Napustiti stranputice sebičnosti i krenuti putovima bratstva i sebedarja

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U današnjem Evanđelju (usp. Iv 10, 27-30) Isus se predstavlja kao pravi pastir Božjeg naroda. On govori o odnosu koji ga povezuje s ovcama stada, to jest njegovim učenicima, i inzistira na tome da je to odnos međusobnog poznavanja. „Ovce moje – kaže – slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada" (rr. 27-28). Čitajući pažljivo ovu rečenicu, vidimo da je Isusovo djelovanje izraženo u nekim djelima: Isus govori, Isus zna, Isus daje vječni život, Isus daje vječni život, Isus čuva.

Pastir dobri, Isus, pažljiv je prema svakome od nas, traži nas i ljubi nas, upravlja nam svoju riječ, poznaje u dubini naša srca, naše želje i nade, kao i naše neuspjehe i razočaranja. Prihvaća nas i ljubi nas takve kakvi jesmo, s našim dobrim stranama i našim manama. Za svakoga od nas on „daje život vječni": pruža nam, to jest, mogućnost živjeti punim životom, kojem nema kraja. Čuva nas, k tome, i vodi nas s ljubavlju, pomažući nam proći neprohodne putove i katkad opasne staze koji se javljaju na životnom putu.

Glagolima i gestama koje opisuju način na koji se Isus, Dobri pastir, odnosi s nama, odgovaraju glagoli koji se odnose na ovce, to jest nas: „slušaju glas moj", „idu za mnom". To su radnje koje pokazuju kako moramo odgovoriti na nježne i brižne Gospodinove postupke. Slušanje i prepoznavanje njegova glasa implicira prisnost s Njim, koja jača u molitvi, u susretu srca sa srcem s božanskim Učiteljem i Pastirom naših duša. Ta prisnost s Isusom, ta otvorenost, razgovarati s Isusom, jača u nama želju da ga slijedimo, izlazeći iz labirinta pogrešnih putova, napuštajući sebična ponašanja, kako bismo, po uzoru na Njega, krenuli na nove putove bratstva i sebedarja.

Ne zaboravimo da je Isus jedini Pastir koji nam govori, poznaje nas, daje nam vječni život i čuva nas. Mi smo jedno stado i moramo se samo truditi slušati njegov glas, dok On s ljubavlju proniče iskrenost naših srdaca. I iz te stalne prisnosti s našim Pastirom, iz tog razgovora s Njim, rađa se radost da ga slijedimo puštajući da nas vodi k punini vječnog života.

Obratimo se sada Mariji, Majci Krista Dobrog pastira. Neka ona, koja je spremno odgovorila na Božji poziv, posebno bude na pomoć onima koji su pozvani na svećeništvo i posvećeni život da radosno i spremno prihvate Kristov poziv da budu njegovi najizravniji suradnici u naviještanju evanđelja i služenju Božjem kraljevstvu u našem dobu.

Nakon molitve Regina coeli

Draga braćo i sestre!

Danas, na Četvrtu vazmenu nedjelju, Nedjelju Dobrog pastira”, slavi se Svjetski dan molitve za zvanja koji je ove godine ima za temu: „Hrabrost da se preuzme rizik za Božje obećanje". U svim se zajednicama moli na poseban način za zvanja na svećeništvo i posvećeni život. Jutros sam u Bazilici sv. Petra imao radost zarediti nekoliko novih svećenika. Dok s ljubavlju pozdravljam ove nove prezbitere zajedno s članovima njihovih obitelji i prijateljima, pozivam vas da se sjetite svih onih koje Gospodin nastavlja zvati po imenu, kao što je učinio jednoga dana s apostolima na obali Galilejskog jezera, da postanu „ribarima ljudi".

U mnogim zemljama danas se slavi Majčin dan. Želim uputiti srdačan pozdrav svim majkama i zahvaliti im – molim pljesak za mame, za sve majke! – na njihovu dragocjenom radu na podizanju djece i zaštiti vrijednosti obitelji. Spomenimo se također majki koje nas gledaju s neba i nastavljaju bdjeti nad nama molitvom. Misli nam lete i našoj nebeskoj Majci koju ćemo slaviti sutra 13. svibnja pod imenom Gospa Fatimska. Njoj se povjerimo kako bismo nastavili kročiti kroz život s radošću i velikodušno.