Učimo od Isusa kako se valja suočavati s napastima

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Evanđelje ove Prve korizmene nedjelje (usp. Lk 4, 1-13) govori o iskustvu Isusovih napasti u pustinji. Nakon što je postio četrdeset dana, Isusa je tri puta napastovao đavao. Prvo ga je pozvao da pretvori kamen u kruh (r. 3); zatim mu je s uzvisine pokazao zemaljska kraljevstva i obećao mu da će postati moćan i slavan mesija (rr. 5-6); i na kraju ga je odveo na najvišu točku jeruzalemskog hrama, te ga pozvao da se baci dolje kako bi na spektakularan način pokazao svoju božansku snagu (Lk 4,9-11).

Te tri napasti pokazuju tri puta koja svijet uvijek predlaže, obećavajući velike uspjehe: pohlepa za posjedovanjem – imati, imati i samo imati –, ljudska slava i instrumentaliziranje Boga. To su tri puta koja nas vode u propast.

Prvi put, pohlepa za posjedovanjem, uvijek je put podmukle đavolske logike. On polazi od naravne i opravdane potrebe za hranom, životom, ostvarenjem i srećom, kako bi nas naveo da vjerujemo da je sve to moguće bez Boga, štoviše, protiv Njega. No Isus se usprotivio govoreći: „Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu" (r. 4). Prisjećajući se dugog putovanja izabranog naroda kroz pustinju, Isus ističe da se želi s punim povjerenjem prepustiti Očevoj providnosti koja se uvijek brine o svojoj djeci.

Druga je napast put ljudske slave. Đavao kaže: „Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje" (r. 7).

Čovjek može izgubiti sve svoje osobno dostojanstvo, dopustiti da ga idoli novca, uspjeha i moći pokvare samo kako bi se postigao vlastito samoostvarenje. Nakon toga može uživati u opijenosti ispraznom radosti koja ubrzo nestaje.

I to nas dovodi do toga da se šepirimo poput pauna, to je ispraznost, ali to nestaje. Zato je Isus odgovorio: „Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!" (r. 8).

A zatim treća napast: instrumentaliziranje Boga za vlastitu korist. Đavlu koji ga je, citirajući Pisma, pozvao da traži od Boga očigledno čudo, Isus se ponovno suprotstavio čvrstom odlukom da ostane ponizan i s povjerenjem u Oca: „Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!" (r. 12). I tako je odbacio možda najpodmukliju napast, a ta je da „pridobije Boga na našu stranu", tražeći od njega milosti koje zapravo služe zadovoljenju naše oholosti.

To su putovi koji nam se nude s iluzijom da tako možemo postići uspjeh i sreću. No, u stvarnosti nemaju nikakve veze s Božjim načinom djelovanja; štoviše, odjeljuju nas od Njega, jer su đavolsko djelo. Suočavajući se osobno s tim napastima, Isus tri puta pobjeđuje napast kako bi potpuno prionuo uz Očev naum.

Pokazao nam je sredstva i načine za to: duhovni život, vjera u Boga i sigurnost Njegove ljubavi, sigurnost da nas Bog ljubi, koji je Otac, i s tom sigurnošću pobijedit ćemo svaku napast.

Ima nešto na što vam želim skrenuti pozornost, nešto zanimljivo.

Odgovarajući napasniku Isus ne ulazi u dijalog s njim, nego mu odgovara samo Božjom riječi. To nas uči da se s đavlom ne dijalogizira, ne smije se voditi dijalog, nego mu treba samo odgovoriti Božjom riječi.

Iskoristimo, stoga, korizmu kao povlašteno vrijeme da se pročistimo i iskusimo utješnu Božju prisutnost u našemu životu.

Neka nas majčinski zagovor Blažene Djevice Marije, primjera vjernosti Bogu, podupire na našem putu, pomažući nam da uvijek odbacujemo zlo i prihvaćamo dobro.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

jučer su u Oviedu, u Španjolskoj, blaženima proglašeni sjemeništarci Angelo Cuartas i osam drugova mučenika koji su u vrijeme vjerskog progona bili ubijeni iz mržnje prema vjeri. Ti su mladi kandidati za svećeništvo toliko voljeli Gospodina da su ga slijedili na putu križa. Neka njihovo junačko svjedočenje pomogne sjemeništarcima, svećenicima i biskupima da budu čisti i velikodušni kako bi vjerno služili Gospodinu i svetom Božjem narodu.

Svima želim plodan korizmeni hod, koji smo netom započeli. I molim vas da u svoje molitve uključite mene i moje suradnike u Rimskoj kuriji koji večeras započinjemo duhovne vježbe koje će trajati tjedan dana.

Papa za Svjetski dan molitve za zvanja: Nemojte biti gluhi na Božji poziv

Obećanje i rizik dvije su dimenzije koje je papa Franjo istaknuo u poruci za 56. svjetski dan molitve za zvanja, nadahnuvši se evanđeoskim odlomkom o pozivu prvih učenika na Galilejskom jezeru i dvama velikim događajima koji su nedavno završili, Biskupskom sinodom i Svjetskim danom mladih u Panami koji su omogućili Crkvi slušati mlade i njihove potrebe, te pokušati dati im konkretne odgovore.

Poput apostola ribara, svatko je pozvan suočiti se s napornim i bezuspješnim danima i onima u kojima je obilan ulov nagrada za tešku noć provedenu na moru. No, kao u svakom pozivu, Bog nas u određenom trenutku iznenađuje i dolazi nam u susret, te nam daruje radost koja ispunja život, pa i kad su mreže prazne, napisao je Papa, a prenio Vatican News.

Gospodinov poziv nije uplitanje Boga u našu slobodu. Ne radi se o kavezu ili teretu koji je natovaren na nas. Naprotiv, to je zahvat pun ljubavi kojim nam Bog dolazi u susret i poziva nas da uđemo u veliki projekt u kojem želi da sudjelujemo, pokazujući nam obzor šireg mora i izobilnog ribolova.

Bog ne želi da naš život postane zatvorenik očiglednog, zarobljen u svakodnevnim navikama i neodlučan u odnosu na izbore koji bi mu mogli dati smisao. Ne želi da se pomirimo s tim da živimo iz dana u dan gaseći unutarnji nemir u traženju novih putova svojeg putovanja i misleći da u biti nema ničega za što se isplati žarko zauzimati, napomenuo je Sveti Otac.

Ako ponekad doživimo „čudesan ribolov", to je zato što želi da otkrijemo da je svatko od nas pozvan, na različit način, na nešto veliko i da se život ne bi trebao uplesti u mreže besmisla i onoga što umrtvljuje srce. Ukratko, poziv je poticaj da se ne zaustavimo na obali s mrežama u ruci, nego da slijedimo Isusa na putu koji nam je pripremio radi naše sreće i za dobro onih koji su nam blizu, poručio je Papa.

Međutim, da bismo prihvatili to obećanje potrebna je „hrabrost za rizik"; uključiti se, ostavljajući, kao i učenici na jezeru, sve što nas drži vezane za našu malu lađu i ne dopušta da otkrijemo Božji projekt. Kada smo postavljeni pred široko more poziva, ne možemo nastaviti popravljati svoje mreže. Kršćanski život koji počinje krštenjem, razvija se liturgijom, molitvom i bratskim dijeljenjem i pretpostavlja ljubav prema Crkvi koja je majka, pa i kada na njenom licu vidimo bore krhkosti i grijeh, te na kraju smionim svjedočenjem, napisao je Sveti Otac.

Kršćanski život pokazuje se u onim odlukama koje, dok daju precizan smjer našoj plovidbi, također pridonose rastu Božjega kraljevstva u društvu. To se odnosi na one koji se odluče za vjenčanje u Kristu i izgradnju obitelji, no i za mnoga zvanja vezana uz posao, zanimanja; rad na polju milosrđa, solidarnosti, društvene odgovornosti i u svemu što nas čini navjestiteljima dobra, ljubavi i pravde, sve do potpunog izbora posvećenog života, pojasnio je Papa.

U susretu s Gospodinom netko može biti oduševljen pozivom na posvećeni život ili svećenički red. Radi se o otkriću koje uzbuđuje i istodobno plaši. Neki se osjećaju pozvanima postati „ribari ljudi" u lađi Crkve kroz potpuno predanje sebe i vjerno služenje evanđelju i braći. Taj izbor podrazumijeva rizik da sve ostave kako bi slijedili Gospodina i potpuno se posvetili Njemu, te postali suradnici u Njegovom djelu, protumačio je Sveti Otac.

Onima koji osjećaju unutarnji otpor, koji doživljavaju nedostatak nade ili se suočavaju s nepovoljnim strujama sekularizacije, gdje se čini da nema mjesta za Boga i evanđelje, Papa je predložio primjer Marije, savršen simbol poziva između obećanja i rizika, a posebno je poručio mladima: Nema veće radosti nego riskirati život za Gospodina. Nemojte biti gluhi na Gospodinov poziv! Ako vas On zove na taj put, ne uvucite vesla u lađu nego imajte povjerenja u Njega. Ne dopustite da vas pred visokim vrhuncima, na koje nas Gospodin zove, obuzme strah koji nas paralizira.

Marijin „da", bio je „da" onih koji se žele uključiti i riskirati, staviti sve na kocku, bez ikakvog drugog jamstva osim sigurnosti da su nositelji obećanja. Kako bi pomogao mladima u razlučivanju svoga poziva, Sveti Otac zatražio je obnovljenu zauzetost cijele Crkve, svećenika, pastoralnih animatora i odgojitelja, da ponude prilike za slušanje i razlučivanje. Zatražio je i pastoral za mlade i za zvanja koji će pomoći otkrivanju Božjeg projekta.