Ideje Francuske revolucije, Napoleonovi ratovi i burna 1848. go­dina potresoše iz temelja cijelu Europu. Na starom kontinentu sve je novo: feudalizam izdiše, bude se mali narodi, jača nacionalna svijest, sve se više cijeni narodni jezik. Građanski stalež preuzima vod­stvo u politici, ekonomiji i kulturi, a tvornice i radništvo jednima do­nose blagodati, a drugima patnje i probleme. U takvim prilikama rođen je u selu nedaleko Castelnuova (Piemont) mali Ivan, sin siromašnog seljaka Franje. Rano je izgubio ooa, a brigu za brojnu obitelj preuzela je brižna majka Margarita. Ta seljanka uspjela je odgojiti velikoga siocijalnog, kulturnog i religioznog radnika i reformatora.

Bistar i sposoban, ali nije imao novaca za školovanje. Marljivo je radio i učio. Pomagao mu je svećenik don Cafasso. Bio je spretan, okupljao je ljude, zabavljao ih i priređivao priredbe. Tako bi nešto zaradio. Prije priredbe je moliio, a psovače je znao izbaciti, ili čak prekinuti priredbu.

Kad je 1841. godine postao svećenik, s don Cafassom je obilazio tamnice, okupljao je mlade siromašnih radničkih obitelji i pomagao im je doći do stana, rada, škole i približavao ih je Isusu Kristu, prijatelju i radniku. Njegov novi način smetao je uspavane duše koje su navikle raditi onako »kako se uvijek radilo«. Više je don Bosko imao muke s takvima nego s velikom mnoštvom mladih iz predgrađa Torina, kojima je nastojao pomoći. Kako bi što više pomogao potrebnima, s groficom Barlo osnovao je Oratorij svetog Franje Saleškoga 1846. godine, i s Marijom Mazzarello Družbu sestara Marije Pomoćnice. Skupljao je se sve one koji žele drugima pomoći i osnovao Društvo Salezijanskih suradnika. Pokrenuo je tolike ljude po tadašnjoj Europi i posebno u Južnoj Americi te otvarao gimnazije i zanatske škole, gdje je odgajao mlade želeći nek budu ko­risni članova društva, dobri radnici i pravi kršćani.

Značajan je njegov rad s mladima. Služio se preventivnim sustavom, odgajao ih je neka ne upadnu u pogreške, u zlo. Bio im je učitelj, prijatelj i otac.

Imao je i sjajno pero. Pisao je dobre povijesne knjige i ras­prave, Njegova »Povijest Italije« izišla je u više izdanja. Objavio je i teološke i pedagoške knjižice za mlade. Uvidio je snagu i vrijednost tiska i obilno ga koristio te je dao poticaj kasnijoj velikoj izdavačkoj djelatnosti u Torinu tzv. SEI.

Umro je u Torinu 31. siječnja 1888. a svetim ga je proglasio papa Pio XI. god. 1934. godine.