Kristova pobjeda Zloga

(Post 2,7-9;3,1-7; Rim 5,12.17-19; Mt 4,1-11)

Bog je čovjeku, kojega ljubi, darovao slobodu i u njoj savjest da tim darom razlučuje dobro i zlo, da se opredjeljuje za dobro i bude sličan Stvoritelju. Bog je apsolutno Dobro i izvor svakog dobra, dok su čovjekova sloboda i moć izbora relativna, pa može izabrati i zlo, čime može nauditi svome vremenitom i vječnom životu. Znajući to, Bog je čovjeku dao zapovijedi da ga štite od te napasti (s drva spoznaje da nisi jeo!). To je kao kad otac pun ljubavi traži od djece da ga slušaju i onda kada im nešto brani. Djetetu se, naime, može učiniti da je nešto dobro, a u stvari je loše. Djeci je najbolje kad slušaju roditelje, premda mogu, iz znatiželje i na svoju ruku isprobati i zlo, ali to je uvijek opasno. (Struja je opasna, nož može porezati). Prvi su ljudi bili znatiželjni, a onda je došao đavao, Zavodnik sa svojom zamamnom ponudom; oni su mu, nažalost, vjerovali više nego Bogu i tako sagriješili; zlo je ušlo u svijet i toj su zarazi neprestano izloženi svi ljudi. Pismo kaže da je Bog obećao ozdravljenje od te sveopće infekcije: „Kao što su neposluhom jednoga čovjeka (Adama), mnogi postali grešnici, tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici" (Rim 5,19). Isus je taj novi Adam i Spasitelj. On će se suočiti s đavlom koji će ga pokušati zavesti, zato je otišao u pustinju.

Prva napast: „Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom". Zli prikriveno i lukavo polazi od nečeg izvanjskog, u čemu na prvi pogled nema ničeg lošega, da si gladan čovjek pribavi komad kruha i utaži glad. Isus, međutim, zna da je od kruha važnija poslušnost Ocu. Volja Očeva za njega nije da svoju mesijansku zadaću ostvari čudesnim uvećavanjem životnog standarda. Uvijek je tražio najprije Kraljevstvo Božje znajući da će onda i kruha naći. Isus će ostati vjeran Ocu ne samo u gladi, nego i u teškim trenucima muke i smrti na križu. Uči nas da duhovnoj hrani dajemo prednost pred tjelesnom i da je uvijek važnije „biti" nego „imati". Napasnika tjera Božjom riječju: „Ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta."

Druga napast: Đavao ga povede u Sveti grad, postavi na vrh Hrama i reče mu: „Ako si Sin Božji, baci se dolje!" Napasnik koristi riječi Svetoga pisma koje Mesiji jamče Božju pomoć i zaštitu te nagovara Isusa da iskuša Boga ludošću kao što je beskorisna akrobacija s hrama. Isus ne želi preuzetnom pobožnošću iskušavati Oca; upotrebljavati njegovu moć za svoju samovolju koliko god to bilo atraktivno i pridonijelo trenutnoj popularnosti. On zna da bi bilo opasno besmislenim spektaklima ostvarivati mesijansko poslanje. Svoje će pouzdanje, stoga, staviti u Oca uvijek, a osobito kad bude visio na križu i kada ga ljudski grijesi strmoglave u ponor smrti. Tada će njegova vezanost uz Oca biti nagrađena najvećom Božjom intervencijom na zemlji: slavnim uskrsnućem. Sotonu je otjerao Pismom: „Ne iskušavaj Gospodina Boga svojega!"