Moliti, hoditi i zahvaljivati tri su teme homilije koju je uputio papa Franjo na misi kanonizacije pet novih svetaca. U homiliji je podsjetio da je molitva lijek srcu, vjera zajednički hod a zahvalnost „najjednostavnija i najblagotvornija riječ". Imamo potrebu za tim da budemo ozdravljeni od nepovjerenja u sebe, u život, u budućnost; od mnogih strahova; od porokâ kojih smo robovi; od mnogih zatvaranja, ovisnosti i navezanosti: na kocku, novac, televiziju, mobilne telefone, sudove drugih. Gospodin oslobađa i ozdravlja srce ako ga zazovemo, poručio je.

Kročili su putovima vjere, svladavali teške kušnje, posvećujući se molitvi i pružanju pomoći najmanjima, tražeći kroz čitav život istinu koja je Isus. Pet novih svetaca, koje je danas papa Franjo kanonizirao na Trgu svetog Petra prikazuju lice Crkve sposobne živjeti na egzistencijalnim periferijama svijeta, Crkve koja postaje takva u jednostavnom domu i svetoj Crkvi u svakodnevnom životu. Te se odlike zrcale u povijesti i životu britanskog kardinala Henryja Newmana, utemeljiteljice družbe Kćeri svetog Camilla Giuseppine Vannini, Indijke s. M. Mariam Threse Chiramel Mankidiyan, s. Dulce Lopes Pontes iz Brazila i Marguerite Bays iz Švicarske.

Papa Franjo u homiliji na misi kanonizacije petero blaženika predlaže tri puta za opisivanje hoda vjere nadahnutog ulomkom iz Lukinog Evanđelja u kojem se govori o ozdravljenju gubavaca. Podsjeća na njihovu „isključenost iz društva" i vapaj da privuku Isusovu pažnju. To je način, objašnjava Papa, da se premosti udaljenosti, jer se ne smijemo zatvarati u sebe i u samosažaljenje niti razmišljati o tome što drugi misle, nego je potrebno zazivati Gospodina koji sluša vapaj onih koji su sami.

Poput tih gubavaca i nama je potrebno ozdravljenje. Imamo potrebu za tim da budemo ozdravljeni od nepovjerenja u sebe, u život, u budućnost; od mnogih strahova; od porokâ kojih smo robovi; od mnogih zatvaranja, ovisnosti i navezanosti: na kocku, novac, televiziju, mobilne telefone, sudove drugih. Gospodin oslobađa i ozdravlja srce ako ga zazovemo, ako mu kažemo: „Gospodine, vjerujem da me možeš izliječiti; izliječi me od mojih zatvorenosti, izbavi me od zla i straha, Isuse".

Gospodin nagrađuje hrabrost onih koji ga zazovu imenom, nagrađuje one koji mu se izravno i spontano obraćaju.

Oslovljavanje imenom je znak pouzdanja, a Gospodin to voli. Vjera raste tako, s povjerljivim zazivanjem, donoseći Isusu ono što jesmo, otvorena srca, ne skrivajući svoje bijede. Svakodnevno s pouzdanjem zazovimo Isusovo ime: Bog spašava. Ponovimo to: to znači moliti, zboriti Isusu je molitva. Molitva je vrata vjere, molitva je lijek srca.

Vjera zahtijeva jedan hod, jedan izlazak, čini čuda ako izađemo iz svojih lagodnih sigurnosti, ako napustimo svoje umirujuće luke, svoja udobna gnijezda. Vjera raste darivanjem i raste kad se riskira. Dà, raste kad se riskira! Vjera grabi naprijed kada idemo naprijed opremljeni povjerenjem u Boga.

Taj zajednički hod koji definira vjeru ujedno je Franjin poziv služiteljima Božjim da se brinu o onima koji su prestali hodati, onima koji su zalutali. „Mi smo čuvari braće koja su se udaljila. Mi posredujemo – rekao je Papa – za njih, odgovorni smo za njih, to jest pozvani smo odgovoriti im, imati ih na srcu".

Tumačeći spomenuti evanđeoski odlomak na misi kanonizacije petero blaženika, među kojima i kardinala Svete Rimske Crkve Johna Henryja Newmana, Papa je podsjetio da se samo jedan gubavac vratio zahvaliti Isusu i ta odluku ga je dovela do spasenja. „Vjera te tvoja spasila".

Spasenje nije popiti čašu vode da bi se ostalo u formi, nego to znači ići do izvora, a to je Isus. Samo On oslobađa od zla i liječi srce, samo susret s Njim spašava, čini život punim i lijepim. Kad upoznamo Isusa, rađa se spontani „hvala", jer otkrivamo da nije najvažnija stvar u životu primiti neku milost ili riješiti se nekog jada, nego zagrliti Gospodina života.

„Vrhunac hoda vjere – dodao je Papa – je živjeti zahvaljujući", a to nas navodi da se zapitamo živimo li zaista život s teretom na srcu ili uzdižući hvale. „Kad se zahvalimo, nastavio je Sveti otac, Otac se gane i izlijeva na nas Duha Svetoga".

Zahvaljivanje nije stvar uljudnosti, to je pitanje vjere. Srce koje zahvaljuje ostaje mlado. Reći: „Hvala, Gospodine" kad se probudimo, tijekom dana, prije odlaska u krevet, je protuotrov za starenje srca. Tako i u obitelji, među supružnicima: sjetiti se reći hvala. „Hvala" je najjednostavnija i najblagotvornija riječ, istaknuo je Papa istaknuvši na kraju primjere novoproglašenih svetaca te pozvao vjernike da budu poput njih, „uzvišena svijetla" u tminama svijeta.

13. listopada 2019. - Papa talijanskim reprezentativcima o radosti igre

Papa Franjo primio je u nedjelju 13. listopada prijepodne talijansku nogometnu reprezentaciju u Vatikanu.

Izbornik Roberto Mancini Papi je darovao novi, zeleni, nogometni dres s brojem 10 i natpisom „Bergoglio” koji je potpisala cijela momčad, priopćio je Tiskovni ured Svete Stolice. Papa je nogometašima istaknuo prvenstveno radost igre, napomenuvši da se i „krpenom loptom mogu postići čuda", te spomenuo važnost nježnosti „koju tako često prikrivamo".

Povod susretu bila je donacija Talijanske nogometne reprezentacije vatikanskoj dječjoj bolnici „Bambino Gesu” koja ove godine slavi 150. obljetnicu djelovanja. Nogometaši su bolesne mališane posjetili u četvrtak 10. listopada i darovali vrijedni aparat centru za tumore. Na susretu s Papom bili su i ravnateljica bolnice Mariella Enoc i izaslanstvo Talijanskoga nogometnoga saveza pod vodstvom predsjednika Gabriela Gravina, izvijestio je Vatican News.

U Vatikanskim muzejima izloženi su svi dresovi i lopte darovani papi Franji u tijeku njegova pontifikata. Poznato je da je on bio navijač argentinskoga kluba San Lorenzo.

Papin apel za Siriju

Papa Franjo uputio je tijekom današnjeg obraćanja prije molitve Anđeo Gospodnji na Trgu Sv. Petra apel za Siriju pozvavši sve uključene strane na dijalog i traženje učinkovitog rješenja.

U mojim je mislima opet Bliski Istok, osobito ljubljena i izmučena Sirija odakle ponovno dolaze dramatične vijesti o sudbini stanovništva sa sjeveroistoka zemlje, koje je prisiljeno napustiti svoje domove zbog vojnih djelovanja: među tim pučanstvom ima i mnogo kršćanskih obitelji. Svim uključenim akterima i međunarodnoj zajednici ponavljam apel da se iskreno, pošteno i transparentno zalažu na putu dijaloga i traže učinkovita rješenja, rekao je Papa.

13. listopada 2019. - Papin nagovor prije molitve Anđeoskog pozdravljenja u nedjelju

Papa: Novi su sveci potaknuli duhovni i društveni rast u svojim zemljama

Draga braćo i sestre,

prije nego zaključim ovo euharistijsko slavlje, želim pozdraviti i zahvaliti svima vama.

Zahvaljujem braći kardinalima i biskupima, kao i svećenicima, redovnicima i redovnicama iz svih krajeva svijeta, posebno onima koji pripadaju duhovnim obiteljima novih svetaca. Pozdravljam sve vjernike laike koji su se okupili ovdje.

Pozdravljam službena izaslanstva raznih zemalja, posebno predsjednika Republike Italije i Njegovu visost princa od Walesa.

Doista, ovi sveci su svojim evanđeoskim svjedočenjem potaknuli duhovni i društveni rast u svojim zemljama.

Upućujem poseban pozdrav delegatima anglikanske zajednice, uz iskrenu zahvalnost na njihovoj nazočnosti, a pozdravljam također tebe, dragi brate, novi biskupe ovdje u Rimu.

Pozdravljam sve vas, dragi hodočasnici, kao i one koji su pratili ovu misu putem radija i televizije. Poseban pozdrav upućujem vjernicima iz Poljske, koji danas slave Papin dan: zahvaljujem im na molitvama i na stalnoj ljubavi.

U mojim je mislima opet Bliski Istok, osobito ljubljena i izmučena Sirija odakle ponovno dolaze dramatične vijesti o sudbini stanovništva sa sjeveroistoka zemlje, koje je prisiljeno napustiti svoje domove zbog vojnih djelovanja: među tim pučanstvom ima i mnogo kršćanskih obitelji. Svim uključenim akterima i međunarodnoj zajednici ponavljam apel da se iskreno, pošteno i transparentno zalažu na putu dijaloga i traže učinkovita rješenja.

Zajedno sa svim članovima Biskupske sinode za panamazonsku regiju, posebno onima iz Ekvadora, sa zabrinutošću pratim što se događa posljednjih nekoliko tjedana u toj zemlji. Povjeravam je zajedničkoj molitvi i zagovoru novih svetaca, i pridružujem se boli zbog mrtvih, ranjenih i nestalih. Potičem na traženje socijalnog mira, s posebnom pažnjom na najugroženije stanovništvo, siromašne i ljudska prava.

A sada se obratimo Djevici Mariji, uzoru evanđeoskog savršenstva, da nam pomogne slijediti primjer novih svetaca.