(iz Homilije za Svjetski dan
siromaha, 19. studenog 2017., Papa Franjo,
preuzeto s
https://w2.vatican.va/content/francesco/it/homilies/2017/documents/papa-francesco_20171119_omelia-giornata-mondiale-poveri.html,
vlastiti prijevod)
Tamo, u siromašnima, postoji prisutnost Isusa, koji je, premda bogat,
postao siromašan (2 Kor 8,9). Iz tog razloga, u njima, u njihovoj
slabosti, postoji "spasonosna sila". A ako u očima svijeta
imaju malo vrijednosti, oni su ti koji otvaraju put do neba, oni su naša
"putovnica u raj".
Za nas je evanđeoska dužnost brinuti
se o njima, oni su naše istinsko bogatstvo, ne samo dajući im kruh, nego
i s njima lomiti kruh Riječi čiji su glavni naslovnici. Voljeti siromašne
znači boriti se protiv siromaštva, duhovnog i materijalnog.
I učinit će nam dobro. Približiti se
onima koji su siromašniji od nas dodirnut će naše živote. Podsjetit će
nas na ono što je stvarno bitno: ljubiti Boga i bližnjega. Samo ovo traje
vječno, sve drugo prolazi; stoga ono što ulažemo u ljubav ostaje, a
ostalo blijedi.
Danas se možemo zapitati: „Što mi je
bitno u životu, u što ulažem?” U bogatstvo koje prolazi, od kojeg svijet
nije nikada zadovoljan ili bogatstvo Boga koji daje život vječni? Ovaj je
izbor pred nama: živjeti da bismo imali na zemlji ili da bismo zaradili
nebo. Jer, nebu ne vrijedi ono što imamo, nego ono što mi dajemo i
"tko sakupi blago za sebe, nije obogaćen Bogom" (Lk 12,21).
Ne tražimo, dakle, suvišno za nas,
već dobro za druge i ništa dragocjeno neće biti propušteno. Gospodin,
koji se sažali nad našim siromaštvom i odijeva nas telentima te nam daje
mudrost da tražimo ono što je bitno i hrabrost da volimo, ne riječima,
već djelima.
|
|
|