8. rujna - Rođenje Blažene Djevice Marije - Mala Gospa
Mala Gospa blagdan je rođenja Blažene Djevice Marije, Majke Gospodina našega Isusa Krista. Tijekom povijesti Crkve učvrstila se vjera u utjelovljenje Sina Božjega pa se počela častiti i Majka njegova. Već u VI. st. na Istoku i u VII. st. na Zapadu nalazimo naznake liturgijskoga slavlja rođenja Blažene Djevice Marije.
S Marijinim rođenjem se započinje ostvarivati spasiteljski Božji plan, koji je najavljen već na prvim stranicama Svetoga pisma (Post 3,15). Na to će podsjećati i proroci: (Iz 7,14 i Mih 5,2).
Crkva u Mariji gleda zoru novog vremena, a sveti Pavao će reći "puninu vremena". Po njoj će doći "Mlado Sunce s visine". U njoj će se utjeloviti Božja Riječ, a utjelovljenjem započinje povijest spasenja.
U svakome svome susretu sa Svetim pismom moramo imati u očištu jedinstvo obaju Saveza, Zavjeta. Na nama je čitati Sveto pismo kao jedno veliko jedinstvo i cjelinu, ali ujedno i kao prisutnost, sadašnjost koja se događa, koja traje. Biblija nije samo prošlost, nego je ona trajanje, kontinuitet Božjega djelovanja kroz svu povijest. Stalno se provlači kroz nju crvena nit Božjeg djelovanja i spasavanja čovjeka. I ne treba tražiti u Bibliji samo informacije za nešto što je nekoć bilo i kako se to dogodilo, kako se odigralo. Kako su ljudi nekoć mislili, pojmovali, umovali, pisali, nego treba tražiti poduke o onome što je istinito i svevremensko. Biblija se ne smije čitati s odmaka ili odstojanja, već iz osobne pogođenosti. Naime, što ta konkretna istina s kojom se u toj drevnoj knjizi suočavam za mene osobno znači? To je pitanje samo onda opravdano, ako Biblija zahvaća u našu sadašnjost, ako me njezina istina dira, ako iz nje progovora živi subjekt - Istina u osobi, a to je Bog u obličju Isusa Krista.
Stoga je opravdano nabrajanje tolikih imena u današnjem čitanju iz Novoga zavjeta. Duga je povjesnica Izabranog naroda koju svatko od nas može primijeniti i na svoju osobnu povijest, svoj osobni obiteljski korijen iz kojega vuče svoje životne sokove. Koliko se samo tu likova, pozitivnih i negativnih isprepliće, kakve su im samo biografije?! Ali božanska iscjeliteljska i spasiteljska snaga zahvaća i daje divni izdanak, Mariju. Najljepši cvijet, najdivniji plod među svim ljudskim izdancima.
Vjerni puk ima potrebu promišljati tajnu spasenja i otkupljenja kroz razne slike i slaviti velike nadnevke svoga spasenja. Uvijek je riječ o tajni Božjega utjelovljenja: Bog je postao čovjekom, rođen je od žene, djevice. I ta žena - Marija - ima kao i mi, svoj rođendan, nosi na sebi sve zemaljsko, osim grijeha. Slavimo Marijin rođendan jer vidimo Boga na djelu i u začeću, a i u rođenju. Bog uzima Mariju kao svoje izabrano sredstvo. Nije njezina zasluga što je postala Majkom Božjom, nego je to čisti Božji dar. I dok se radujemo Marijinu rođenju, radujemo se i slavimo početak svojega spasenja. Boga se može slaviti samo konkretno, ne apstraktno, u djelima, u osobama, u svecima, a ne čisto teoretski, glavom ili umovanjem.
Zašto Marija ima svoje neotuđivo mjesto u surječju i sveukupnosti kršćanske egzistencije i duhovnosti? Kad govorimo naime o Mariji, onda govorimo o drami života do kraja uključena u Božji plan spasenja. Kod Marije je riječ i o psihodrami u kojoj su dodirnuta tolika područja i našega osobnog života, naše vlastite duše. I sve tajne, sve svetkovine u kojima slavimo Mariju, razvijaju tajnu čovjekova spasenja, Božje skrbi za čovjeka, povijest spasenja u svemu njezinu bogatstvu i raznolikosti. Govoriti o Mariji, o Gospi, znači govoriti o čovjeku, ljudskim, čovječnim ali i izrazito teološko-duhovnim rječnikom. Kad govorimo o njoj, onda govorimo o veličajnim Božjim djelima koja je Bog na njoj izveo.
Ona je prizma kroz koju se prelama Božje djelovanje prema svijetu i za čovjeka. Ona je zrcalo koje zrcali, re-flektira, pre-lama, odražava Boga u svijetu, ali ujedno i prozor prema vječnosti. Ona nije božanstvo niti idol, već vidljivi znak, uprisutnjenje i konkretizacija Božje ljubavi i milosti među nama, u ljudskom liku. Marija je odgovor i mogućnost da Bog u svome stvorenju poprimi ljudski lik. Stoga možemo slobodno reći da Marija u svojoj osobi nosi povijest spasenja u klici i zametku. Na njoj vidimo kako Bog prihvaća svoje stvorenje, kako Bog ništa od onoga što je stvorio ne odbacuje, a ona u svojoj osobi predstavlja odgovor vjernog stvorenja Božjem zovu. Današnji dan, rođenja Gospina, male Gospe, poziv je da odgojimo, da probudimo dijete u sebi, da se vratimo evanđeoskom pozivu ''''biti kao dijete'''', jer takvima je obećano kraljevstvo nebesko.