Papa: Isusova prisutnost je izvor radosti

Draga braćo i sestre, dobar dan!

 Na ovu Treću nedjelju došašća liturgija nas poziva na radost. Slušajte dobro: na radost. Prorok Sefanija ovim se riječima obraća malom dijelu izraelskog naroda: „Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele! Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska!" (3, 14). Vikati od veselja, klicati, radovati se: to je ono na što smo pozvani ove nedjelje. Stanovnici Svetoga grada pozvani su se radovati jer je Gospodin opozvao svoju osudu (usp. r. 15). Bog je oprostio, nije htio kazniti! Kao posljedica toga narod više nema razloga za tugu, više nema razloga za obeshrabrenje, već sve vodi do radosne zahvalnosti Bogu koji uvijek želi otkupiti i spasiti one koje ljubi. I Gospodinova ljubav prema njegovu narodu je neprestana, može se usporediti s nježnošću oca prema djeci, zaručnika prema zaručnici, kao što kaže Sefanija: „On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno" (r. 17). Ovo je – tako se zove – nedjelja radosti: Treća nedjelja došašća, prije Božića.

Ovaj prorokov poziv posebno je prikladan za vrijeme u kojem se pripremamo za Božić, jer se odnosi na Isusa, Emanuela, Boga s nama: Njegova prisutnost je izvor radosti. Sefanija proglašava: „Jahve, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj!"; a malo zatim ponavlja: „Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj!" (r. 15,17). Ova poruka nalazi svoje puno značenje u trenutku Navještenja Mariji, opisanog od evanđeliste Luke. Riječi koje je anđeo Gabriel uputio Djevici su poput jeke prorokovih riječi. Što kaže arkanđeo Gabriel? „Zdravo (u izv. „Raduj se", pr.), milosti puna! Gospodin s tobom!" (Lk 1, 28). „Raduj se", kaže Majci Božjoj.

U zabačenom selu u Galileji, u srcu mlade žene nepoznate svijetu, Bog užiže iskru sreće za čitav svijet. I danas je isti taj navještaj upućen Crkvi, koja je pozvana prihvatiti evanđelje kako bi ono postalo opipljivo, konkretan život. Kaže Crkvi, svima nama: „Raduj se, mala kršćanska zajednice, siromašna i skromna, ali lijepa u mojim očima jer žarko želiš moje Kraljevstvo, gladna si i žedna pravde, strpljivo pleteš niti mira, ne trčiš za onima koji imaju trenutno moć u svojim rukama, već vjerno ostaješ uz siromašne. I tako se ne bojiš ničega već ti je u srcu radost". Ako mi živimo ovako, u Gospodinovoj prisutnosti, u našem će srcu uvijek biti radost. Radost „visokog stupnja", kad postoji i kad je potpuna, i ponizna radost svakoga dana, to jest mir. Mir je najmanja radost, ali je radost.

Sveti Pavao poziva i nas danas da se ne brinemo tjeskobno, da ne očajavamo ni zbog čega, već da u svim okolnostima povjerimo Bogu svoje molbe, svoje potrebe, svoje brige „molitvama i prošnjama" (Fil 4, 6). Svijest da se u teškoćama uvijek možemo obratiti Gospodinu i da On nikada ne odbacuje naše molitve, veliki je razlog za radost.

Nikakva briga, nikoji strah nikada nam neće moći oduzeti vedrinu koju ne daju ljudske stvari i ljudske utjehe, već koja dolazi od Boga, koja proizlazi iz svijesti da Bog s ljubavlju vodi naše živote, i čini to uvijek. Čak i usred problema i patnji, ta sigurnost jača nadu i hrabrost.

Ali da bismo prihvatili Gospodinov poziv na radost, moramo biti ljudi spremni same sebe preispitati. Što to znači?

Moramo postupiti upravo poput onih koji su, nakon što su slušali njegovo propovijedanje, pitali Ivana Krstitelja: ti tako propovijedaš a mi, „što je nama činiti?" (Lk 3, 10) Što je meni činiti? To pitanje je prvi korak prema obraćenju na koje smo pozvani u ovo vrijeme došašća. Neka se svaki od nas zapita: što je meni činiti?

Mala stvar, ali „što mi je činiti? I neka nam Djevica Marija, koja je naša majka, pomogne da otvorimo svoje srce Bogu-koji-dolazi, da On ispuni čitav naš život radošću.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

proteklog je tjedna u Marakešu u Maroku odobren Svjetski sporazum za sigurnu, uređenu i regularnu migraciju, koji želi biti referentni okvir za cijelu međunarodnu zajednicu. Stoga se nadam da će, zahvaljujući ovom instrumentu, ona moći djelovati s odgovornošću, solidarnošću i suosjećanjem prema onima koji su iz raznih razloga napustili svoju zemlju te povjeravam tu nakanu vašim molitvama.

Pozdravljam sve vas, obitelji, župne skupine i udruge, koji ste došli iz Rima, Italije i mnogih dijelova svijeta. Posebno pozdravljam hodočasnike iz Seville, Hamburga, Münchena i Chapellea, u Belgiji. Pozdravljam vjernike iz Pescare, Potenze, Bucchianica, Fabriana i Blere; misionare laike kombonijance; i izviđače iz Jesola i Ca ‘Savija.

A sada se posebno obraćam vama, draga djeco iz Rima, koji ste došli na blagoslov kipića malog Isusa („Bambinelli") u pratnji pomoćnog biskupa mons. Ruzze. Zahvaljujem se udruzi Centro Oratori Romani i volonterima. Draga djeco, kad se u vašim domovima budete okupili u molitvi pred jaslicama, upravljajući svoj pogled u Djetešce Isusa, osjetit ćete čuđenje… Pitate me: što znači „čuđenje"? To je snažniji osjećaj, to je nešto više od obične emocije. To znači vidjeti Boga: čuđenje je to zbog velikog otajstva Boga koji je postao čovjekom; i Duh Sveti će vam staviti u srce Isusovu poniznost, nježnost i dobrotu. Isus je dobar, Isus je nježan, Isus je ponizan. To je pravi Božić! Ne zaboravite to. Neka bude tako za vas i članove vaših obitelji. Blagoslivljam sve kipiće malog Isusa.

Želim svima ugodnu nedjelju i sretnu Treću nedjelju došašća. I zajedno s tim radost, veliku radost i veliki mir kad radost nije moguća. I molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i do viđenja.

Papin nedjeljni nagovor na Trgu svetog Petra

Na današnju treću nedjelju došašća prorok Sefanija i sv. Pavao pozivaju narode na radost i veselje. Ta poruka dobiva svoje pravo značenje u Marijinom navještenju, o čemu govori Lukin odlomak evanđelja, rekao je papa Franjo u svom nedjeljnom nagovoru okupljenim vjernicima na Trgu sv. Petra.

Mnogi su došli vidjeti i originalne jaslice te božićno drvce što su ih ove godine poklonile talijanske pokrajine Trento i Veneto. Posebno brojna bila su djeca rimskih župa i oratorija, koji su donijeli kipiće djeteta Isusa, što će ih postaviti u jaslice u svojim domovima. Papa je podsjetio nazočne kako je prošlog tjedna u Marakešu potpisan međunarodni sporazum za sigurnu, uređenu i regularnu migraciju. Istaknuo je da se Božjim utjelovljenjem upalila iskra sreće za cijeli svijet.

U zabačenom selu u Galileji u srcu mlade, svijetu nepoznate žene Bog je upalio iskru sreće za cijeli svijet, istaknuo je papa Franjo i dodao kako Božje ime Emanuel znači: Bog s nama. Njegova je nazočnost izvor radosti. Ta poruka – prema njegovim riječima – dobiva potpuno značenje u Marijom navještenju. Isti naviještaj je danas upravljen Crkvi, koja je pozvana prihvatiti evanđelje kako bi postalo "opipljivo”, konkretan život. „Raduj se, mala kršćanska zajednico, siromašna i ponizna, ali lijepa u mojim očima, jer žarko čezneš za mojim kraljevstvom, trpiš glad i žeđ za pravdom, pleteš strpljivo niti mira, nemoj slijediti trenutne moćnike, ostani vjerna siromasima. Tako nećeš strahovati u Gospodinovoj nazočnosti. Naše će srce biti uvijek radosno”, rekao je papa Franjo, parafrazirajući anđelove riječi. Primijetio je kako je svijest da se i u nevoljama možemo obratiti Gospodinu i da On neće nikada odbiti naše prošnje, snažni razlog naše radosti. Nikakva briga ni strah, koji proizlaze iz ljudskih stvari, neće nam nikada uskratiti utjehu koja nam dolazi od spoznaje da Bog uvijek s ljubavlju vodi naš život, pa ni kada se suočavamo s problemima i trpljenjem, jer ta sigurnost stvara u nama nadu i odvažnost. Da bi prihvatili Gospodinov poziv radosti, potrebno je biti ljudi spremni za diskusiju, primijetio je Papa i objasnio kako se treba ponašati poput onih koji su pitali Ivana Krstitelja: što im je činiti. To je, kaže Papa, prvi korak obraćenja, na koje smo pozvani u ovo vrijeme došašća.

Nakon molitve Anđeo Gospodnji Papa se osvrnuo na prošlotjedni susret svjetskih državnika u Marakešu, koji su prihvatili okvirni sporazum o sigurnom, urednom i planskom kretanju migranata. To bi trebao biti, prema njegovim riječima, okvirni sporazum za cijelu međunarodnu zajednicu. Izrazio je nadu da će, zahvaljujući tom sredstvu, međunarodna zajednica moći djelovati s odgovornošću, solidarnošću i suosjećanjem prema onima koji su zbog različitih razloga morali napustiti domovinu te je tu inicijativu preporučio molitvama vjernika.