(Lk 1,26-38) Navještenje

Isuse, zašto si se rodio? Zašto si se začeo?

Radi spasenja vašega. Radi Božjeg plana.

Nije li Bog mogao stvoriti svijet bez tebe?

Ja sam otpočetka svijeta.

A zašto je onda bilo toliko opačina prije nego prije nego što si se ti rodio?

Tada još nije bilo izmoljeno moje Božansko Milosrđe.

Ovo mi je sve tako čudno, kao pričice za malu djecu. Kao da se izvlačiš jer ni sam ne znaš što odgovoriti.

Odgovaram ti onako kako me ti možeš najbolje razumjeti.

Onda sam poprilično glupa jer te ovo sad ništa ne razumijem.

Pokušat ću ti objasniti. Jesi li primila milost Dara govora u jezicima?

Jesam, u Splitu.

Znaš li što govoriš u molitvi?

Nemam pojma. Zato se stidim i ne govorim u jeziku onoliko često koliko imam poticaj.

Govoriš, a ne razumiješ?

Da, to je istina.

Tko to govori kroz tvoja usta riječi koje ne razumiješ?

Moja duša, to mi je jasno.

Što misliš, što govori tvoja duša?

Vjerojatno se žali kako joj je ovdje teško.

Tvoja duša pjeva Bogu hvalospjeve i izriče svoju čežnju za njim.

Osjećam da mi se duša žali i jada svom Stvoritelju, a On šalje Duha Tješitelja koji mi u srce unosi radost. Tako da se često smjenjuje gorak plač i vedri smijeh. Srećom, to se događa kada molim sama, u kući, i kad nema nikog blizu, osobito u danu posta, kao da si dam oduška. Jer bi pomislili da sam luda.

Jesi li luda?

Ah, pomalo sam „umjetnički udarena", ali ne luda.

Naravno da nisi luda, mila moja, samo ti želim reći da ti ne možeš shvatiti zašto je bilo potrebno moje rođenje i utjelovljenje po Božjem Planu Ostvareno, ali bila si svjedokom svega, čak i Stvaranja.

Onda puno toga znam?

Znaš puno toga, tvoja duša zna. Onaj dio tebe koji je Božji, i koji Njemu pripada i kojeg želi natrag; isto kao što i tvoja duša u govoru u jezicima priznaje Njega za Stvoritelja i čezne s Njim postati jedno. Diana, stvari su prevelike. Ali pojednostavit ću – začeo sam se iz ljubavi prema vama. Rodio sam se kao čovjek da bih vam bio blizak i na razumljiv vam način rekao da i kao grešnici možete upoznati ljubav Savršenu, i vratiti se tamo odakle ste potekli. U svojoj slobodnoj volji, u Punini Vremena. Bog je mogao drukčije, manje savršeno zbog vaših nesavršenosti, ali Ja sam se htio objaviti kao jednostavno dijete čija ljubav pokriva svaki grijeh.

Teško je u tebe vjerovati.

Vjeruješ li u mene?

Ja da, ali to je, od Božje objave kao djevojčici, išlo postepeno uz velike padove i zastranjenja, a onda mic-po-mic. Iskreno, nikada nisam mislila da ćemo ti i ja ovako pričati.

Što uho nije čulo i oko nije vidjelo to još više Bog pripravi za one koji njega ljube.

Ja sam sretna zbog toga. Sve je ovo neobično, ali ponosna sam da mi možeš dolaziti.

Ne budi ponosna. Dolazim ti jer te ljubim, jer si pronašla ključ kojim otvaraš svoje srce. Budi savršena, vjerna i raspoloživa. Poslušna.

Jučer sam izmolila pokoru i bila na misi.

Znam, veselio sam ti se.

Ne znam trebam li ljudima govoriti o svemu ovomu?

Pusti mene da govorim kome hoću. Onome kome neću, neću.

A ja, da li da ja govorim?

Rekao sam ti, pusti to meni i ja ću.

Ok. Dobro, danas sam htjela svjedočiti, ti znaš komu, ali me stalno prekidalo; te telefon, te ljudi koji su u kancelariju ulazili i izlazili, dok nisam shvatila da ti ne želiš da toj osobi svjedočim ove razgovore.

Da, dugo ti je trebalo dok ti se nije prosvijetlilo. Ta osoba to još ne može primiti, i kad bi je ti s tvojim žarkim svjedočenjem „zagnjavila", ona bi pomislila da si skrenula, a još gore, prema meni bi osjetila odbojnost. Za tu osobu ćemo napraviti drukčiji pristup. Zato sam ti rekao, prije nego li komu poželiš ovo ispričati, u srcu to predaj meni i ja ću raditi. Ako treba, dobit ćeš pravu mjeru iskaza, a ako ne, nećeš biti potaknuta nastaviti.

Dobro, jer sam već sad vidjela da me neki čudno gledaju.

Ne raspravljaj o ovome s onima za koje znaš da nemaju srce otvoreno za mene. Čekaj kraj vježbi do 30 cjeline, i onda ćemo to objaviti.

Ti pišeš, a ja ću dobiti honorar?!

Zar nisam predobar?

Jesi. Kako ću ti se odužiti?

Ovo je naše djelo, zajedničko. Već ću ti ja objasniti kako ćeš mi se revanširati.

O, Isuse, neću se revanširati. Sve što dobro imam, od tebe je. Nikada ti neću moći vratiti ni djelić toga što si mi već darovao. Ti samo reci Riječ, i neka sve bude po Njoj.

Rasteš, mila. Bogu se to sviđa.

Isuse, reci: Volim te!

Volim te, to znaš.

Reci; volim vas!

Volim vas!

Reci: Ti, koji ovo sad čitaš, volim te!

Ti, koji sad ovo čitaš, volim te!

Voliš li čitatelja istom ljubavlju kao mene?

Jesi li opet ljubomorna?

Ne, htjela bih sad ponoviti ono kad si meni govorio da me voliš... znaš ono, kad sam ostala bez riječi? To bih sad stavila nakon današnjeg razmatranja, ili stavila sa strane oznaku sa škaricama za rezanje, da svaki čitatelj može izrezati tvoju ljubavnu poruku koja je i za njega?

Sviđa mi se ideja.

Joj, evo, sad mi srce pjeva zbog ove tvoje pohvale!

Istina, ta mi se ideja sviđa. Napravi to, jer je to istina, ljubim ljude do kraja.

Isuse, sretna sam.

I ja, jer vidim da napreduješ.

Napredujem, jer si ti blizu.

Uvijek jesam.

... O, Bože, što je ovo? Vječnost nam neće biti dovoljna da se „naklaframo"!

Vječnost hoće. Zasluži je.

Pomozi.

Pomoći ću.

♥♥♥

Ti, koji sad ovo čitaš, volim te!

... Moja je ljubav prema tebi velika kao čitav Univerzum,

volim svaki atom tvoga bića,

svaki tvoj pokret, smiješak,

svaku crticu tvog lika,

volim te trajno,

volim stalno,

volim neprekidno,

volim besmrtno,

volim bezvremeno,

volim silno i moćno,

volim duboko,

volim te svjetlošću najsjajnijom,

volim te odano i vjerno,

potpuno,

volim te zaneseno, zaljubljeno,

volim te ozbiljno i zrelo,

volim te predano i javno,

volim te raskošno

i slavim svoju ljubav prema tebi

jer te silno volim...

Otvori svoje srce prema meni,

upoznaj me.

Volim te ljubljena moja dušo,

volim te,

raskošno te u buketu mojeg cvijeća volim

kao plavu ružu,

kao miris ugodni te pijem

i krijepim srce svoje nježnim tvojim dodirima,

tvoje me trnje katkad opomene da si ruža,

ali predivna si cvjetna oaza

s kojeg zahvaćam bistru rosnu vodu.

Čisti se mila moja dušo, čisti,

ne daj da te okruži prljavština,

da se oklopiš tvrdim kamencem,

bistri se, bistri, cvjetaj i miriši,

ne veni ljubavi moja,

ne veni ni za kim, ni za kim.

A ako mene voliš, ljubavi,

ja neću dopustiti da usahneš.

A ako me i ne budeš voljela,

ja ću tebe i dalje, i dalje,

do posljednjeg ću te daha voljeti,

silno voljeti,

do posljednjeg daha,

i dalje, zauvijek,

čuješ li, dušo, zauvijek ću te voljeti