Naša konačna pobjeda i proslava života

(Otk 11, 19a; 12, 1-6a. 10ab; 1 Kor 15, 20-27a; Lk 1, 39-56)

Marija na nebo uznesena, proslava je jednog od najuspjelijih ljudskih života. Ona se svojim ljudskim i zemaljskom životom, dušom i tijelom, svečano pridružila vazmenom otajstvu svoga sina Isusa, uskrsloga Gospodina. Bog joj je doista učinio velike stvari, nju će od sada svi naraštaji zvati blaženom. Marija, Bezgrešna djevica, majka Spasiteljeva, najslavnija žena na svijetu, nedostižna u svojoj lijepiti i puna milosti, pa ipak Marija, žena iz Nazareta poput svih drugih žena, naša sestra, duhovna majka i zagovornica koju je Bog predodredio, izabrao, pozvao da sudjeluje u djelu spasenja ljudskoga roda. Danas je s Ivanom promatramo zaodjenutu suncem kako ostvaruje drevnu sliku naznačenu u Kovčegu saveza u kojem se nalazila najveća starozavjetna svetinja, sama Božja prisutnost posred izabranoga naroda. Obredi uz Kovčeg davali su nekoć narodu snagu i sigurnost da je Bog s njima, da ih čuva i brani. Marija s Djetetom u današnjem slavlju mnogo je više od starozavjetnog Kovčega. U njezinu je krilu Bog postao čovjekom, Eamanuel, koji uprisutnjuje Boga u novozavjetnom Izraelu, Crkvi i u svijetu. Tu nema obreda i plesanja, tu je sama stvarnost koju su obredi s Kovčegom naviještali. Nema više zazivanja Božjega nadnaravnoga, nema kamenih ploča ni krvnih žrtava. Naravno i nadnaravno, profano i sveto prožimaju se u živom čovjeku, ženi i njezinu čudesnom Djetetu, znamenju ljudskoga spasenja. Žena, vjernica, kao što je rekla Elizabeta (blažena ti što povjerova!) u službi života i to božanskoga, i njezino Dijete, Sin Božji Spasitelj svijeta, objava su čovjekove budućnosti, konačne i definitivne pobjede ljudskog roda nad zlom, grijehom i smrću te proslava Božje svemoći s kojom je surađivala vjera jedne žene, koja bijaše puna ljubavi i milosti. Žena i dijete, vjera i ljubav jači su od Zmaja, pobjeđuju ga i u tu pobjedu zovu sve ljude, jer je to i njihova pobjeda; njezini plodovi već su vidljivi. Razglašava ih Marijina pjesma Veliča duša moja u kojoj svijetu poručuje da je Bog na djelu i u naše vrijeme. Bog naime odbacuje lažne veličine, moćnike ruši s prijestolja, ponižava ohole i bahate, bogataše ostavlja praznih ruku, dok na drugoj strani uspostavlja svoju pravednost: siromasi uživaju obilje, neznatni su uzvišeni… Naslućuje i to kako će nju, neznatnu službenicu, naraštaji kroz povijest nazivati blaženom. Marijin veliča neviđena je kulturalna, politička i društvena promocija čovjeka i njegova svijeta i uspostava sveopćeg bratstva među narodima koji su, uza svu svoju različitost i protivljenja, jednako i neopozivo  djeca Božja. Svetkovina Uznesenja je naznaka veličanstvene proslave Crkve i čovjekova cjelokupnog spasenja; preobraženim tijelom i s besmrtnom dušom ulazi u Božju slavu. Sve u svemu – veličanstvena inauguracija novog neba, nove zemlje i novog čovjeka po mjeri Isusa uskrsloga od mrtvih i proslavljenoga Gospodina. Očitovano nam je da je novo čovještvo i vječni život, nakon Isusa, prva zaživjela njegova majka Marija, njemu najbliže ljudsko biće.

Ivanovo Otkrivenje ostavlja nam pouku, zadaću i dragocjenu nadu. Rječnikom onog vremena, mitskim slikama s teološkim značenjem, on progovara našem svijetu što ga kao ljudi nosimo u sebi i u povijesnim zbivanjima. Prizor je dramatičan, obilježen borbom sa Zmajem koji ima za ljude nepobjedivu moć, truje odnosne među narodima i na kraju svakoga, zadavši mu smrtni udarac, pošalje u smrt. U tu žalosnu i mračnu stvarnost posvijetlio je Bog Isusovim uskrsnućem. Aleluja je nadglasao tužaljke, a kršćanstvo čovječanstvu donijelo nadu porukom da su Kristovom smrću pobijeđeni i Zmaj i zlo i grijeh i sama smrt, te da je Bog Kristovim uskrsnućem ljudima otvorio vrata u novi vječni život. Marija, predodređena, pozvana i proslavljena, ušla u taj život. Kao što je nekoć pozvao Mariju, Bog i danas poziva sve ljude da se uključe u borbu protiv grijeha zla i smrti. Trebaju im se suprotstaviti Marijinom vjerom, ljubavlju i vršenjem volje Božje Božje. Marija je rekla Bogu svoj „da" koji je omogućio Isusovo utjelovljenje i ostvarenje Božjeg plana spasenja. Isus je rekao Ocu: „Ne moja, nego tvoja volja neka bude!" i svojom žrtvom omogućio spasenje svijeta. I mi smo pozvani na suradnju s Bogom koji nam jamči dovršenje njegova plan - konačnu pobjedu u slavi.