17. studenoga 2019. - 33. nedjelja kroz godinu
Postojanost u vrijeme kušnja
(Mal 3, 19-20a; 2 Sol 3, 7-12; Lk 21, 5-19)
Prastara izreka da Bog dobre ljude nagrađuje, a zlikovce kažnjava u nekim je razdobljima biblijske povijesti bila teško prepoznatljiva. Što više, događalo se da su bogati, bahati, zli, svi koji su rušili religiozne vrijednosti, oduševljavali se više za poganstvo nago za vjeru u Boga Jahvu koji ih je spašavao, dobro prolazili, a siromasi s ovoga svijeta odlazili bez prave nagrade. Vjernici su se tada pitali: Kako to Bog dopušta? Zašto ne intervenira? Zašto šuti? Kako može trpjeti tolike nepravde i ostavljati nekažnjenima zla koja se danomice uvećavaju, te kako mogu biti toliko zli ljudi koje je Bog stvorio? Prorok Malahija sve to pomno prati, a onda izlazi pred narod i objavljuje: „Evo Dan dolazi poput peći užaren; oholi i zlikovci bit će kao strnjika: Dan koji se bliži spalit će ih!" Te su riječi trebale vjernicima pomoći da ostanu postojani u vjeri bez obzira na nevolje koje ih snalaze, jer Bog misli na njih i njihovo spasenje sigurno dolazi. Najvažnije je ostati vjeran njegovoj riječi i ne sumnjati.
Evanđelje također naviješta veliki i presudan dan, konačni obračun sa svijetom i opći sud. Isus kaže da će mu prethoditi događaji koje opisuje jakim i neugodnim slikama, mračnim raspoloženjima i dramatičnim zbivanjima. Apokaliptičnim govorom najavljuje ratne prizore, glad, razne pošasti, progone, potrese, kozmičke pobune, katastrofe svjetskih razmjera i neminovni kraj svijeta. Te su slike, vjerojatno, našle uporište i u životu prvih kršćana osobito progonima, pojavi lažnih proroka, ratnim razaranjima kao što je bio pad Jeruzalema i rušenje hrama. Isus je o svemu tome progovorio ne da zastraši slušatelje, već da ih opomene, upozori, potakne na obraćenje. Na mjestima su mu riječi ohrabrujuće: „A vama koji se bojite Imena moga, sunce će pravde ogranuti sa zdravljem u zrakama" ili preporuka da se ne plaše: „... ni vlas vam s glave neće pasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti." Isus ne jamči svojim učenicima da će izbjeći nevolje, trpljenje pa i mučeništva, već da će, ustraju li u vjeri, biti spašeni. On dobro zna: Božja riječ će prolaziti kroz vrijeme i zahvaćati generacije svih povijesnih epoha. Svi koji se budu vezali za Božju riječ dobivat će iz nje snagu da ostanu postojani u istini. Danas je to osobito važna istina: čvrsto se držati Božje riječi do te mjere da sveukupna čovjekova egzistencija bude na nju oslonjena. Neće to biti gubitak osobne slobode i samostalnosti, kako se nekima čini, nego snaga da čovjek prihvati sve što providnost stavlja na životni put, da Bogu zahvaljuje za dobro i da se bori protiv zla noseći u srcu postojanu nadu te da mu ne budu najvažniji zarada, bogatstvo i uspjeh, nego vrijednosti koje promiču vremeniti i osobito vječni život. Svjedoci smo, naime, mnoštva ruševina, u kamenju i idejama, materijalnih i ruševina u ideologijama, kraljevstvima, kulturama, civilizacijama, u iskustvima pojedinaca i onih nacionalnih razmjera. Donedavno su nas oduševljavale ideje koje danas sablasno zjape napuštene kao velike zablude nakon što su sa sobom odnijele milijune nedužnih života. Upravo nas one uče da je svijet u svoj svojoj pojavnosti kako god ona bila svečana i izgledna, prolazan. Tražitelji smisla se pitaju: ima li u toj neminovnoj prolaznosti išta što ostaje? Što će ostati iza današnjih veličanstvenih hramova, uvjerenja, religija, svjetske politike, globalizacije i ekonomskih strategija? Sveto pismo uvjerava da će ostati Božja riječ, jer je stalna poput nebesa. U Kristu je ona postala stijena koja spašava i svatko se u nju može pouzdati. Neće doduše spriječiti nevolje koje donose povijesni događaji i poremećaji u prirodi, ali će ljudima uvijek nuditi i jamčiti spasenje kako tvrdi psalmist: „Gospodin mi je svjetlost i spasenje koga da se bojim? Gospodin je štit života moga, pred kime da strepim?" Takvu sigurnost mogu osjećati vjernici koji se ravnaju prema Božjoj riječi, a u srcu nose ljubav za Boga i bližnje kao neprocjenjivo blago, nerazorivu zaštitu? Vjera nudi milosnu snagu u sakramentima i molitvi; obećava vječni život, ulijeva snagu i optimizam. Vjera vodi Kristu, Stijeni. Kad moj život, barka na valovima, bude u opasnostima, spustit ću sidro svoje vjernosti Božjoj riječi. Ono će uhvatiti za Stijenu i sačuvati brod od propasti. Moj život je u Božjoj ruci i znam da ga ne mogu potopiti ni najveće oluje ovoga svijeta.
