13. nedjelja kroz godinu - c - 2016.
Slijedeći Krista graditi Božji svijet
(1 Kr 19, 16b.19-21; Gal 5, 1. 13-18; Lk 9,51-62)
U svim su religijama učitelji imali svoje učenike, koji bi usvajali njihovu mudrost, ideju, nauk ili religiozno umijeće te ga prenosili drugima. Biblija opisuje starozavjetne proroke koji su bili Jahvini izabranici. Nisu slijedili nečiju ideju ili nauk već su kao Božji ljudi posredovali između Boga i naroda; kod Boga su zastupali molitve svoga naroda, a narodu su naviještali Božje planove. Jedno i drugo posredništvo bilo je časna, premda katkada i veoma teška služba. Bog je naime teško podnosio nevjeru naroda, pa su proroci morali naviještati kazne, a narod je ponekad od Boga očekivao nemoguće, pa su proroci morali moliti Boga za milost čudesnih intervencija. Prorokov život bio je neprestana borba s ljudskim slabostima.
Radikalnost takvog poziva oslikava prorok Elizej. Ilija baca na njega svoj plašt i tom starom simbolikom označava da je Bog čovjeka izabrao i pozvao na novu službu. Simbolika i radikalnost su i u odazivu: Elizej lomi jaram, žrtvuje volove, časti ljude od kojih se zauvijek oprašta, jer započinje novi život. Od sada ništa više neće biti kao prije; njegova će zadaća biti slijediti Božju riječ, za nju živjeti, nju naviještati svima bez straha i uljepšavanja, puku i kraljevima, siromasima i bogatašima, u zgodno i nezgodno vrijeme. Za razliku od lažnih proroka čije će lijepe riječi zavaravati vladare, a njima samima otvarati put u karijeru, Jahvini će proroci naviještati samo istinu kakva ona uistinu jest. To je bitna oznaka proročkog poziva. Život proroka je neprestana borba protiv laži, nepravdi i nepoštenja. Takvim poslanjem se izlažu neprihvaćanju moćnika, nevoljama, pa i samoj smrti od Jeremije i Ivana Krstitelja do biskupa Oskara Romera, koga su bogataši ubili za oltarom, zato što se zauzimao za siromahe.
Isus je bio Mesija, oličenje proroka, a kao učitelj imao je učenike koji su slijedili ne samo njegov nauk, nego su s njime živjeli i dijelili istu sudbinu. I oni su morali potpuno prekinuti sa starim načinom života i predati se novom poslanju. Morali su se odreći svake materijalne sigurnosti i staviti se u cijelosti na raspolaganje novom poslanju bez i najmanje primisli na prošlost. Trebalo je prije svega vjerovati da Bog želi taj sudbonosni prekid s prošlim i prihvaćanje novog načina života. Novozavjetni se učenik mora apsolutno, bezuvjetno i definitivno opredijeliti za učitelja. To pristajanje nema alternative i ne može ga spriječiti nikakva druga veza, ponuda ili ljubav, jer nema jače ljubavi od ove; sve druge ljubavi su ljudske, a ova je Božanska! Pristajanje uz učitelja čin je vjere. Bez vjere bi učeniku bilo uzaludno svako druženje s učiteljem, a zajedništvo s njim, gotovo nemoguće. Kalkulacije i privatni interesi uvijek su bili kobni za učenika, zato je Isus bio radikalan: „Pusti neka mrtvi pokopavaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje… Staviš li ruku na plug, ne obaziri se natrag!" Treba raskinuti s prošlošću, imati pred sobom jedini i najveći ideal: Božje kraljevstvo. To kraljevstvo je Božja zamisao sa svijetom. Svijet i njegova stvarnost sada su jako daleko od Božje zamisli. Svijetom vladaju nepravde, nemiri, prijevare, mržnja, ratovi, nasilja, nevjera, nepoštenje, a zamišljen je kao svijet ljudi koji su međusobno braća, koji promiču pravednost, ljubav i mir. Potrebna je cijela ljudska povijest da se izgradi svijet po mjeri Božje zamisli. Potrebne su stotine tisuća proročkih i mesijanskih poslanja da se ostvare Božji planovi s ljudima i njihovim svijetom. Isus to zna i zato odlučno kreće iz Galileje u Jeruzalem, u tragičnu i svečanu životnu završnicu. Kad je s učenicima prolazio kroz samarijansko selo, mještani ga nisu primili. Jakov i Ivan, predložiše da zazovu oganj s neba da ih uništi. Isus ih je ukorio, a mještane pokušao razumjeti opravdavajući ih, jer oni ne znaju tko je Isus i što on znači za svijet. Radikalnost da, ali ne i fanatizam! Njegovi će učenici sve to shvatiti kasnije kad na njih baci svoj mesijanski plašt, kad im pošalje Duha Svetoga i kad oni u toj Božjoj sili krenu odlučno u svijet upravo ovako kao što on sada kreće na svoj posljednji pohod Jeruzalemu. Sudbonosnom vezom s Kristom povezani su svi kršćani. Oni su primili bijelu haljinu na krštenju (plašt!) i postali Isusovi učenici. Pred njima je Kraljevstvo Božje prema kojemu valja odlučno krenuti, kao proroci, kao apostoli i graditelji boljega svijeta.
