Sveta Potvrda - Krizma jedan je od sedam sakramenata Katoličke Crkve. Krizma usavršuje krsnu milost, sakrament koji daruje krizmaniku darove i plodove Duha Svetoga kako bi ga dublje ukorijenio u božansko posinstvo, kako bi ga čvršće pritjelovio Isusu Kristu, kako bi ukrijepio naš vez s Crkvom i tješnje nas pridružio njezinom poslanju i pomogao kako bismo kršćansku vjeru svjedočili riječju i djelima. Krizma je sakrament kršćanske zrelosti. U latinskoj Crkvi sakrament Krizme-Potvrde dijeli se kršćaninu kad dozrije do dobi razuma i vjere.

Redoviti djelitelj sakramenta Potvrde je biskup. Krizma se dijeli u slavlju Euharistije. Biskup u obredu nad potvrđenike polaže ruke. Moli silazak Duha Svetoga na njih. Zatim slijedi bitni obred sakramenta: U latinskom obredu Potvrda se podjeljuje pomazanjem krizmanim uljem na čelo potvrđenika, koje se čini polaganjem ruke i riječima: "PRIMI PEČAT DARA DUHA SVETOGA".

Svetu Potvrdu, u našoj župi, redovito primaju vjeroučenici osmih razreda osnovnih škola koji stanuju na području naše župe. Od kandidata se traži:

• redovito pohađaju školski vjeronauk od prvog razreda osnovne škole
• redovito pohađaju župne kateheze mnimalno u 7 i 8 razredu
• ozbiljnost u ponašanju i svjedočenju svoje vjere
• redovito pohađanje nedjeljne Euharistije i primanje sakramenata
• svladavanje primjerenog znanja o vjeri i Crkvi.

Svaki kandidat tijekom školske godine uključuje se u različite aktivnosti pojedninih skupina mladih koje djeluju u župi. Nakon završene priprave i provjera, kandidati se mogu pripustiti primanju sakramenta svete Potvrde pri čemu ih prate njihovi kumovi.

Kumovi: Prema odredbi Crkve kumovi na sakramentu Krštenja i Potvrde-Krizme moraju imati primljene sve sakramente kršćanske inicijacije (Krštenje, Potvrda i Pričest), ako žive u braku moraju biti crkveno vjenčani i trebaju istinski živjeti kršćanskim životom. Dokument POSVJEDOČENJE o ispunjavanju ovih pretpostavki donose iz svoje župe krštenja ili stanovanja.

 

Tko može biti kum na sakramentu Krštenja i svete Potvrde (Krizme)?

Kumstvo je javna služba pa je Crkva u svom Zakoniku kanonskoga prava precizno odredila iste i jedinstvene kriterije koje kandidati za kumstvo na sakramentu Krštenja ili na sakramentu Potvrde trebaju ispunjavati:
Kanon 874. određuje: „Da bi se komu dopustilo preuzeti službu kuma potrebno je:

• da ga odredi sam krštenik ili njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili, ako tih nema, župnik ili krstitelj i da je prikladan te da ima nakanu vršiti tu službu;
• da je navršio šesnaestu godinu života, osim ako dijecezanski biskup odredi drugu dob ili ako župnik ili krstitelj smatraju da zbog opravdana razloga treba da se dopusti iznimka;
  
• da je katolik, potvrđen i već pričešćen i da živi u skladu s vjerom i preuzetom službom;
• da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom;
• da nije otac ili majka krštenika."

Iz navedenih kriterija očito je kako kumovi ne bi mogli biti vjernici koji bi sklopili samo civilni brak niti oni za koje bi se utemeljeno moglo reći kako su javni grešnici te svojim životom sablažnjavaju. Osim očitih iznimaka, kad se zaista radi o javnoj sablazni, posebno je teško izvana, sa strane, procijeniti jesu li mladić i djevojka koji su u vezi - i javni grešnici. Pitanje je pritom i to koliko to netko sa strane, a tko želi biti pravi Isusov učenik, uopće i treba procjenjivati, jer je Isus izričito rekao: „Ne sudite, da ne budete suđeni!"

Pravno gledano, svaki vjernik „ koji živi život u skladu s vjerom", osim ako je javni, notorni grešnik koji stvarno svojim životom sablažnjava, mogao bi kumovati.

Kumovi se trude biti što bolji vjernici koji će nastojati biti dobar primjer i uzor kršteniku ili krizmaniku „živeći kršćanski život u skladu sa sakramentom Krštenja i vjerno vrše s njim povezane obveze" - kako kaže Zakonik kanonskoga prava.

Konačnu, mjerodavnu riječ o svakom spornom slučaju ima pravo izreći mjesni biskup. Stoga se nakon razgovora sa svojim župnikom, zajedno s njim, ako slučaj ne možete riješiti, ili Vi sami, pismeno obratite svome biskupu koji je kao učitelj i poglavar pozvan izreći konačni pravorijek.