Draga braćo i sestre!

Od srca želim zahvaliti gospođi ravnateljici, Mariji Maras, svim djelatnicima ovoga doma, svim korisnicima ovoga doma, i svima onima koji podržavaju ovaj dom. To je prvenstveno naša Županija, naš grad i naša Država. Raduje me što vrsni rad prepoznaju i oni koji to trebaju vidjeti i priznati. Iskreni pozdrav i organizacijskom odboru „Svjetskog dana bolesnika" predsjednici mr. sc. Asji Valković Mika dr. med., dr. med. Aldi Valković, mr. sc. Ivi Josipović i drugima…

"Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju" (Job 29, 15). Papa promatra ovu rečenicu iz perspektive "sapientia cordis" - mudrosti srca.

Zaustavimo se u razmišljanju o Božjoj riječi koju smo upravo slušali i o današnjemu danu. Na današnji dan spominjemo se našega blaženika i mučenika kardinala Alojzija Stepinca. Čuli smo čitanje iz knjige proroka Izaije gdje prorok govori o sebi i o onome koga on naviješta, a to je Spasitelj, Isus Krist. On će biti poslan blagovijesnikom siromasima, zacjelivat će srca slomljena, proglašavat će zarobljenima slobodu, sužnjima oslobođenje…

Isus je ove riječi upotrijebio u svom nastupnom govoru u gradu Nazaretu u sinagogi kad je nastupio i pročitao ove riječi, rekao je prisutnima: „Ovo se proroštvo danas ispunilo na meni". Njegovi se slušatelji nisu s tim složili već su se pobunili, protestirali su, izbacili su ga iz grada Nazareta i htjeli su ga ubiti.

Isus se smatra poslanim svima koji trpe na duši na tijelu, svima koje muče grijesi ali također ljudske nepravde i fizičke bolesti.

Isus se tijekom svoga djelovanja susretao s bolesnim ljudima, nikada nikoga nije odbio, brojnima je pomogao čudesnim ozdravljenjem, ali i onima koje nije na takav način ozdravio susret s njim značio je jednu pozitivnu promjenu u njihovu životu, jedan novi stav prema onome što ih je u životu mučilo, što im je u životu činilo probleme i poteškoće.

Isus je poslao svoje učenike, kao što smo čuli u poruci današnjeg svetog Evanđelja, neka idu po svem svijetu neka propovijedaju Evanđelje, a Evanđelje je Radosna vijest Božjega spasenja u Isusu Kristu. Isus je ta Riječ koja ozdravlja čovjeka. U svakom pogledu, ako je prihvatimo vjerom, ona donosi ozdravljenje i spasenje, ozdravljenje svakom čovjeku. Svakom je Božja riječ potrebna i zdravima i potrebnima. Nema čovjeka koji ne trpi ili na duši ili na tijelu.

Ovdje se nabrajaju vrste ozdravljenja: izganjat će zloduhe, ozdravljat će, misli se, psihičke bolesti, ali postoji i zao duh i koliki danas ljudi od te vrste opsjednutosti trpe. Koliko ljudi dolaze svećenicima i traže od svećenika pomoć. I druge će bolesti liječiti… Na nemoćnike će polagati ruke i bit će im dobro.

Mi smo danas ovdje došli prvenstveno vama navijestiti Isusovu radosnu vijest kako vas Gospodin nije zaboravio. Svi oni koji su čuli Božju riječ i koji u dubini svoga srca osjećaju jednu ljudsku solidarnost prema slabom i nemoćnom čovjeku ne zaboravljaju i to svjedoče iz dana u dan. Danas se to na jedan vidljivi način, u posebnoj prigodi ovdje, pokazuje vama.

Tako i Crkva koja ima zadaću, od Gospodina, biti bliska bolesnom, slabom i nemoćnom. Isus je sam rekao: Njemu činimo što činimo jednome od najslabijih ljudi. U svakom bolesniku, nemoćniku siromahu, on nam dolazi u susret. Ako ne prihvatimo i ne pomognemo tome potrebniku Isusa smo odbili, njega nismo ugostili, Isusu smo zatvorili svoje srce ili vrata svoga stana, svoga doma…

Danas slavimo spomen blaženog Alojzija Stepinca. Ako promatramo njegov život odmah primjećujemo kako je u životu bio veliki patnik. Prvi svjetski rat odveo ga je na talijansko ratište. Bio je zarobljen. Zatim, kako bi se izbavio iz zarobljeništva javlja se kao dobrovoljac, na solunski front. To je već kraj prvog svjetskog rata. Priključio se srpskoj vojsci koja se borila protiv Austro-ugarske. U ratnim strahotama proživljavao je kao i drugi vojnici različite nevolje i poteškoće. Dugo je razmišljao kojim putem poći. Nakon intenzivnog razmišljanja odlučio je posti svećenik. Poslan je u Germanikum u Rimu. Kad je došao u kolegij, gdje i ja, tu moju generaciju sedamdesete godine, povezivao je s blaženim Stepincem, kuhar. Koji nam je znao pričati o generaciji stepinčevoga vremena.

Blaženi Stepinac prednjačio je u zavodu u raznim poslovima. U jednoj kući gdje su boravili svećenički kandidati nije bilo električne energije, on je predvodio radove eletrifikacije te kuće. U zavodu, budući da je bio podoficir u srpskoj vojsci, govorili su mu odgojitelji kako nije došao u vojsku gdje će zapovijedati, nego je došao u kuću gdje treba služiti. Dobio je zadaću godinu dana čistiti cipele svojim kolegama i odgojiteljima.

To je bila služba koju je ponizno vršio. Koliko se u životu morao boriti i svladavati? Blaženi Alojzije imao je cilj pred sobom gledajući kako je sve to što mu se događa izraz Božje volje. Nakon studija, tako je mlad izabran za nadbiskupa koadjutrora, kasnije za zagrebačkog nadbiskupa. Što je najprije učinio. Ustanovio je Caritas. Danas najeveći Caritas iz kojega se razvio Caritas u svim biskupijama, Hrvatski Caritas. Koliko je imao osjećaj za podrebe najslabijima, zapostavljenima i svima za koje se nedostatno brine.

U ratu nije bio dobro gledan ni od ustaša, ni njemaca, ni od partizana. Nije dobro gledan niti od komunista koji su ga nakon rata osudili, što je većina naroda doživjela kao nepravedno suđenje i do danas ga doživljava i smatra kao nepravedno suđenje i osudu. Crkva je u njemu prepoznala istinskog borca za čovjeka u nevolji.

Spašavao je mnoštvo Židova izlažući svoj život. Kad se govori o „pokrštavanju Srba", a zapravo se radilo o ulasku Srba u puno zajedništvo s Katoličkom Crkvom. Crkva ima samo jedno krštenje i krštena se osoba ne može drugi put krstiti. Krštenika se ne može „pokrstiti"… To je bio jedan od načina kako se moglo te ljude u teškim okolnostima spasiti, i kasnije nakon rata, kad dođe vrijeme mira, govorio je kardinal Stepinac, neka svatko odluči želi li se vratiti svojoj Crkvi.

Imao je hrabrosti suprotstaviti se svakom režimu koji nije cijenio čovjeka, čovjeka pojedinca, koji je bio protučovječan. Bio je spreman za to i umrijeti. Bio je nevjerojatno hrabar i navjerojatno vjerodostojan.