Tabor i Kalvarija

(Post 12,1-4a: 2 Tim 1,8b-10; Mt 17,1-9)

Isus je poveo svoje učenike na goru Tabor gdje im je u jednom trenutku očitovao svoju bit, slavu Božju koju je kao ljubljeni Sin uživao prije utjelovljenja i koje se nije držao kao plijena, nego ju je napustio i, po Očevu naumu, došao među ljude da s njima podijeli dramu životne borbe, gorčinu smrti, te da, po tom istom naumu, uskrsne od mrtvih i uzađe u Slavu iz koje je došao. To je putanja Isusova mesijanskoga hoda, to je, međutim i put našega spasenja što preobraženju daje pravi smisao. Pogled na tu istinu s Tabora je postao jasniji i uvjerljiviji.

Abraham, praotac vjere, pozvan je da sudjeluje u djelu Božjega spasenja. Dijalog s Bogom završio je za njega ne baš ugodnom odlukom: morao je napustiti svoju zemlju, svu materijalnu sigurnost, ostaviti sve što je stekao, izgradio, sveukupni dotadašnji način života i krenuti na put u nepoznato, ali ipak put spasenja. Da ublaži Abrahamove strahove, Bog mu daje nevjerojatno obećanje, blistavu budućnost: učinit će ga ocem naroda koji će se blagoslivljati njegovom vjerom i imenom. Bog vjerniku želi olakšati dramatičan iskorak iz  vremenite sigurnosti i ulaz u čisto predanje Božjoj riječi bez oklijevanja. U središtu pozornosti je dakle čovjekova poslušnost Bogu po kojoj postaje sudionik Božjeg plana spasenja. Put u neizvjesnost označava vjeru, hrabrost, poniznost i slijepu poslušnost Bogu slijedeći njegovu volju kakva god ona bila. U sličnoj avanturi bio je i sv. Pavao, sužanj u Rimu. Iz okova potiče Timoteja da se trudi, propovijeda, da daje sve od sebe, jer Krist je smisao i nagrada svim našim naporima, čak i onima koji su prividno neuspješni. Osloboditi se svega što sputava i posvemašnjom predanošću, nadom i vjerom u naoko daleku i neizvjesnu budućnost, istrošiti život za Kraljevstvo Božje, uzvišeni je i jedino stvarni cilj. Sam Isus je za njega istrošio vlastitu zemaljsku egzistenciju, što je okovanom Pavlu davalo čudesnu snagu.

Ista misao središnja je tema Isusova preobraženja na Taboru. Bog, naime, poziva Isusa, a kasnije će pozvati njegove apostole i sve kršćane, da se poslušnom vjerom otvore Božjem naumu, da izađu iz svoga svijeta i da se prepuste Božjem vodstvu. Isus uskoro polazi na taj teški i stradalnički put. Krenuo je već u Jeruzalem u kojem će nasilno skončati vlastiti život. Njegovo je mesijansko poslanje označeno tom tajnom i on je postao do kraja svjestan svega što ga čeka. Krhka čovjekova priroda opire se tolikom riziku, pa joj Bog izlazi ususret konkretnom podrškom - zamamnim bljeskom iz onostranosti. Čudesno svjetlo puno sreće i blaženstva zahvaća Isusa i ulazi u duše apostola. Sva trojica uživaju u pojavi Mojsija koji je predvodio povijesnu epopeju, sretni prijelaz kroz Crveno more, kad su Izraelci Božjom intervencijom bili spašeni od sigurne smrti. Iliju, predstavnika proroka, sam Bog je izbavio iz smrtne opasnosti. Mojsije i Ilija nepobitni su svjedoci, neosporivi autoriteti, jer jamče sigurnost Božjega puta, krajnje opasnog, ali puta s veličanstvenim izgledom i sretnom pobjedom. Isus također prolazi kroz more boli u kojem ga čeka smrt. Mojsije i Ilija ga hrabre ulijevajući mu pouzdanje u Jahvu u kojega se treba do kraja pouzdati te doživjeti čudesni Prolaz iz Smrti u Život. Isus je protagonist pashalnog otajstva za koje sada svjedoči sam Otac uzvišenim riječima za sva vremena: „Ovo je Sin moj ljubljeni, njega slušajte!". Bog je na Taboru odškrinuo vrata neba da svoje miljenike obasja svjetlošću božanske Slave, da okuse svečanost uskrsa prije nego se on u Isusu dogodi, da trojica apostola: Petar, Jakov i Ivan lakše podnesu sablazan križa koja se sada jako približila. Naime, kada čovjek vidi jasnije cilj i ljepotu budućnosti koja ga čeka, spremnije prihvaća dramatičnu neizvjesnost, hrabrije se suočava s opasnostima na zastrašujućoj dionici puta kojom mora proći.

Korizma pomaže vjernicima da u zaglušujućoj buci glasova čuju Božji poziv, da poput učenika ustraju na mukotrpnom putu suznom dolinom, očuvaju vlastiti identitet i ostanu postojani kao dionici iskustva da je svjetlo jače od tame i život od smrti. Treba poći na Tabor s Isusom. Svijetu su potrebni ljudi koji su bili na Gori!