Papa Franjo ustanovio je na Papinskom lateranskom sveučilištu studij Znanosti mira u svrhu, kako je istaknuo u pismu velikom kancelaru kardinalu Angelu De Donatisu, vikaru za grad Rim, odgovarajuće pripreme sadašnjih i budućih djelatnika pomirenja, kroz posebnu znanstvenu formaciju svećenika, Bogu posvećenih osoba i laika.

Papine riječi pročitao je zamjenik za opće poslove u Državnom tajništvu nadbiskup Edgar Pena Parra na otvaranju akademske godine 12. studenoga, i u prigodi 246. obljetnice ustanovljenja sveučilišta, prenosi Vatican News.

U vremenu u kojemu je sve više potrebno spriječiti i rješavati sukobe Crkva, koja oduvijek ulaže sve napore kako bi sudjelovala u oslobađanju muškaraca i žena od tragedija rata i njegovih posljedica, u svjetlu Evanđelja osjeća se pozvanom nadahnjivati i podupirati svaku inicijativu koja narodima i nacijama može zajamčiti put mira, rezultat istinskoga dijaloga sposobnoga ugasiti mržnju, odreći se samoljublja i autoreferencijalnosti, te nadvladati želju za moći i za ugnjetavanjem slabijih i posljednjih, napisao je Papa.

Sveti Otac stoga preporučuje odgoj za slušanje i razumijevanje, te za poznavanje i proučavanje baštine vrijednosti, spoznaja i sredstava sposobnih ukloniti težnje prema odvojenosti, zatvaranju i logikama moći, koji su nositelji nasilja i razaranja. Sredstva pomirenja, oblici tranzicijske pravednosti, jamčenje održivoga razvoja, zaštita i očuvanje stvorenoga, danas su samo neka od sredstava koja su u stanju otvoriti put oblicima mirnoga rješenja sukoba, ukloniti karijerizam i dominantne položaje, te tako formirati osobe koje se potpuno posvećuju služenju za dobrobit čovjeka.

Da bi bila vjerodostojni posrednik pred svjetskim javnim mnijenjem, Crkva je pozvana, primijetio je Papa podsjećajući na apostolsku pobudnicu Evangelii gaudium, podupirati rješenje problema koji se odnose na mir, slogu, okoliš, zaštitu života, te ljudska i građanska prava. Tu zadaću ona obavlja i kroz djelovanje Svete Stolice u međunarodnoj zajednici i njezinim ustanovama, radeći diplomatskim sredstvima kako bi se sukobi riješili na miran način i posredovanjem, te kako bi promicala poštovanje temeljnih ljudskih prava, i cjeloviti razvoj naroda i zemalja.

Središnju ulogu u težnji prema tom cilju Papa povjerava sveučilišnom svijetu, mjestu simbolu cjelovitoga humanizma koji treba stalno obnavljati i bogatiti, kako bi znao ostvariti hrabru kulturalnu obnovu koju zahtijeva sadašnji trenutak. Povjerava ju stoga i svjetskoj mreži crkvenih sveučilišta, usmjeravajući njihovo djelovanje u perspektivu Crkve koja je više misionarska i ona „koja izlazi".

Moguće je, naime, suočavati se s izazovima suvremenoga svijeta sposobnošću za davanje odgovora, prikladnih što se tiče sadržaja i načina izražavanja, i to obraćajući se prije svega novim naraštajima. To je, dakle, zadaća koja nam je povjerena – utjeloviti riječ Božju za Crkvu i za čovječanstvo trećega tisućljeća. U tomu je važno da se studenti i profesori osjećaju hodočasnici pozvani naviještati Radosnu vijest svim narodima, ne bojeći se riskirati i sanjati mir za sve ljude i sve narode, istaknuo je Papa.

Povjeravajući studij Znanosti mira Papinskom lateranskom sveučilištu, koje na poseban način sudjeluje u poslanju rimskoga biskupa, a koji će voditi rektor sveučilišta, Papa je istaknuo da je riječ o akademskom smjeru u kojemu se sastaju teološko, filozofsko, pravno, gospodarsko i društveno područje, prema kriteriju interdisciplinarnosti i transdisciplinarnosti.

Potaknuvši potom da se zajamči posebna znanstvena formacija svećenika, Bogu posvećenih osoba i laika, papa Franjo napomenuo je da će na studij Znanosti mira moći s pouzdanjem gledati dijecezanski biskupi, vojni ordinariji, biskupske konferencije, poglavari i poglavarice različitih oblika posvećenoga života, voditelji laičkih udruga i pokreta, te svi koji žele. Pred tom zadaćom Papa je poželio da se cijela zajednica Lateranskoga sveučilišta – profesori, studenti i cijelo osoblje – osjeti uključena u sijanje kulture mira. To djelo započinje slušanjem, profesionalnošću i posvećivanjem, a popraćeno je poniznošću, blagošću i voljom da se postane sve za sve ljude.

Papa je na kraju taj „novi plod skrbi Crkve" stavio pod zaštitu svojih prethodnika, svetoga Ivana XXIII. i svetoga Pavla VI., pravih glasnika mira u svijetu, koji su mnogo pridonijeli razvoju učiteljstva na tom području, te povjerio Mariji Kraljici mira, kako bi pomogla shvatiti i živjeti ono bratstvo koje traži srce njezina Sina, i iz kojega proizlazi istinski mir.

15. studenoga 2018. - Papa Franjo primio je u četvrtak 15. studenoga u posebnu audijenciju zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića koji je član Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata i Kongregacije za katolički odgoj te Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije.

U razgovoru je, između ostaloga, bilo riječi o blaženom Alojziju Stepincu. Kardinal je usto upoznao Papu s pojedinostima Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije kao i s pripremama za Susret hrvatske katoličke mladeži koji će se održati u Zagrebu 2020. godine.

15. studenoga 2018. - Kardinal Christoph Schönborn:

Imajmo Isusov pogled

Trećega dana obilježavanja 100. obljetnice završetka Prvoga svjetskog rata u organizaciji Beogradske nadbiskupije, u nedjelju 11. studenoga, misno slavlje u Crkvi Krista Kralja u Beogradu predvodio je bečki nadbiskup Christoph Schönborn, koji je blagoslovio i obnovljenu župnu kuću.

Domaćin beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar na početku svečane euharistije napomenuo je kako se ona slavi upravo u vrijeme kada je prije 100 godina bilo potpisano primirje. Tada su Beograd i Beč stajali jedan nasuprot drugom, a danas su jedan uz drugoga, rekao je.

Beogradski nadbiskup pozdravio je župnika mons. Aleksandra Kovačevića, koji je s velikom ustrajnošću pratio obnovu župnoga doma, kardinala Schönborna i apostolskog nuncija Luciana Surianija, kao i sve okupljene svećenike i redovnike, među njima i generalnog vikara Đakovačko-osječke nadbiskupije mons. Ivana Ćurića. Pozdravio je zatim okupljenu braću iz SPC-a, drugih kršćanskih zajednica, veleposlanike, posebno hrvatskog veleposlanika Gordana Bakotu, koji je mnogo učinio za nadbiskupiju. Zahvalio je svim institucijama koje su pomogle, posebno Renovabisu, čiji je predstavnik iz Njemačke bio prisutan. Nadbiskup je zahvalio i svim izvođačima radova, na čelu s arhitektom, kao i svim župljanima i o. Aleksandru Ninkoviću, koji brine za duhovni rast međunarodne zajednice, i vojnom kapelanu Goranu Avramovu, koji također povezuje mnoge vjernike te župe.

Kardinal Schönborn u propovijedi istaknuo je poruku iz Evanđelja u čijem središtu je siromašna udovica, istaknuvši da se i njemu često događa da ne vidi siromašne oko sebe, nego „one važne" ljude. Ali, Isus ih vidi! Isus ima oči za malene. Ako želimo biti Isusovi učenici moramo vidjeti kao i on, postati njegove oči, njegov pogled. Tada će se sve promijeniti – naš stav, naše ponašanje. Isus nas poziva da vidimo one koji se zaista daruju, koji daruju cijeli svoj život i sve što imaju. „Isus nas poziva da vidimo Njega samog koji je dao život za nas. To je tajna Crkve, Isusov pogled i pogled prema Crkvi", zaključio je kardinal Schönborn.

Misu je animirao pjevački zbor iz Subotice na čelu s maestrom Miroslavom Stantićem. Na kraju mise svima je zahvalio mons. Kovačević, a kardinalu Schönbornu darovao je i ikonu sv. Stjepana. Kardinal Schönborn zatim je blagoslovio obnovljenu župnu kuću te je uslijedio bratski agape za sve sudionike, objavljeno je na mrežnim stranicama Beogradske nadbiskupije.

Bečki nadbiskup posjetio je u popodnevnim satima i Centar za migrante Obrenovac, u kojem za oko 600 izbjeglica skrbi Caritas Srbije uz pomoć Austrijskoga Caritasa.

14. studenoga 2018. - Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U današnjoj katehezi govorit ćemo o osmoj riječi Dekaloga: „Ne svjedoči lažno protiv bližnjega svoga".

Ova zapovijed, kaže se u Katekizmu, „zabranjuje krivotvoriti istinu u odnosima s drugim" (br. 2464). Biti u svom životu neautentičan u komunikaciji s drugima ozbiljna je stvar jer sprječava odnose i stoga priječi ljubav. Gdje je laž nema ljubavi, ne može biti ljubavi. A kad govorimo o komunikaciji između ljudi pod tim mislimo ne samo na riječi, već i na djela, stavove, pa čak i tišine i odsutnosti. Osoba govori svime što jest i što čini. Svi smo u komunikaciji, uvijek. Svi živimo komunicirajući i stalno smo na razmeđu između istine i laži.

Ali što znači govoriti istinu? Znači li to biti iskren? Ili točan? Zapravo to nije dovoljno, jer netko može biti iskren a opet biti u zabludi, ili može biti precizan u detaljima, ali ne shvatiti i ne obuhvatiti cjelinu. Katkad se opravdavamo govoreći: „Ali rekao sam ono što sam osjećao!" Dá, ali si apsolutizirao svoju točku gledišta. Ili: „Samo sam govorio istinu!". Možda, ali si otkrio neke osobne ili povjerljive činjenice. Koliko samo brbljanje i naklapanje uništava zajedništvo zbog neumjesnosti ili nedostatku tankoćutnosti! Štoviše, brbljanja ubijaju i to je rekao apostol Jakov u svojoj Poslanici. Brbljivac, brbljivica su ljudi koji ubijaju: ubijaju druge, jer jezik ubija kao nož. Budi oprezni! Brbljivac ili brbljivica je terorist, jer svojim jezikom baci bombu i mirno od dalje, ali ono što kaže ta bačena bomba uništava tuđi dobar glas. Ne zaboravite: brbljati je isto što i ubijati.

Ali dakle: što je istina? Ovo je pitanje koje je postavio Pilat, upravo dok je Isus, stojeći pred njim, ispunjavao osmu zapovijed (usp. Iv 18, 38). Zapravo, riječi „Ne svjedoči lažno protiv bližnjega svoga" pripadaju jeziku forenzičara. Evanđelja imaju svoj vrhunac u izvješću o Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću; i to je izvješće o suđenju, izvršenju kazne i nečuvenoj posljedici.

Na Pilatovo pitanje, Isus kaže: „Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu" (Iv 18, 37). I to „svjedočanstvo" Isus daje svojom mukom, svojom smrću. Evanđelist Marko pripovijeda da „kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: ‘Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!’" (15, 39). Dá, jer je bilo dosljedan, bilo je dosljedan: tim načinom umiranja Isus očituje Oca, njegovu milosrdnu i vjernu ljubav.

Istina nalazi svoje puno ispunjenje u samoj Isusovoj osobi (usp. Iv 14, 6), u njegovu načinu življenja i umiranja, koji je plod njegova odnosa s Ocem. To postojanje kao djece Božje, On, uskrsli, daje i nama šaljući Duha Svetoga koji je Duh istine, koji svjedoči u našim srcima da je Bog naš Otac (usp. Rim 8, 16).

U svakom svom djelu čovjek, ljudi potvrđuju ili poriču tu istinu. Od malih svakodnevnih situacija do najzahtjevnijih izbora. Ali uvijek je posrijedi ista logika, uvijek: to je ono što nas roditelji i bake i djedovi uče kada nam kažu da ne lažemo.

Zapitajmo se: koju istinu potvrđuju djela nas kršćana, naše riječi, naši izbori? Svaki se od nas može zapitati: jesam li svjedok istine, ili sam više ili manje lažljivac prerušen u istinoljubivu osobu? Neka se svatko to zapita. Kršćani nisu izvanredni muškarci i žene. Ali mi smo djeca nebeskog Oca, koji je dobar i ne razočarava nas, i stavlja u njihova srca ljubav prema braći. Ta se istina ne govori toliko riječima, to je način postojanja, način života i vidi se u svakom pojedinom djelu (usp. Jak 2, 18). Taj je muškarac pravi čovjek, ta žena je prava žena: to se vidi. Ali zašto ako ne otvara svojih usta? Zato što se ponaša kao istinoljubiv muškarac, kao istinoljubiva žena. Govori istinu, djeluje po istini. Lijepog li načina kojim trebamo živjeti!

Istina je čudesna objava Boga, njegova očinskoga lica, njegove bezgranične ljubavi. Ta istina odgovara ljudskom razumu, ali ga beskrajno nadilazi, jer je dar koji je sišao na zemlju i utjelovio se u Kristu raspetom i uskrslom; nju pokazuje onaj koji joj pripada i pokazuje iste njezine osobine.

Ne govoriti lažno svjedočanstvo znači živjeti kao Božje dijete, koje nikada, baš nikada ne poriče samo sebe, nikada ne govori laži; trebamo živjeti kao Božja djeca, dopustiti da u svakom djelu izbija na vidjelo velika istina: da je Bog Otac i da mu možemo vjerovati. Vjerujem u Boga: to je velika istina. Iz naše vjere u Boga, koji je Otac i ljubi me, ljubi nas, rađa se moja istina i istinoljubivost a ne lažnost.