Prema Evanđeljima, Marija je bila „sestra", rođakinja Isusove majke Blažene Djevice Marije (Iv 19,15); žena Kleofe, jednoga od dvojice Isusovih učenika kojima se Isus ukazao u Emausu (Lk 24,18), zbog čega se i zove „Kleofina"; majka apostola Jakova Mlađega i Josipa (Mt 27,56) koji je vjerojatno bio Isusov učenik. Marija je s ostalim ženama pratila Isusa za njegova javnog života, slijedila ga na njegovu križnom putu, stajala podnu njegova križa na Kalvarij i sudjelovala u njegovu uikopu, a na uskrsno jutro došla je na grob pomazati njegovo tijelo. Premda evanđelisti ne donose ni jedne njezine riječi, iz toga se jasno vidi kako je ona bila vjerna Isusova suputnica, tiha, skromna i uslužna žena. Marija Kleofina spominje se u Evanđelju uz još dvije Marije, Majku Isusovu i Mariju iz Magdale: „Kod Isusova križa stajale su Njegova majka i sestra Njegove majke, Marija Kleofina, i Marija iz Magdale" (Iv 19, 25).

Marija Kleofina bila je majka Jakovljeva i rođakinja Marijina. Tri Marije pratile su Isusa na Njegovom križnom putu. Marija Kleofina ostala je na Kalvariji i nakon Isusove smrti: nazočila je pokopu, a na uskrsno jutro pošla je s ostalim ženama na grob pomazati Isusovo mrtvo tijelo. Ove nam žene pokazuju veliku hrabrost. Išle su za Isusom sve do kraja, do smrti su Mu ostale vjerne: čak su se i nakon Njegove smrti brinule za Njegovo tijelo i na taj Mu način mu pokazale svoju vjernost. Skromne su to žene, tihe i uslužne. Pokazale su svoju ljubav koja nikada ne odustaje i koja ponosi sve: teško je u trenucima boli i patnje, u kojim gledaš Boga dok pati, povjerovati u uskrsnuće; no te žene nisu sumnjale, već su sve prihvaćale iz ljubavi.

Marija Kleofina i Marija iz Magdale uz Isusa, na Njegovom križnom putu, pratile su i Njegovu majku Mariju. Ponizne žene pokazale su nam kako možemo i trebamo ljubiti i Boga i čovjeka. Žene, koje su bile uz Isusa sve do Njegove smrti, postale su prve svjedokinje Njegova slavnog uskrsnuća. One su bile uz Njega do kraja, a prve su vidjele novi početak.

Herod Antipa I. mačem je pogubio Jakova, brata Ivanova, sina Marije Kleofine. Bila je to velika rana za nju kao majku. Često i mi patimo, u takvim trenucima posustajemo i pitamo se ima li život smisla i zašto trebamo patiti. Krist, koji je Bog, odgovara nam da je i On patio nedužan, samo da bi se suosjećao s nama i prošao sve kroz što ćemo i mi proći. O, koliko nas silno ljubi! Kada bi barem razumjeli tu ljubav!

Majka Terezija govori nam da je spoznala paradoks: ako ljubimo do boli, bol nestaje i ostaje samo ljubav.

Iako mi danas ne možemo gledati Isusa na način na koji su Ga gledale ove žene, pratiti Ga i slijediti na Njegovom putu, možemo Ga ljubiti jer je i dalje prisutan među nama: prisutan je u Euharistiji, svojoj riječi te u braći i sestrama.

Sv. Marijo Kleofino, moli za nas! Često nam nedostaje hrabrosti i upornosti te odustajemo već nakon prvog pada. Kriste, sam si tri puta pao – pao da bi ustao! Pomozi nam podići se kada padnemo, ne daj nam da očajavamo, već nam podaj čvršću vjeru i savršenu ljubav!

Sedam svetih Srijemskih djevica i mučenica. To su „kanonske dje­vice", djevojke su u početku živjele u molitvi i djevičanstvu u očinskoj kući, a kasnije su osnovale male zajednice (5-7) i na taj način ostvarile evanđeoske savjete. Jedna takva skupina djevica mučena je u Sirmiju (Sri­jemska Mitrovica) za cara Dioklecijana oko 304. godime.

Sveti Prokor, jedan od sedmorice prvih đakona (usp. Dj 6,5).

Sveti Eupsihije, mučenik u  Cezareji, u  Kapadociji, za  cara Julijana Apostate.

Sveti Masilitanski mučenici u Africi o  kojima piše sveti Augustin.

Sveti Akacije, biskup u Amidi u Mezopotamiji, koji se mnogo zalagao za otkup zarobljenika.

Sveti Marcel, biskup u gradu Digne u Galija.

Sveta Waldetruda, umrla u Hennegau 686. godine.