Sveti Petar Claver rođen je 25. lipnja 1580. u Verdu, u kršćanskoj radničkoj obitelji. Odgojen kršćanski, rano se odlučio poći u duhovni stalež. Na blagdan Bezgrješnog začeća 1594. primio je kleričku tonzuru. 1596. započinje nauk na isusovačkom sveučilištu u Barceloni. Odlučio si ući u Družbu Isusovu pa je 7. kolovoza 1602. stupio u isusovački novicijat u Tarragoni. Dvije godine kasnije s velikom je pobožnošću i duhovnom utjehom položio prve redovničke zavjete.

Nakon toga je nastavio studij filozofije u kolegiju Montesión u Palmi, na otoku Mallorki. Kroz tri godine živio je pod istim krovom sa svetim vratarom kolegija, bratom Alfonzom Rodriguezom, koji je na njega izvršio izvanredan utjecaj. Često je s njim razgovarao, govorio mu o svome misionarskom zvanju, a sveti ga je starac poticao na rad u misijama. Petar će kasnije priznati kako su to bile najljepše godine njegova života.

Studij teologije počeo je u Barceloni, a onda ga poglavari poslaše u Ame­riku, u koloniju „Nueva Granada". Najprije je boravio u Santa Fede Bogota, a onda je od 1612. godine pa sve do smrti u Kartageni (Kolumbija). Tu je dovršio te­ologiju i 1616. godine bio zaređen za svećenika. Tijekom 36 godina brine se za tjelesno i duhovno dobro crnoga robija, što su ga svakog mjeseca preko kartagenske luke uvozili trgovci. Na dan svojih posljednjih redovničkih zavjeta dodao je i posebni zavjet kako će uvijek biti rob crnih robova, što je potpisao vlastitom krvlju.

Klaver je jedan od najvećih misionara DI., razborit i odlučan organizator, svetac neograničene i neustrašive ljubavi, „dinamičan mistik" u akciji. Prve je godine pomagao subratu ocu Alfonzu de Sandoval, čiju je metodu rada zadržao i kasnije kad se osamostalio. Klaver bi svakog mjeseca izlazio u kartagensku luku dočekati brod s tisuću afričkih robova, koje bi njihovi „vlasnici" preprodavali. Petar je toj sirotinji bio tješitelj, pomoćnik, prijatelj i branitelj. Obično bi ga pratili tumači koji su, uz španjolski, znali brojne afričke jezike. Klaver bi još prije iskrcavanja pohađao robove na lađi, a onda i na kopnu: brinuo se za bolesnike koje je često i sam liječio, tješio ih i poučavao u glavnim vjerskim istinama te krstio kad bi za to već bili pripravljeni. Brinuo se za hranu gladnima i odjeću golima. Ostalo vrijeme posvećivao bi svećeničkom radu po bolnicama i drugdje za španjolske koloniste i tako postajao svima sve. Bez pretjerivanja tijekom 36 godina krstio je 300.000 Crnaca: nitko se nije mogao oprijeti njegovoj ljubavi. Posljednje 4 godine života, kad je malaksao i bio napola uzet, sjedio bi cijeli dan nepokretno u naslonjaču u koru crkve savjetujući i ispovijedajući. Kad je bio veći broj pokornika, davao je pred­nost crnim robinjama pred bijelim gospođama! Umro je na Malu Gospu 1654. godine. Beatificiran je 1850. godine. Papa Leon XII. proglasio ga je svetim 1888. godine, a zaštitnikom crnačkih misija 1896. godine. Njegov je primjer poruka svima nama: potpuno predanje bližnjemu, posebno najbjednijemu!

Blažena Serafina, klarisa iz Pesara (Italija), umrla 1478. godine. Njezino je štovanje odobrio papa Benedikt XIV.

Sveti Dorotej i Gorgonije, mučenici u Nikomediji za vrijeme cara Dioklecijana. Obojica su bila komornici na carevu dvoru u tom gradu.

Sveti Hijacint, Aleksandar i Tiburcije, mučenici u Sabinu, 30 milja daleko od Rima.

Sveti Severin, vojnik cara Licinija, podnese mučeništvo u Sebasti u Ar­meniji zato što je pohađao 40 utamničenih mučenika.

Sveti Straton, mučenik.

Sveti Rufin i Rufinijan, braća, mučenici.

Sveti Omer (Audomar), biskup Therouanne (Francuska), umro je oko 670. godine.