Thorens, Savoja, 21. kolovoza 1567. – Lion, Francuska, 28. prosinca 1622.

Ženevski biskup jedan je od velikih duhovnih naučetelja zadnjih stoljeća. Napisao je uvod u pobožni život (Filotea) i druga asketsko-mistična djela u kojima ukazuje na put svetosti dostupan svim slojevima društva, temeljenim na ljubavi prema Bogu koji je sažetak savršenstva (Theotimus). Osnovao je sa sv. Ivanom Freymont de Chantal red Sestara od pohođenja. Svojom pastoralnom mudrošću i blagošću znao je privući jedinstvu Crkve mnoge kalviniste.

Zaštitnik novinara, pisaca i gluhonijemih.
Etimološko značenje: Franciscus = slobodan (st. njemački)
Simbolični znak: pastirski štap
Upisan je u Rimski martirologij.

Sv, Franjo Saleški, ženevski biskup, Crkveni naučitelj je nalblistaviji cvijet svetosti koji je niknuo u Savoji na padini francuskih Alpa.  Prvorođeni sin, François rodio se 21. kolovoza 1567.  u plemičkom dvorcu svojih roditelja u mjestu Sales kraj Thorana. Već od najmanje dobi dobiva temeljnu naobrazbu okrunjenu kasnije studijem prava na sveučilistima Pariza i Padove. Tu je doktorirao "summa cum laude" i po povratku u domovinu imenovan je  za odvjednika Senata Chamberya. Ali već tijekom svojih akademskih studija počelo se buditi zanimanje za teološka pitanja što je kasnije dovelo do svećeničkog poziva a bilo je suprotno očevom očekivanju. Godine 1593. postao je prezbiter i 21. prosinca služio svoju prvu Misu. Kao svećenik bio je revan i neumoran radnik  u Gospodnjem vinogradu. Zbog slabog učinka s propovjedaonice, počeo je pisati svoje naučenje na papirima i ljepiti ih po zidovima ili dostavljati kod vratiju kuća. Zbog tog izvornog načina oglašavanja bit će proglašen zaštitnikom novinara i svih onih koji šire kršćansklu istinu sredsvima javnog informiranja.

Potaknut velikom željom da očuva kršćansku pravovjernost, dok je bjesnula kalvinistička reforma, François traži da ga ženevski biskup premjesti u taj grad, uporište kalvinizma i glavno reformatorsko središte da mu povjeri tešku misiju katoličkog propovjednika. Nastanivši se u Genevi počeo je sa žarom odmah voditi teološke rasprave s protestantima. Cilj mu je bio privesti natrag što više duša katoličkoj Crkvi, ali posebno Kristovoj izvornoj vjeri što je smatrao najistinitijim. Njegova stalna misao bila je također usmjerena svjetovnjacima i stvaranjem načina propovjedi i uzora kršćanskog života dostupnog običim ljudima suočenim teškim svakodnevnim životom.

Mnoga njegova naučavanja su prožeta misticizmom i duhovnim rastom.  Njegov silni trud i veliki pastoralni uspjesi zavrijedili su da bude postavljen kao koadjutor ženevske biskupije. To se dogodilo 1599. u 32. godini života, nakon samo 6 godina svećenstva. Nakon 3 godine postaje biskup i daje si puno truda da primijeni u svoju biskupiju reforme  proglašene u Tridentinskom saboru. Grad je ipak u svojoj cjelini ostao u rukama reformista, pa je novoimenovani biskup morao premjestiti svoje sjedište u savojski gradić Annacy, poznat kao "Alpska Venecija"  na obali istoimenog jezera. Franjo Saleški bio je duhovni otac sv. Vinka Paulija. Tijekom njegove propovjedničke misije upoznaje u Dijonu plemkinju Ivana Franciska Frèmiot, udovicu barona de Chantal,  s kojom započinje dopisivanje i duboko prijateljstvo što je vodilo do utemeljenja Reda Pohoda Marijna. "Ako griješim, želim da to bude zbog velike dobrote i milosti nego prevelike strogoće".  U ovoj tvrdnji skriva se tajna ogromne naklonosti svojih suvremenika prema Franji Saleškom i njegovu čarobnu privlačnost. Svoju bitku za pravovjernost vodio je milosrđem, ljubavlju a ne netrpeljivošću.  Djelom Božje ljubavi uvjerio je hugonote o povratku u okrilje katoličke Crkve. 

Razvio je i izvanrednu spisateljsku djelatnost jer je imao dara za pisanje, pa njegova djela postadoše baština čitavoga kršćanstva a njemu priznanje Crkvenog naučitelja.  Među najvažnijim dijelima ubrajaju se "Uvod  u vjerski život" i "Rasprava o Božjoj ljubavi", temeljni udžbenici vjerske literature svih vremena.

Umro je u Lionu 28. prosinca 1623, god. od kapi u sobici kapelana Sestara Pohoda Marijinog pokraj samostana. Dana 24. siječnja 1623. smrtni ostaci sveca premješteni su u Annecy u crkvu njemu danas posvećenu. Danas tijelo Franje Saleškog zajedno sa svetom Ivanom Franciska de Chantal  počiva u Bazilici Pohoda Marijinog na brežuljku pokraj grada.

Franjo Saleški je ubrzo beatificiran (8. siječnja 1662. g.), a nakon tri godine kanoniziran od pape Aleksandar VII (19. travnja 1665. g.). Naknadno, 1877. godine, je proglašen Crkveni naučitelj, a 1923. g. zaštitnik novinara.

Rimski martirologij obilježava spomen na godišnjicu smrti, tj. 28. prosinca, ali zbog nezgodne podudaranosti s Božićem Crkveni kalendar je odredio obvezni spomen 24. siječnja na godišnjicu prenošenja tijela.
Sv. Franjo Saleški se smatra ocem moderne duhovnosti. Utjecao je na najveće ličnosti svog vremena ne samo u Francuskoj tijekom kulture "grand siècle"  nego u cijeloj Europi. S razlogom se Sv. Franjo Saleški smatra jednim od najvažnijih predstavnika vjerskog humanizma tipičnog francuskog obilježja. Bio je Biskup opčinjem Božjom ljepotom i dobrotom. Na kraju treba napomenuti da  se njegovim imenom  nadahnulo nekoliko vjerskih udruženja među kojima i najpoznatija don Boscova Salezijanska obitelj s posebnom skrbi za rast i odgoj mladih naraštaja siromašnijeg staleža.

IZ DJELA "UVOD U VJERSKI ŽIVOT"
"Pobožnost se mora očitovati na različit način: drukčije kod čovjeka na visokom položaju a drukčije kod nadničara, drukčije kod kneza, drukčije kod podanika, drukčije kod djevojke, a opet drukčije kod žene ili udovice. Bilo bi neprikladno da jedan biskup živi kao pustinjak, da plemići žive kao kapucini koji se moraju odricati vremenitih dobara, ili ako bi jedan trgovac čitav dan htio provoditi u crkvi."

Prema sv. Franji Saleškom prava pobožnost mora biti moguća na svakom mjestu, položaju, zvanju, poslu, samo mu uvijek mora biti primjerena i prilagođena. To je, doista, velika životna mudrost! Toliko ima vrsta svetosti koliko ima svetaca, jer je svaki svetac svoj, izvoran, i tako to treba biti. Bog u svomu vrtu nije htio imati ni dva jednaka cvijeta, već da svaki cvijet ima svoj originalni sjaj i ljepotu.