Draga braćo i sestre, dobar dan!

Prije svega, moram se ispričati zbog kašnjenja, ali dogodio se incident: bio sam zatvoren u dizalu 25 minuta! Došlo je do pada napona i lift je stao. Hvala Bogu došli su vatrogasci, puno im se zahvaljujem!, i nakon 25 minuta uspjeli su ga pokrenuti. Pljesak vatrogascima!

Evanđelje ove nedjelje (usp. Lk 14, 1.7-14) pokazuje nam Isusa kako sudjeluje na gozbi u kući nekog prvaka farizejskog. Isus gleda i promatra kako uzvanici trče, žure se da si osiguraju prva mjesta. To je prilično raširen stav čak i u naše dane, i to ne samo kad smo pozvani na ručak: obično se traži prvo mjesto zato da bi se potvrdilo tobožnju nadmoćnost nad drugima.

U stvarnosti, ta utrka za prvim mjestima šteti zajednici, i građanskoj i crkvenoj, jer uništava bratstvo. Svi znamo te ljude: laktaše, koji se probijaju ne bi li se penjali sve više i više… Oni čine zlo bratstvu, štete bratstvu.

Suočen s tim prizorom, Isus pripovijeda dvije kratke prispodobe.

Prva je prispodoba upućena onome koji je pozvan na gozbu i poziva ga da ne sjeda na prvo mjesto, „da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ‘Ustupi mjesto ovome’". Prava sramota! „Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto" (rr. 8-9). Umjesto toga, Isus nas uči da imamo suprotan stav: „Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ‘Prijatelju, pomakni se naviše!’" (r. 10). Stoga ne smijemo samoinicijativno tražiti pažnju i uvažavanje drugih, nego pustimo eventualno drugima da nam ih ukažu.

Isus nam uvijek pokazuje put poniznosti – moramo se naučiti putu poniznosti! – jer je to najautentičniji put, koji omogućuje i autentične odnose.

Prava poniznost, a ne lažna poniznost, ona koja se u Pijemontu naziva mugna quacia, ne, ne ta. Prava poniznost.

U drugoj prispodobi Isus se obraća onome koji poziva i, govoreći o načinu odabira uzvanika, kaže mu: „kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti" (rr. 13-14). I ovdje Isus potpuno ide protiv struje, očitujući kao i uvijek logiku Boga Oca. Dodaje također ključ za tumačenje ovoga svoga govora. A koji je to ključ? Obećanje: ako budeš tako činio, „uzvratit će ti se… o uskrsnuću pravednih" (r. 14). To znači da će oni koji se budu ponašali na taj način imati Božju nagradu, mnogu veću od ljudskog uzvraćanja: činim ti ovu uslugu očekujući da ti meni učiniš drugu. Ne, to nije kršćanski.

Skromna velikodušnost je kršćanska. Ljudski uzvrat, naime, obično narušava odnose, čini ih „komercijalnim", uvodeći osobni interes u odnos koji bi trebao biti velikodušan i slobodan. Isus nas, naprotiv, poziva na nesebičnu velikodušnost, da nam otvori put prema mnogo većoj radosti, radosti što smo dionici same ljubavi Boga koji nas očekuje, sve nas, na nebeskoj gozbi.

Neka nam Djevica Marija, „ponizna i viša od svih stvorenja" (Dante, Raj, XXXIII, 2), pomogne da prepoznamo sebe onakvima kakvi jesmo, tj. maleni; i nalazimo radost u davanju bez uzvrata.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

Danas, 1. rujna, obilježava se Svjetski dan molitve za brigu o stvorenome svijetu. Ekumenska je to molitva koja potiče buđenje svijesti i predano zalaganje oko zaštite našeg zajedničkog doma počevši od održivijeg osobnog i obiteljskog načina života. Od danas do 4. listopada, blagdana svetog Franje Asiškog, vrijeme je pogodno za uzdizanje hvale Bogu za sva njegova stvorenja i za preuzimanje odgovornosti spram vapaja Zemlje.

U sljedeću srijedu, ako se Bogu tako svidi, krećem na apostolsko putovanje u Afriku, kako bih posjetio narode Mozambika, Madagaskara i Mauricijusa. Molim vas da me pratite molitvom kako bi ovaj pastoralni posjet donio željene plodove.

Dana 5. listopada održat ću Konzistorij za imenovanje desetorice novih kardinala. Njihovo porijeklo izražava misijski poziv Crkve koja nastavlja naviještati milosrdnu Božju ljubav prema svim ljudima na zemlji.

Evo imena novih kardinala:

1.    Mons. Miguel Angel Ayuso Guixot, MCCJ – predsjednik Papinskog vijeća za međureligijski dijalog.

2.    Mons. José Tolentino Medonça – arhivar i knjižničar Svete Rimske Crkve.

3.    Mons. Ignacije Suharyo Hardjoatmodjo – nadbiskup Jakarte.

4.    Mons. Juan de la Caridad García Rodríguez – nadbiskup San Cristóbal de la Habane.

5.    Mons. Fridolin Ambongo Besungu, OFM Cap. – nadbiskup Kinshase.

6.    Mons. Jean-Claude Höllerich, SJ – nadbiskup Luksemburga.

7.    Mons. Alvaro L. Ramazzini Imeri – biskup Huehuetenamga.

8.    Mons. Matteo Zuppi – nadbiskup Bologne.

9.    Mons. Cristóbal López Romero, SDB – nadbiskup Rabata.

10. Preč. o. Michael Czerny, SJ – podtajnik Odjela za migrante – Dikasterij za služenje cjelovitom ljudskom razvoju.

Zajedno s njima pridružit ću članovima Kardinalskog zbora dvojicu nadbiskupa i jednoga biskupa koji su se istaknuli u svome služenju Crkvi. To su:

1.    Mons. Michael Louis Fitzgerald – umirovljeni nadbiskup Neptea

2.    Mons. Sigitas Tamkevicius, SJ – umirovljeni nadbiskup Kaunasa

3.    Mons. Eugenio Dal Corso, PSDP – umirovljeni biskup Benguele

Molimo za nove kardinale kako bi mi, potvrđujući svoju privrženost Kristu, pomagali u mojoj službi rimskog biskupa za dobro čitavog Božjeg naroda.

Zauzimanje prvih mjesta šteti društvenim i crkvenim zajednicama, jer uništava bratstvo, istaknuo je Papa u svom nedjeljnom nagovoru okupljenim vjernicima na trgu Svetog Petra.

Osvrćući se na današnje Evanđelje, u kojem Luka opisuje Isusovo sudjelovanje na gozbi, što ju je u svojoj kući priredio jedan od prvaka farizejskih. Papa se sa zakašnjenjem pojavio na prozoru Apostolske palače te su ljudi na trgu Sv. Petra postali čak i nervozni, misleći na moguće uzroke tog zakašnjenja. Sa svojim uobičajenim načinom sam je objasnio razlog i molio, da ga opravdaju: ostao je naime 25 minuta u liftu. Zahvalio je i vatrogascima, koji su ga oslobodili iz te neugodne situacije.

Isus pokazuje dva temeljna stajališta za naš život: poniznost i širokogrudnu nesebičnost. U prvom redu upozorava goste da ne sjedaju na prva mjesta, kako ne bi morali prepustiti mjesto nekom važnijem. Moramo poduzeti inicijativu poštivanja važnosti drugoga i eventualno čekati da nas drugi uvaže. Isus nam time pokazuje put poniznosti, jer je to istinski put, koji omogućuje zdrave odnose. Obraćajući se onome koji iskazuje gostoprimstvo, Isus upozorava na važnost selekcije pozvanih na gozbu, navodeći kako – ako želiš biti sretan – trebaš pozvati siromahe, bogalje, hrome i slijepe, očitujući na taj način logiku Boga oca. Ključ za interpretaciju ovog njegovog govora je Božja nagrada, koja je mnogo veća od ljudskog uzvrata, što obično iskrivljuje odnose, služeći se osobnim interesima u međusobnima odnosima, koji bi morali biti širokogrudni i bezuvjetni. Isus time označuje ključ za otvaranje puta prema mnogo većem užitku, a to je sudjelovanje u Božjoj ljubavi, koja povezuje zemaljski i nebeski stol.

Danas se obilježava Svjetski dan molitve za brigu o stvorenome svijetu. To je Papi pružilo priliku da upozori javnost kako je ekumenska molitva, koja animira svijest ljudi, obveza za zaštitu našega zajedničkog doma, počevši od održivog načina osobnog i obiteljskog života.

Danas započinje i priprava za svetkovinu sv. Franje Asiškog, to je prema Papinom uvjerenju zgodna prilika za hvalu Bogu za sva njegova stvorenja i za preuzimanje odgovornosti pred krikom zemlje. Priopćio je nazočnom mnoštvu, da u srijedu odlazi na sedmodnevno apostolsko putovanje u Afriku, tijekom kojeg će posjetiti narode Mozambika, Madagaskara i Mauricija te preporučio da ga prate svojim molitvama, kako bi taj pastirski posjet mogao uroditi željenim plodovima.

1. rujna 2019. - Papa: Ne smijemo biti tirani prema stvorenome svijetu

Tiskovni ured Svete Stolice objavio je 1. rujna Papinu poruku za V. svjetski dan molitve za skrb o stvorenome svijetu. "Kucnuo je čas da ponovno otkrijemo svoj poziv djece Božje, uzajamnog bratstva i čuvara stvorenoga svijeta. Kucnuo je čas da se pokajemo, da se obratimo i vratimo se korijenima. Mi smo ljubljena Božja stvorenja, koji nas svojom dobrotom poziva da ljubimo život i živimo ga u zajedništvu s ostalim stvorovima", piše Papa.

„I vidje Bog da je to dobro” (Post 1,25). Božji pogled, na početku Biblije, ljupko počiva na njegovu stvaranju. Od zemlje pogodne za život do životvornih voda, od stabala koja donose plod do životinja koje dijele naš zajednički dom, sve je drago u očima Boga, koji nudi stvaranje muškarcima i ženama kao dragocjeni dar koji treba čuvati, kaže Papa na početku poruke.

Tragično je da je čovjekov odgovor na ovaj dar obilježen grijehom, sebičnošću i pohlepnom željom za posjedovanjem i iskorištavanjem. Egoizmi i osobni interes pretvorili su stvoreni svijet, mjesto susreta i zajedništva, u pozornicu suparništava i sukoba. Na taj je način ugrožen i sam okoliš, ono dobro u Božjim očima postalo je u ljudskim rukama nešto što treba iskorištavati.

Propadanje okoliša se povećalo posljednjih desetljeća: konstantno zagađenje, stalna upotreba fosilnih goriva, intenzivno iskorištavanje poljoprivrednog zemljišta i krčenje šuma uzrokuju porast globalnih temperatura iznad sigurnih razina. Porast intenziteta i učestalosti ekstremnih vremenskih pojava i desertifikacija (opustinjavanje) zadaju silne teškoće najranjivijima među nama. Otapanje ledenjaka, nestašica vode, zanemarivanje bazena vode i znatna prisutnost plastike i mikroplastike u oceanima podjednako su zabrinjavajući i svjedoče o hitnoj potrebi intervencija koje se više ne mogu odgađati.

Izazvali smo klimatsko izvanredno stanje koje ozbiljno ugrožava prirodu i sam život, uključujući i naš vlastiti, upozorava Papa.

U suštini smo zaboravili tko smo: stvorenja stvorena na sliku Božju (usp. Post 1,27) i pozvana stanovati kao braća i sestre u zajedničkom domu. Stvoreni smo ne zato da budemo tirani, nego zato budemo u središtu mreže života koju čine milijuni vrsta koje nam je s ljubavlju pridružio naš Stvoritelj.

Kucnuo je čas da ponovno otkrijemo svoj poziv djece Božje, uzajamnog bratstva i čuvara stvorenog svijeta. Kucnuo je čas da se pokajemo, da se obratimo i vratimo se korijenima. Mi smo ljubljena Božja stvorenja, koji nas svojom dobrotom poziva da ljubimo život i živimo ga u zajedništvu s ostalim stvorovima.

Papa u poruci upućuje snažan poziv vjernicima da se posvete molitvi u ovome vremenu koje se, kao rezultat blagovremene ekumenske inicijative, slavi kao Vrijeme stvaranja. „To je vrijeme intenzivnije molitve i napora u korist našeg zajedničkog doma koje započinje danas, 1. rujna, Svjetskim danom molitve za skrb o stvorenome svjetu, a završava 4. listopada, na svetkovinu svetog Franje Asiškog. To je prilika da se približimo našoj braći i sestrama različitih kršćanskih konfesija. Tu mislim posebno na pravoslavne vjernike, koji ovaj dan slave već trideset godina. U ovoj ekološkoj krizi koja pogađa sve, trebali bismo se osjećati bliski sa svim ostalim muškarcima i ženama dobre volje, pozvani promicati čuvanje mreže života čiji smo dio, piše papa u poruci za V. svjetski dan molitve za skrb o stvorenome svijetu.

To je vrijeme u kojem se trebamo ponovno naučiti moliti u prirodi.

To je vrijeme i za razmišljanje o našem načinu života i o tome kako naše svakodnevne odluke o hrani, potrošnji, prijevozu, upotrebi vode, energije i mnogim drugim materijalnim dobrima mogu često biti nepromišljene i štetne. Previše nas se ponaša kao tirani spram stvorenoga svijeta. Učinimo napor da promijenimo i usvojimo jednostavnije i smjernije načine života! Kucnuo je čas da napustimo svoju ovisnost o fosilnim gorivima i krenemo, brzo i odlučno, prema oblicima čiste energije i održivoj i kružnoj ekonomiji.

Naučimo također slušati domorodačke narode čija nas vjekovna mudrost može naučiti kako živjeti u boljem odnosu s okolinom, pozvao je Sveti Otac.

To je vrijeme za poduzimanje proročkih djela. Mnogi mladi diljem svijeta dižu svoj glas i pozivaju na hrabre odluke. Osjećaju se razočaranima zbog previše neostvarenih obećanja, preuzetih obveza a zatim zanemarenih zbog sebičnih interesa ili koriti. Mladi nas podsjećaju da zemlja nije dobro s kojim se treba rasipno ophoditi, već baština koju treba predati. Podsjećaju nas da nada za sutra nije tek lijepi osjećaj, već zadatak koji zahtijeva konkretna djelovanja ovdje i sada. Dugujemo im stvarne odgovore, a ne prazne riječi; djela a ne opsjene, ističe Papa u poruci prigodom Svjetskog dana molitve za skrb o stvorenome.