Tko je Isus i što znači tvom životu?

(Zah 12, 10-11; Gal 3, 26-29; Lk 9, 18-24)

Ispitivanje javnog mnijenja, česta je pojava u demokratskim sustavima. Izbori svake četiri godine određuju globalnu političku scenu, ali društvene institucije propituju u kojem pravcu idu interesi širih društvenih slojeva i što građani misle o pojedinim važnim pitanjima. Isus je također načinio malu anketu među svojim učenicima postavivši pitanje: što ljudi misle o njemu, njegovu propovijedanju i javnom djelovanju? Nije njegovo naučavanje bilo ovisno o ljudskom mišljenju, ali pitanjem je Isus dao naslutiti da mu nije bilo svejedno kako slušatelji doživljavaju njegov nastup u javnosti. Učenicima pak nije bio problem citirati mišljenja koja su kolala u narodu. Malo teže je bilo kad im se obratio osobno: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Zašutjeli su. Onda je Petar istupio kao glasnogovornik svojih kolega: „Ti si Krist, pomazanik Božji!" Kao da je htio reći: ti si od Boga poslan i posvećen, tebe je Duh Sveti utjelovio u ovaj svijet, ti živiš Božjim duhom, njegovom ćeš snagom izvršiti poslanje koje ti je Otac povjerio." Odgovor je doista morao biti nadahnut, kako je i Isus sam primijetio. No kakve posljedice ima takva ispovijest za onoga tko ju je izrekao? Isus je pitao svoje učenike što on znači za njih osobno? U kojoj mjeri vjera u njega određuje njihove živote? Kakvi bi njihovi životi bili da ga nisu upoznali? Znaju li koje je Mesijino poslanje i što znači slijediti Gospodnjeg pomazanika? Vjerojatno je slutio da njegovi učenici, poput većine Židova, Mesiju doživljavaju kao trijumfalističkog, političkog i vojnog pobjednika? Da su pročitali proroke, osobito Izaiju, zacijelo bi našli drukčiju sliku mesijanskoga poslanja. Tamo je opisan Sluga Jahvin, naznačena njegova muka, a na kraju predviđena slava. No Isus ne drži predavanje, nego im skreće pozornost na ono bitno: „Tko hoće biti moj učenik, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom." Može se, naime, dogoditi da će to nasljedovanje biti veoma teško, svijet ih može mrziti, progoniti, tražiti da žrtvuju svoje živote, ali samo tako će ti životi zapravo biti spašeni; odreknuće od vremenitog života, urodit će plodom života vječnoga, kako je bilo i na  Isusovu životnom putu: preko Kalvarije došao je u slavu uskrsnuća. Na tom je putu njihov Učitelj postao Spasitelj svijeta. Svi koji ga slijede moraju računati na križ i poteškoće. Kao što je Isus došao u sili Božjega Duha i u toj sili naviještao Božje kraljevstvo,  tako i svi koji njega slijede, zahvaćeni istim Duhom, trebaju krenuti putem koji će biti nešto sasvim drugo od onoga što su sami željeli, a često i suprotno od njihovih osobnih interesa. Trebat će, dakle, sebe zanijekati, možda u cijelosti prekrižiti vlastite životne planove.