Sveta Marija Bogorodica - Nova godina

(Br 6,22-27; Gal 4,4-7; Lk 2,16-21)

Na ulazu u novu godinu prate nas svećenički starozavjetni blagoslovi i želja da nas Bog licem svojim obasja, da nas prati pogledom, bude nam milostiv, čuva i obdari nas trajnim mirom.

U središtu navještaja je Marija, Isusova Majka, Bogorodica i uzor vjere. Ona „u sebi pohranjivaše sve događaje i prebiraše ih u svome srcu". U šutnji ponire u otajstvo svega što je doživjela, u tajnu čudesnog Djeteta koje je rodila po Duhu Svetom. To znači da je sve prihvaćala kao volju Božju, za što je potrebna i jedino dostatna vjera. Marija pomaže da čovjek otkrije dubinsko značenje onoga što mu se događa u životu, a to nas spašava od banaliziranja. Započeta će godina, zacijelo obilovati događajima! Hoćemo li znati otkrivati njihovo pravo značenje ili ćemo biti površni? Koliko je površnosti u bezbrojnim novogodišnjim željama! Koliko sve to što izgovaramo, stvarno želimo i želimo li to u ime Božje ili ponavljamo fraze? Liturgija stavlja Mariju, majku Božju, vjernicima za uzor. Ne veliča toliko njezine zasluge ili povlastice, već poziva da od nje učimo vjerovati. Marija životom pokazuje kako se prihvaća Božja riječ, i kako se po posluhu Riječi ostvaruje spasenje. Marijina vjera i poslušnost, omogućili su Spasiteljevo rođenje u tijelu, a kasnije i Isusovo mesijansko poslanje, naše spasenje. To znači da i ja dolazim do vjere slušanjem. Doista, sve što smo do sada naučili u vjeri, došlo nam je slušanjem; drugi su nam to navijestili. To je vjernički princip ostvaren u tisućama nijansi: Abraham je povjerovao na Božju riječ i izašao iz Ura. Mojsije je poslušao Božju zapovijed i izveo narod iz Egipta. Marija je povjerovala arkanđelu Gabrijelu, poslušala i tako postala Majkom Božjom. Pastiri su čuli anđele i poklonili se Djetetu u štalici. Josip je čuo glas Božji i uzeo Mariju, svoju ženu, bježao u tuđinu, vratio se u Nazaret. Veliki biblijski ljudi su slušali i vjerovali. Mi smo također čuli da Bog ljubi svijet i da ga spašava. Božić je ponudio očit znak te ljubavi: „Novorođenče povijeno gdje leži u jaslama". Čuli smo da je to novorođenče Božji Sin. Od njega smo čuli da je Bog otac svih ljudi, da sve želi privesti istini i sve spasiti. Čuli smo da nudi pravi smisao života, vječni život, kao svjetlo u tami, kao uskrsnuće usred smrti.

Svake nedjelje slušamo Božju riječ. Činimo li kao Marija: pohranjujemo li je u srce, razmišljamo li o njoj, živimo li po njoj, vjerujemo li da se po njoj spašavamo? Što nam i koliko znači Božja riječ? Sjetimo se kako su vjernici Isusova vremena „visili" o njegovoj riječi, kako su ga se željeli samo dotaknuti i kako su ozdravljali od svojih bolesti. Kako je nemoguće postajalo mogućim, kako se voda pretvarala u vino, kako su mrtvi uskršavali!