Isus ozdravlja i našu gluhoću i nijemost

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Evanđelje ove nedjelje (usp. Mk 7,31-37) donosi zgodu o čudotvornom ozdravljenju gluhog mucavca po Isusovim rukama. Doveli su mu gluhog mucavca i zamolili ga da položi ruku na nj. On, međutim, izvodi nad njim nekoliko gesta: prije svega odvodi ga na stranu. Tom prigodom, kao i u drugima, Isus uvijek djeluje diskretno. Ne želi impresionirati ljude, ne traži popularnost ili uspjeh, već želi samo činiti dobro ljudima. Tim stavom On nas uči da se dobro treba činiti bez buke, bez šepirenja, bez „razglašavanja na sva zvona". Treba se činiti u tišini.

Kad se našao nasamo s njim, Isus utiskuje prste u uši gluhog mucavca, a slinom mu dotače jezik. Ova gesta upućuje na utjelovljenje. Sin Božji je čovjek uronjen u ljudsku stvarnost: postao je čovjekom, stoga može razumjeti bolno stanje drugog čovjeka i intervenira gestom u kojoj je uključeno samo njegovo čovještvo. Istodobno, Isus želi jasno reći da se čudo događa zbog njegove sjedinjenosti s Ocem: zbog toga je uzdigao pogled k nebo. Potom je uzdahnuo i izrekao odlučujuću riječ: „Effata", što znači „Otvori se". I čovjek je odmah ozdravio: uši su mu se otvorile, jezik mu se razdriješio spona. Ozdravljenje je za njega bilo „otvaranje" drugima i svijetu.

Ovo izvješće iz Evanđelja naglašava potrebu dvostrukoga ozdravljenja. Prije svega ozdravljenja od bolesti i tjelesne patnje, kako bi se povratilo zdravlje tijela; iako se taj cilj ne može potpuno postići na ovoj zemlji, usprkos silnim naporima znanosti i medicine. No, postoji i drugo ozdravljenje, možda i teže, a to je ozdravljenje od straha. Ozdravljenje od straha koji nas tjera da marginaliziramo bolesnika, da marginaliziramo onoga koji pati, osobu s invaliditetom. Postoji mnogo načina marginaliziranja, čak i lažnim sažaljenjem ili uklanjanjem problema; čovjek ostaje gluh i nijem kada se suočava s osobama koje muče bolesti, tjeskobe i teškoće. Prečesto bolesnik i patnik postaju problem, dočim bi zapravo trebali biti prilika da se izrazi brižnu skrb i solidarnost društva prema najslabijima.

Isus nam je otkrio tajnu čuda koje možemo ponavljati i mi sami te postati protagonisti onog „Effata", tih riječi „Otvori se" kojom je vratio govor i sluh gluhonijemom čovjeku. Riječ je o tome da se otvorimo potrebama naše braće koja pate i trebaju pomoć, kloneći se sebičnosti i zatvorenosti srca. Upravo je srce, to jest duboka srž osobe, ono što je Isus došao „otvoriti", osloboditi kako bi nas osposobio u punini živjeti odnos s Bogom i drugima. Postao je čovjekom kako bi čovjek, čiju je nutrinu grijeh učinio gluhom i nijemom, mogao slušati Božji glas, glas Ljubavi koji govori njegovu srcu te tako i on sam naučio govoriti jezik ljubavi, prevodeći ga u djela velikodušnosti i darivanja.

Neka nam Marija, koja je potpuno „otvorena" Gospodinovoj ljubavi, izmoli milost da svednevice doživljavamo, u vjeri, čudo „Effate", kako bismo živjeli u zajedništvu s Bogom i sa svojom braćom i sestrama.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre, jučer je u Loretu, u Papinskom svetištu Svetog doma, proslavljen blagdan Rođenja Marijina i pokrenut projekt duhovnosti za obitelj: Kuća Marijine kuće svake obitelji. Povjeravamo Blaženoj Djevici inicijative toga svetišta i svih onih koji će, na različite načine, u tome sudjelovati.
Danas se u Strasbourgu slavi beatifikacija Alfonse Marije Eppinger, utemeljiteljice družbe Sestara Presvetog Spasitelja. Zahvaljujemo Bogu za ovu hrabru i mudru ženu koja je, kroz šutnju i molitvu, svjedočila Božju ljubav poglavito prema onima koji su bili bolesni u tijelu i duhu. Zaplješćimo svi zajedno novoj blaženici!

Papa biskupima: Budite Očevi, a ne gospodari i prinčevi

Vatikan - Papa Franjo primio je 8. rujna 75 nedavno imenovanih biskupa s misijskih područja, sudionika seminara koji je organizirala Kongregacija za evangelizaciju naroda. Papa ih je podsjetio da biskup treba biti čovjek molitve, navještaja i zajedništva, prenosi Vatican News. Kao brižni očevi, a ne gospodari koji s udaljenosti naređuju drugima – takvi su pozvani biti biskupi koji, poput Dobroga Pastira, trebaju ljudima donositi Isusa i naviještati Evanđelje, spremni i za potpuno žrtvovanje sebe.

Biskup treba biti čovjek molitve koja ne smije biti jedna od brojnih obveza, nego treba biti potreba. Svakoga dana treba pred Gospodina donijeti osobe i situacije, te ustrajati s Gospodinom, imajući hrabrosti i za raspravu s Bogom zbog svojega stada. Molitva bez parezije nije molitva, istaknuo je papa Franjo.

Biskup je pozvan biti „čovjek navještaja", a naviještati se ne može sjedeći, nego „u hodu", upozorio je Papa. Biskup ne nalazi zadovoljstvo u udobnosti, ne osjeća se princem, nego se žrtvuje za druge. Biskup ne živi u uredu, kao upravitelj nekog poduzeća, nego je među narodom, na ulicama svijeta poput Isusa. On donosi svojega Gospodina tamo gdje Ga ne poznaju, gdje ga nagrđuju i progone, i izlazeći iz sebe ponovno se pronalazi, rekao je Sveti Otac. Naviještanje evanđelja podvrgnuto je iskušenju moći i svjetovnosti, postoji opasnost od pretvaranja u glumca umjesto u svjedoka, te predlaganja evanđelja bez raspetoga i uskrsloga Isusa. Naprotiv, naviještati znači dati život, uvjereno, i biti spremni prihvatiti i potpuno žrtvovanje samoga sebe, istaknuo je Papa.

Biskup, osim toga, treba biti čovjek zajedništva, treba imati karizmu zajedništva. Crkvi je, naime, potrebno zajedništvo, a ne solisti izvan zbora ili vođe osobnih bitaka. Pastir okuplja; on je biskup za svoje vjernike, i kršćanin sa svojim vjernicima. Biskup nije predmet vijesti u novinama, ne traži privolu svijeta, nije zainteresiran za očuvanje dobroga glasa o sebi, nego voli stvarati zajedništvo uključujući se osobno i djelujući ponizno. Ne pati zbog nedostatka protagonizma, nego živi ukorijenjen na svom teritoriju, odbijajući napast da se često udalji od biskupije, što je iskušenje „biskupa zračne luke", i da bježi tražeći vlastitu slavu. Ne smije biti laktaš ni častohlepan, nego treba pasti stado, poručio je Papa.

Bježite od klerikalizma, upozorio je papa Franjo biskupe. Riječ je, naime, o nepravilnom shvaćanju vlasti u Crkvi, koje je vrlo rašireno u brojnim zajednicama u kojima su primijećene zloporabe moći, savjesti i seksualna zlostavljanja. Reći ''ne'' zloporabi, bilo moći, savjesti ili nekoj drugoj vrsti zloporabe, znači snažno reći ''ne'' bilo kojem obliku klerikalizma, pojasnio je Papa navodeći riječi iz svojega Pisma Božjem narodu od 20. kolovoza. Neka vas Božji narod, za koji i kojemu ste određeni, osjeća kao da ste očevi, a ne gospodari; brižni očevi; nitko se u odnosu na vas ne smije osjećati kao podanik. U ovom trenutku povijesti čini se da su na više strana sve jače težnje prema „liderstvu". Pokazati se snažnim ljudima koji održavaju udaljenost i zapovijedaju drugima moglo bi biti komotno, ali nije evanđeoski, napomenuo je papa Franjo te dodao da takvo ponašanje uzrokuje nepopravljivu štetu na stadu zbog kojega je Krist dao život. Biskupi, naprotiv, trebaju biti siromašni u dobrima i bogati u odnosima, nikada strogi i nabusiti, nego ljubazni.

Sveti Otac potom je istaknuo da biskupima trebaju posebno biti na srcu obitelji, mladi, sjemeništa i siromašni. Obitelji su izložene negativnom utjecaju kulture koja prenosi logiku privremenosti, objasnio je Papa. Zbog toga treba promicati pripravu za brak, kao i pratiti taj par; treba također štititi život od njegova začeća, kao i onaj starije osobe. Sjemeništa pak trebaju voditi Božji ljudi, sposobni i zreli, koji jamče formaciju zdravih ljudi. Papa je zatražio i da se dade prednost razlučivanju kako bi se pomoglo mladima da prepoznaju Božji glas među mnogima koji odjekuju u njihovim ušima i u srcu.

Papa Franjo potom je od biskupa zatražio da poslušaju želje i dvojbe mladih kojima je posvećena sinoda u listopadu. I kada izgledaju „zaraženi" konsumizmom i hedonizmom, ne treba ih staviti „u karantenu" nego ih upravo tada valja tražiti. Oni su budućnost Crkve i društva; bolji svijet ovisi o njima, podsjetio je Papa. Voljeti siromašne pak znači boriti se protiv svih siromaštava, duhovnih i materijalnih. Jednom riječju, treba ići u životne periferije ne bojeći se uprljati ruke, istaknuo je Sveti Otac.