9. prosinca 2018. - II. nedjelja Došašća
Traže se promjene
(Bar 5,1-9; Fil 1,4-6.8-11; Lk 3,1-6)
Došašće je vrijeme obraćenja koje na najbolji način pripravlja ljudska srca za Gospodinov dolazak. Biblija to prikazuje u slici: brda naše grešnosti, od mana do zlodjela, trebaju se sniziti, a doline naših nedostataka i slabosti trebaju se ispuniti dobrotom i ljubavlju. Velik je to i važan posao; treba ga obaviti u poniznosti i obraćenju. Suvremeni čovjek blagostanja, navikao na užitke i komotnost, nerado sluša o obraćenju, pokori i ispovijedi. Prije svega, to je zahtjevno: valja ispitivati savjest, ulaziti u tamne predjele duše, otkrivati loše strane svoje osobnosti, priznati sve to iznijeti na vidjelo, ispovjediti, očistiti se kako bi osobne i društvene rane zacijelile. Sve drugo je opasna stranputica, završava u pesimizmu i depresijama. Moderni humanizam sve manje uvažava tu religioznu dimenziju, zazire od nje. Neki će kršćani možda pristupiti obredima, na izvana će ponešto obaviti, ali to je premalo. Njihov pravi posao je obraćenje srca; jedino ono može potaknuti promjene u probuđenoj savjesti. Čovjek se suočava sa samim sobom, obračunava sa zlom u sebi, kaje se kako bi se dogodilo nešto novo.
Danas se svi slažemo u jednom: Svjetska kriza je zavladala, proširila se i zahvatila cijeli svijet. Radnici su ostali bez posla, obitelji bez osnovnih sredstava za život. Uzroke krize znaju samo neki, ali izlaz iz nje, gotovo svi se slažu, moguć je jedino tako da se dogode promijene. Na pitanje: Koje promjene? postoji mnoštvo odgovora, a na pitanje: kako pokrenuti promjene, ka kako promijeniti svijet? ostajemo bespomoćni kao i slušatelji Ivana Krstitelja na Jordanu. Zajedno s njima i mi uzvraćamo protupitanjem: „Što nam je činiti?"
Ivan Krstitelj, prorok snažne riječi, privlačan propovjednik, nije okolišao: rekao je svakomu što ga ide. Vojnici se trebaju odreći nasilja, carinici moraju biti pošteni, svi se moraju mijenjati ili kako je on rekao „obratiti". On svojim slušateljima ne dopušta analize, komentare, čak ni kritiku svega što u društvu ili u svijetu nije dobro i što se mora mijenjati. Možda je to doista suvišno, ne samo u Ivanovo, nego i u naše vrijeme. Danas je sve više glasnih prosvjeda sa zahtjevima da se mijenjaju strukture. Na tisuće ljudi okupi se da prosvjeduju protiv rata, uzvikuju parole o svjetskom miru i traže pravdu za sve. Prosvjedi se nerijetko pretvore u manifestaciju mržnje, nerede, pa i stradavanja. Sve to baca sjenu na same prosvjednike, jer i oni postanu slični onima protiv kojih prosvjeduju. Ivanova poruka u evanđelju bila je jasna: Ja se moram mijenjati, ne drugi, ne strukture! Moje se srce treba promijeniti! Našim se prosvjednicima dogodi da povratkom s bučnih pobuna protiv društvenih nepravdi, protiv političara koji nisu vjerni svojim biračima, protiv vlade koja je nesposobna voditi zemlju, dođu u svoje obitelji i tamo nađu nered, neslogu, nevjeru; nađu isti onaj nered i nesposobnost protiv koje su glasno protestirali. Svijet na koji su se tužili dočekao ih je u vlastitim obiteljima ili u susjedstvu ili u njihovu buntovnom srcu. Sve to znači da promjene u društvu započinju promjenama u nama i u našim obiteljima, a one su moguće jedino osobnim obraćenjem. Obraćamo se ponajprije Bogu koji se nama već obratio. Došao je među ljude, utjelovio se, postao čovjekom, rodio se kao Knez mira da donese mir svijetu. Ivan ga je predstavio kao „Jaganjca koji oduzima grijehe svijeta". Isus je doista u svijet unio mnoštvo dobrih, milosnih mogućnosti da se svijet izmijeni i preobrazi. Pomirenje čovjeka s Bogom i bližnjima početak je boljega svijeta. Tada bi se doista mogle ostvariti prorokove riječi citirane u evanđelju: „Svako će tijelo vidjeti spasenje Božje". Čovjek na putu obraćenja pravi je vjernik. Dolazi k Bogu kao svjetlu da vidi grešnu stvarnost koja se poput pritajene bolesti šulja njegovom nutrinom, ona je zlo koje nagriza duhovni život i upropašćuje ga kao što rak uništava zdrave stanice u organizmu. Najbolji lijek protiv raka jest pravovremeno otkrivanje u dobroj dijagnozi. Najbolji lijek čovjekovim grešnim sklonostima jest ispit savjesti. Drugi korak je upoznavanje ili otkivanje kobnih žarišta koja sprečavaju djelovanje milosti. Iz naše grešnosti dolaze tjelesna i duševna zla, sve nevolje u osobnom životu i u društvu. Obraćenje je ključno za promjene pojedinaca i čovječanstva u cjelini.
