Nalazite se u > Nadbiskupija

20. svibnja 2020. - Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu

Misterij stvaranja

Biblijsko čitanje: Ps 8, 4-5.10

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Nastavljamo kateheze o molitvi razmišljajući o misteriju stvaranja. Život, puka činjenica da postojimo, otvara čovjekovo srce molitvi.

Prva stranica Biblije nalik je velikom zahvalnom himnu. Kroz izvješće o stvaranju provlače se refreni kojima se neprestano ponavlja dobrota i ljepota svega što postoji. Bog svojom riječju poziva na život i svaka stvar počinje postojati. Riječju dijeli svjetlost od tame, izmjenjuje dan i noć, daje da se godišnja doba izmjenjuju jedno za drugim, otvara paletu boja s raznolikošću biljaka i životinja. U toj prebogatoj šumi stvorova koja brzo pobjeđuje kaos, posljednji se pojavljuje čovjek. A to pojavljivanje izaziva silnu ushićenost koja pojačava zadovoljstvo i radost: „I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro" (Post 1, 31). Dobra stvar, ali i lijepa: vidi se ljepota cjelokupnog stvaranja!

Ljepota i misterij stvaranja rađaju u čovjekovu srcu prvi pokret koji rađa molitvu (usp. Katekizam Katoličke Crkve, 2566). Ovako se moli u Psalmu osmom koji smo čuli na početku: „Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti – pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš?" (rr. 4-5). Molitelj kontemplira misterij postojanja oko sebe, vidi zvjezdano nebo koje se prostire nad njim – i koje astrofizika pokazuje danas u svoj njegovoj neizmjernosti – i pita se koji se to naum ljubavi mora kriti iza tako silnog djela!… I u tom nepreglednom prostranstvu što je čovjek? „Malne ništa", kaže se u drugome Psalmu (usp. 89, 48): biće koje se rađa, biće koje umire, vrlo krhko stvorenje. A ipak, u čitavom svemiru, ljudsko je biće jedino stvorenje svjesno tolikog obilja ljepote. Malo biće koje se rađa, umire, danas jest a sutra nije, jedino je stvorenje svjesno te ljepote. Mi smo svjesni te ljepote!

Čovjekova je molitva usko povezana s osjećajem čuđenja. Veličina čovjeka je beskonačno mala u usporedbi s veličinom svemira. Njegova najveća dostignuća čine se tako malenima… No, čovjek nije ništa. U molitvi se potvrđuje osjećaj milosrđa. Ništa ne postoji slučajno: tajna svemira leži u dobrohotnom pogledu koji neki susreću u našim očima. U Psalmu se kaže da smo stvoreni malo manjima od Boga, okrunjeni smo slavom i čašću (usp. 8, 6). Odnos s Bogom je čovjekova veličina: njegovo ustoličenje. Po prirodi smo malne ništa, maleni ali po zvanju, po pozivu mi smo djeca velikoga Kralja!

To je iskustvo koje su imali mnogi od nas. Ako ono što nam se događa u našem životu, sa svim njegovim gorčinama, kadikad prijeti da uguši u nama dar molitve, dovoljno je promotriti zvjezdano nebo, zalazak sunca, cvijet… pa da se ponovno upali iskra zahvalnosti. To je iskustvo možda u pozadini prve stranice Biblije.

Kad se sastavljalo veliko biblijsko izvješće o stvaranju izraelski narod nije prolazio kroz sretne dane. Neprijateljska sila okupirala je zemlju; mnogi su bili deportirani i sada su bili u ropstvu u Mezopotamiji. Nije bilo više domovine, hrama, društvenog i vjerskog života, ničega.

Ipak, polazeći upravo od velikog izvješća o stvaranju netko počinje pronalaziti razloge za zahvaljivanje, uzdizati Bogu hvalu za postojanje. Molitva je prva snaga nade. Moliš i nada raste, nastavlja dalje. Rekao bih da molitva otvara vrata nadi. Nada postoji, ali svojom molitvom otvaram vrata. Jer ljudi molitve čuvaju temeljne istine; oni su ti koji ponavljaju, ponajprije sebi, a potom svima drugima, da je ovaj život, usprkos svim njegovim tegobama i iskušenjima, usprkos svojim teškim danima, pun milosti koja pobuđuje divljenje. I kao takav uvijek se mora braniti i štititi.

Muškarci i žene koji mole znaju da je nada jača od obeshrabrenja. Vjeruju da je ljubav jača od smrti te da će zasigurno trijumfirati jednoga dana, premda u vremenima i na načine koje mi ne znamo. Muškarci i žene molitve nose na svojim licima odsjaj svjetla: jer ih ni u najmračnijim danima sunce ne prestaje osvjetljavati. Molitva te osvjetljava: osvjetljava ti dušu, osvjetljava ti srce, osvjetljava ti lice. Čak i u najmračnijim vremenima, pa i u vremenima najveće boli.

Svi smo nositelji radosti. Jeste li razmišljali o tome? Da si nositelj radosti? Ili više voliš donositi loše vijesti, stvari koje rastužuju? Svi smo sposobni donositi radost. Ovaj je život dar koji nam je Bog dao: i prekratak je da bismo ga proveli u tuzi, u gorčini. Uzdižimo hvalu Bogu, jednostavno sretni što postojimo. Gledajmo svemir, gledajmo ljepote i gledajmo također svoje križeve i recimo: „Ali ti postojiš, ti si nas stvorio takvima, za sebe". Potrebno je osjetiti onaj nemir srca koji vodi do toga da zahvaljujemo i slavimo Boga. Mi smo djeca velikoga Kralja, Stvoritelja, kadri iščitati njegov potpis u čitavom stvorenom svijetu; onom stvorenom svijetu koji mi danas ne čuvamo, ali u tom je stvorenom svijetu potpis Boga koji ga je stvorio iz ljubavi. Neka nam Gospodin dadne sve dublje to razumjeti i potakne nas da kažemo „hvala", a taj „hvala" je baš lijepa molitva.

Pozdrav poljskim vjernicima

Ovih dana slavimo stotu godišnjicu rođenja svetog Ivana Pavla II. Taj pastir velike vjere volio je povjeravati Crkvu i sav ljudski rod Bogu u molitvi. Odabirom biskupskog gesla „Totus tuus" pokazao je i da se u teškim vremenima moramo obraćati Majci Božjoj, koja nam može pomoći i zagovarati za nas. Neka njegov život, izgrađen na dubokoj, snažnoj i zaufanoj molitvi, bude primjer današnjim kršćanima.

Poruka pape Franje za 106. svjetski dan selilaca i izbjeglica

Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana selilaca i izbjeglica koji se slavi 27. rujna je „Poput Isusa Krista prisiljeni bježati. Prihvatiti, zaštititi, promicati i integrirati prognanike".

Papa je poruku posvetio „drami interno raseljenih osoba, često nevidljivoj drami, koju je pogoršala globalna kriza uzrokovana pandemijom Covida-19. Ta je kriza, zapravo, zbog svoje žestine, gravitacije i zemljopisnog opsega, „umanjila” mnoge druge izvanredne humanitarne situacije koje pogađaju milijune ljudi, zanemarujući međunarodne inicijative i pomoći, nužne i hitne za spašavanje života, stavljajući ih na dno nacionalnih političkih planova. Ali, „ovo nije vrijeme zaborava. Kriza s kojom smo suočeni ne smije dovesti do toga da zaboravimo mnoge druge izvanredne situacije koje za sobom povlače patnje mnogih ljudi” (Poruka Urbi et Orbi, 12. travnja 2020.), piše papa Franjo koji je u svjetlu tragičnih događaja koji su obilježili 2020. godinu ovu poruku proširio i na sve one koji su se, zbog Covida-19, našli u situaciji da žive i još uvijek proživljavaju iskustva nesigurnosti, napuštanja, marginalizacije i odbacivanja.

Raseljeni nam nude priliku da upoznamo Gospodina, potiče papa Franjo, te podsjeća kako je to pastoralni izazov na koji smo pozvani odgovoriti s četiri glagola koja je naznačio u poruci za isti ovaj dan 2018. godine: prihvatiti, zaštititi, promicati i integrirati. Sada im je dodao i šest parova glagola koji odgovaraju vrlo konkretnim radnjama, zajedno povezanima u uzročno-posljedičnom odnosu.

Za razumjeti potrebno je znati, jer znanje je nužan korak ka razumijevanju drugoga. Zatim, za služiti je neophodno učiniti se bližnjima, za što papa Franjo primjećuje kako se ovo samo po sebi čini očitim, no često to nije. Strahovi i predrasude – mnoge predrasude – drže nas na distanci od drugih i često nas sprječavaju da im se „učinimo bližnjima” i služimo im s ljubavlju. Približiti se drugima često znači biti spreman riskirati, kao što su nas posljednjih nekoliko mjeseci učili toliki liječnici i medicinske sestre. Ovo biti blizu za služenje nadilazi čisti osjećaj dužnosti. Najveći primjer ostavio je Isus kad je oprao noge svojim učenicima: odloži haljine, kleknu i uprlja ruke (usp. Iv 13,1-15), citat je poruke. Papa nas dalje podsjeća da je za pomiriti se potrebno slušati, da je za rasti potrebno dijeliti, da je za uključiti se potrebno promicati, te da je za izgrađivati neophodno surađivati. Da bismo sačuvali zajednički dom i sve više sličili na izvorni Božji plan, moramo se obvezati na jamčenje međunarodne suradnje, globalne solidarnosti i lokalne opredjeljenosti, ne ostavljajući nikoga po strani.

„Ovo nije vrijeme egoizama, jer izazov s kojim smo suočeni svima nam je zajednički i ne razlikuje jedne od drugih” ponovio je misao izrečenu u poruci Urbi et Orbi 12. travnja papa Franjo i u novoj poruci za Svjetski dan selilaca i izbjeglica, koju je zaključio molitvom u kojoj se spominje sv. Josipa i izbjegličkog iskustva Svete obitelji.

Papa uputio poruku mladim Poljacima na 100. rođendan Ivana Pavla II.

Papa Franjo je u video-poruci mladima u Krakovu prigodom obilježavanja stote obljetnice rođenja Karola Wojtyle, sv. pape Ivana Pavla II., poručio da je on Božji dar Crkvi i Poljskoj.

Bio je velikan milosrđa, oduševljen životom i fasciniran Božjim otajstvom, svijetom i čovjekom, istaknuo je Papa u poruci, koju je u ponedjeljak, 18. svibnja navečer, nakon koncerta za mlade, prenijela na prvom programu poljska državna televizija TVP.

Sjećajući se posjeta Krakovu prigodom Svjetskog dana mladih 2016., Papa se osvrnuo na ovozemaljsko hodočašće Karola Wojtyle, koje je započelo 18. svibnja 1920. u Wadowicama, a završilo prije 15 godina u Rimu. Preporučio je mladima da prouče njegove riječi i život putem mrežnih stanica.

U svjetlu ljubavi Božjeg milosrđa sv. Ivan Pavao II. shvatio je posebnost i ljepotu poziva muškaraca i žena, razumio je potrebe djece, mladih i odraslih. Vodio je računa i o kulturalnim i društvenim uvjetima života, što možete provjeriti i vi danas, upoznavajući njegov život i nauk putem interneta, poručio je poljskoj mladeži papa Franjo koji je u nazočnosti umirovljenog pape Benedikta XVI. 27. travna 2014. proglasio svetim Ivana Pavla II. Papa Franjo posebno se osvrnuo na njegovu ljubav i brigu za obitelj. Podsjećajući na susret o obitelji na Institutu Ivana Pavla II. u Rimu 2019., papa Franjo rekao je kako nauk Ivana Pavla II. predstavlja siguran kamen temeljac za pronalaženje konkretnih rješenja za teškoće i izazove s kojima se danas suočavaju obitelji. Svatko od vas nosi u sebi otisak vlastite obitelji sa svojim radostima i žalostima, osobnim i obiteljskim problemima, naveo je Papa u svojoj poruci poljskoj mladeži te primijetio kako iskušenja nisu prepreka svetosti ni sreći, kao što nisu bili za Karola, koji je u mladosti izgubio majku, brata i oca. Kao student iskusio je zvjerstva nacizma, koji mu je odnio mnoge prijatelje. Nakon rata kao svećenik i biskup morao se suočiti s bezbožnim ateizmom. Teškoće su, rekao je Papa, ispit zrelosti i vjere, ispit koji se može položiti samo na temelju Kristove moći. Čovjek koji želi spoznati samoga sebe sa svojim nemirima i slabostima, mora se približiti Kristu rekao je Papa izrazivši nadu da će mladi ući u Krista cijelim svojim životom.

20. svibnja 2020. - Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu
20. svibnja 2020. - Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu
20. svibnja 2020. - Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu
20. svibnja 2020. - Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu
20. svibnja 2020. - Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu
20. svibnja 2020. - Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu
Župni nfo kutak
  • Župne obavijesti
    Župne obavijesti

    Sv. mise kroz tjedan:
    od sada svakim danom iskjučivo u 18:30h.
    Svete mise nedjeljom : u 08:00; 10:00 i 18:30h
    ...

  • Oglasna ploča
    Oglasna ploča

    Ipred ulaza u crkvu nalazi se oglasna ploča ...

  • Obnovljena župna crkva na Kantridi
    Obnovljena župna crkva na Kantridi

    Svima koji su sudjelovali u bojanju naše crkve, postavljanju i raspremanju skele, dobrotvorima, čistačicama, moliteljima, iskrena hvala. ...

Sveci i blaženici Crkve u Hrvata
Korisni linkovi