4. uskrsna (vazmena) nedjelja - Dobri Pastir - Svjetski molitveni dan za duhovna zvanja

Danas se ne bismo usredotočili na Dobroga pastira toliko koliko bismo željeli uputiti ono na što nas Dobri Pastir upozorava, a to su lopovi i stranci, koji ne misle spasenjski kao Isus, nego se pretvaraju u nazovi-umnike i spasitelje ljudske ograničenosti. A i sami ti mudrijaši toliko se izdižu iznad drugih da se prave nekakvim lažnim mesijama i šire neko lažno mesijanstvo. Nije li povijest puna takvih koji su navjestitelje istine Božje i pastire Božje jednostavno slali u smrt? Ni takozvano moderno doba nije imuno od tih lažnih mesijanstava poput komunizma, fašizma i nacionalsocijalizma. Propovijedali su raj na zemlji te ga se grčevito držali tako snažno da su drugima stvarali pakao, kako je to nedavno lijepo okarakterizirao L''Osservatore Romano.

I u našem je podneblju neki poznati komunist, koji je slovio kao vrlo napredan, napisao je knjigu pod naslovom  Ribari ljudskih duša. Naslov vjerojatno aludira na Isusov poziv apostolima da će mjesto riba odsada loviti ljude. No kolika je razlika između Isusovih i lažnih lovaca. Isusove su mreže mreže slobode, sklada, poštenja i ljubavi, za razliku od sebčnjačkih mreža i novih religioznih pokreta i sekta i onih koji se od religije udaljuju da bi izjednačili i relativizirali sve poput New Agea. U tom sveopćem relativiziranju što je papa Bedendikt XVI. nazvao čak i diktaturom relativizma, javljaju se, posebice u medijima, kako su to nedavno istaknuli naši kardinali Bozanić i Puljić, oni koji apsolutiziraju nekakva prava na život koji nimalo nije sukladan s ljudskim dostojanstvom.

          Isus nam daje kriterij za raspoznavanje: Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze u ovčjem ruhu, a iznutra su grabežljivi vuci. Prepoznat ćete ih prema njihovim plodovima. Najčešći plodovi takvih vukova, unatoč svoj ovčjoj umiljatosti i punim ustima obećanja, jesu razorene obitelji, neviđeni fanatizam, a ako je još povezan s bilo kakvom vlašću onda je svima koji im se ne priklanjaju jednostavno zajamčena sigurna smrt koja se opet dade jako dobro zamaskirati na sve moguće načine.

          Nemjerljivo zlo koje takvi lažni proroci i mesije šire može se shvatiti tek u usporedbi s beskrajnim dobrom te istinskim životom nam ga je Isus daruje. Stoga se valja ponovno prisjetiti razlike između pravoga Mesije, Isusa, dobroga pastira i njegove opreke, lažnih mesija. Svi lažni mesije, lažni proroci i lažni zauzetnici za čovjekovo spasenje i ispunjenje to žele postići nekim svojim umovanjem, ili bolje mudrolijama, svojim slabašnim ograničenim silama. Dok Isus nudi beskraj Božjega života koji silazi među ljude da ih digne, lažni se mesije uzdižu da bi na kraju čovjeka uništili. Dok Isus sama sebe predaje za svoje ovce, lažni mesije žrtvuju druge da za svoju korist.

          Isusov je nauk upravo potvrda onoga što je već po stvaranju Bog u nas usadio, ali je po grijehu zgužvano, otežano, zablaćeno. Plod njegova učenja jest život i sloboda djece Božje, a za tu nas je slobodu on osobno oslobodio svojom smrću i uskrsnućem. To njegovo djelo i dalje živi među nama, u nama koji smo Crkva, njegovo tijelo. I da bismo ustrajali na tom putu, daje nam i snagu sakramenata koji su plod pashalnoga otkupiteljskog djela. To nam je njegovo djelo i svjetlo našim koracima i pomoć u našim posrtanjima.

          Dok nas s jedne strane poučava svome putu kojim nam je ići, svojom istinom kojom nam se voditi i svojim životom kojim nam je živjeti, Isus, svjestan u kakvoj se složenoj odnosno zamršenoj i zbrkanoj zbilji nalazimo, upozorava nas i na opasnost pa nam daje kriterij za raspoznavanje i razlučivanje dobra od zla. Zanimljivo je također primijetiti kako su i apostoli koji su nam ostavili svoje spise, gotovo redom upozorvali svoje vjernike na moguća zastranjivanja i utjecaje zla izvana i iznutra. Tako to izričito pišu Petar, Pavao, Ivan, Juda, Jakov.

          Kako nam se taj darovani božanski život u nama začinje, kako raste, kako dozrijeva, ako ne u zajednici vjernika, Crkvi, po službenicima Riječi i službenicima otajstava. Stoga su nam potrebni takvi ljudi koji će se posve otvoriti Božjem djelovanju u sebi i Božjem djelovanju u svijetu i podržati to djelo. Valja odmah uočiti, da su ti ljudi doista i službenici Božji i službenici ljudi. Isus sebe naziva pastirom, pa su i oni u njemu i s njim također pastiri. Nekima se može činiti malo neprilično da Isus sve nas naziva ovcama, stadom. Poznato je da svaka usporedba ne može izreći svu istinu, ali ako se prisjetimo da je i on sam nazvan juganjcem već u Izaije, pa ga potom naziva tako i Ivan Krstitelj, da bi kao pobjedonosni jaganjac sjao u slavi kako ga opisuje apostol Ivan u Otkrivenju, onda i to što nas uspoređuje s ovcama zapravo nam je na čast, jer mi smo njegovo stado za koje se on osobno brine i za koje on daje život. Kad pak Petru veli: pasi ovce moje, pasi jaganjce moje, valja uočiti na koju su odgovornost pastiri pozvani, ali i na koju suradnju sa samim Isusom. Jer ovce, stado, nisu njihovi nego njegovi. I golemo je Isusovo povjerenje kojim zaogrće pastire svojega stada i svojih ovaca. Zato nije slučajno da se moraju dobro školovati u Isusovoj školi, ali da im je u svemu tome potrebna i ljudska pomoć.

          Ako smo govorili o velikom Isusovu povjerenju prema onima kojima želi povjeriti svoje stado, ništa manje povjerenja nema ni prema svojem stadu, a to će reći da je na svakom od nas golema odgovornost za naše pastire i to dvostruka: ne samo da ih bude, pa za to valja moliti kako je sam Isus preporučio, nego da budu i dobri i sveti, kakvima ih želimo da bi se iskazali kao oni koji će nas hraniti Božjom Riječju, svetim otajstvima, ali i primjerom svojega života. Ne pomognemo li im u tome, nemamo se pravo zgražati nad mogućim zakazivanjima. Ako nam je stalo do Božjega života u sebi, onda ćemo se zauzeti za svoje pastire. Napokon, budući da Bog vas voli, nas je izabrao, a to znači, ako mi sebe volimo, onda ćemo biti sva potpora svojim pastirima.

          U ovoj pak godini milosrđa to što smo rekli možemo promatrati upravo s tog vidika: ako želimo biti milosrdni sebi, onda ćemo moliti Boga za ljude koji će nam posredovati Božje milosrđe u sakramentima, ali i svojim posvećenim životom u redovništvu bilo da je riječ o ženama bilo da je riječ o muškarcima. Ako bude onih koji će znati i htjeti doista sve ostaviti za dobro drugih, onda će i naša molitva za radnike u Božjoj žetvi već biti uslišana.