Rođena je 12. srpnja 1751. u Cuvilly-u (Francuska) u siromašnoj seljačkoj obitelji. Zbog materijalne bijede u koju je ušla njezina obitelj kad joj je bilo 16 godina, morala je raditi najteže poslove kako bi se prehranila, zbog čega je osjetila svu težinu siro­maštva i tegobe života. Za nju su bile najteže kušnje kad joj je zbog pret­rpljenoga velikog straha u 22. godini života uzetost zahvatila obje noge. Una­toč svojoj uzetosti ona radila ne samo ručni rad nego je oko sebe i djecu okupljala i poučavala u kršćanskom nauku. Tako je u svom mjestu postala poznata kao kršćanska aiktivistica. Duhovnu snagu dobivala je od svete Pričesti koju je primala svakog dana, iako tada svakidašnja pričest nije bila u praksi.

Kad je 1789. godine započela francuska revolucija, Julijana se preselila iz rodnog Cuvilly-a u grad Amiens, gdje je nastavila s apostolskim djelovanjem. Osim poučavanja djece u kršćanskom nauku, brinula se i za svećenike koji nisu položili prisegu na revolucionarni ustav, zbog čega su bili proganjani. Njoj su se u apostolskom djelovanju počele pridruživati i neke druge gospođe živeći zajedno s njom. Najpoznatija od njih bila je udovica Francoise Blin de Bourdon. To je bio početak redovničke družbe koju je ona osnovala. Juli­jana je 1. lipnja 1804. čudesno ozdravila od svoje uzetosti pa je te iste godine, zajedno sa spomenutom gospodom Blin de Bourdon i s još drugim dvjema ženama, položila zavjete i tako postavila temelj svojoj družbi kojoj je bila svrha poučavanje, odgoj i briga za siromašnu djecu. Pravila im je sastavio isusovac otac Varim. Pod Julijaninim mudrim vodstvom Družba je procvala i otvorene su nove kuće. Pod uplivom jednog svećenika biskup iz Amienisa je htio promijeniti pravila Družbe, ali se Julijana tome suprot­stavila i 1809. godine s većim dijelom sestara napustila je Amiens i preselila se u Namur, gdje je i umrla 8. travnja 1816. godine. Zbog toga se njezina družba zove „Sestre naše Gospe od Naimura". Blaženom ju je proglasio papa Pio X. 1906. godine a svetom papa Pavao VI. 1969. godine.

Sveti Herodion, Aslnkrit i Flegont, koje sveti Pavao spominje u poslanici Rimljanima (Rim 16, 11.14).

Sveti Edizlje, mučenik u Aleksandriji za vrijeme cara Galerija Maksimijana.

Sveti Januarije, Maksima i Makarija, mučenici  u Africi.

Sveta Koncesa, mučenica u Kartagi.

Sveti Dionizije, biskup u Korintu, odlikovao se odanošću prema papa­ma, a živio je tijekom vladavine rimskih careva Marka Antonina Vera i Lucija Aurelija Komoda.

Sveti Perpetuje, biskup u Toursu.

Sveti Redempt, biskup u Ferentou (Italija).

Sveti Amancije (Ljubo, Ljubomiir), biskup u Komu.