22. siječnja 2020. - Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana: „Iskazivahu nam nesvakidašnje čovjekoljublje" (usp. Dj 28, 2)

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Današnja kateheza u suglasju je s Molitvenom osminom za jedinstvo kršćana. Ovogodišnju temu, a to je tema gostoprimstva, obradile su zajednice iz Malte i Goza, polazeći od odlomaka Djela apostolskih koji govori o gostoprimstvu koje su žitelji Malte iskazali svetome Pavlu i njegovim suputnicima koji su zajedno s njim doživjeli brodolom. Upravo sam tu zgodu spomenuo u katehezi prije dva tjedna.

Krenimo dakle od dramatičnog iskustva tog brodoloma. Lađa kojom Pavao putuje prepuštena je na milost i nemilost stihiji. Već su četrnaest dana na moru, nošeni morskom strujom, a kako se ne vide ni sunce ni zvijezde putnici se osjećaju dezorijentiranima, izgubljenima. Ispod njih more snažno udara lađu i plaše se da će se skršiti pod silom valovlja. Odozgor su se pak na njih sručili vjetar i kiša. Snaga mora i oluje užasno su snažni i indiferentni prema sudbini moreplovaca: bilo ih je više od 260!

Ali Pavao, koji zna da tome nije tako, progovara. Vjera mu govori da je njegov život u rukama Boga, koji je Isusa uskrsnuo od mrtvih, i da je pozvao njega, Pavla, da donese evanđelje sve do nakraj svijeta. Njegova mu vjera također govori da je Bog, prema onome što je Isus objavio, ljubljeni Otac. Zato se Pavao obraća svojim suputnicima i, nadahnut vjerom, naviješta im da Bog neće dopustiti da im padne ni jedna vlas s glave.

To se proroštvo obistinilo kad se lađa nasukala na obali Malte a svi putnici zdrav i čitavi sigurno stigli na čvrsto tlo. Ondje doživljavaju nešto novo. Nasuprot brutalnome nasilju olujnog mora dobivaju svjedočanstvo o „rijetkoj čovjekoljubivosti" stanovnika tog otoka. Ti ljudi, koji su za njih bili stranci, pažljivi su prema njihovim potrebama. Zapalili su vatru da se ugriju, nude im utočište od kiše i daju im jesti. Premda još nisu primili Kristovu Radosnu vijest oni Božju ljubav očituju u konkretnim djelima uljudnosti. Naime, spontano gostoprimstvo i brižne geste prenose nešto od Božje ljubavi. A gostoprimstvo žitelja otoka Malte nagrađeno je čudima ozdravljenja koja Bog čini preko Pavla na otoku. Dakle, ako je narod Malte bio znak Božje providnosti za Apostola, on je također bio svjedok Božje milosrdne ljubavi prema njima.

Predragi, gostoprimstvo je važno; to je također važna ekumenska vrlina. Prije svega, to znači prepoznati da su drugi kršćani uistinu naša braća i sestre u Kristu. Mi smo braća. Netko će ti reći: „Ali ovaj je protestant, onaj pravoslavac…". Da, ali mi smo braća u Kristu. To nije čin jednosmjerne velikodušnosti, jer kad iskazujemo gostoprimstvo drugim kršćanima mi ih primamo kao dar koji nam je dan. Kao i Maltežanima – baš su dobri ti Maltežani! – biva nam uzvraćeno jer primamo ono što je Duh Sveti zasijao u toj našoj braći i sestrama, i to postaje dar također za nas, jer i Duh Sveti posvuda razdaje svoje milosti. Primiti kršćane iz druge tradicije prije svega znači iskazati im Božju ljubav, jer su djeca Božja – naša braća. To ujedno znači prihvatiti ono što je Bog učinio u njihovom životu. Ekumensko gostoprimstvo zahtijeva spremnost slušati druge, posvećujući pažnju njihovim osobnim povijestima vjere i povijesti njihove zajednice, zajedništvo vjere s drugom tradicijom različitom od naše. Ekumensko gostoprimstvo uključuje želju za upoznavanjem iskustva Boga koje imaju drugi kršćani i očekivanje da primimo duhovne darove koji su plod toga. A to je milost, to otkriti je milost. Sjetim se prošlih vremena, u mojoj zemlji na primjer. Kad su došli neki misionari evangelici mala skupina katolika krenula je paliti im šatore. To ne: to nije kršćanski. Mi smo braća, svi smo braća i jedni drugima moramo pružati gostoprimstvo.

More na kojem su Pavao i njegovi drugovi doživjeli brodolom danas je ponovno opasno mjesto za život drugih ljudi koji plove morem. Muškarci i žene migranti diljem svijeta upuštaju se na opasna putovanjima kako bi pobjegli od nasilja, kako bi pobjegli od rata, kako bi pobjegli od siromaštva. Poput Pavla i njegovih drugova doživljavaju ravnodušnost, neprijateljstvo pustinje, rijekâ, morâ… Mnogo puta im se ne dopušta da pristanu u lukama. No, nažalost, ponekad se susreću i s mnogo gorim neprijateljstvom. Iskorištavaju ih trgovci kriminalci: danas! S njima se postupa kao s brojevima i doživljava ih se kao prijetnju: danas! Kadikad ih negostoljubivost odbacuje kao val prema siromaštvu ili opasnostima od kojih su bježali.

Mi, kao kršćani, moramo raditi zajedno kako bismo migrantima pokazali ljubav Božju koju je objavio Isus Krist. Možemo i moramo svjedočiti da ne postoje samo neprijateljstvo i ravnodušnost, nego da je svaka osoba dragocjena Bogu i da je On ljubi. Podjele koje još uvijek postoje među nama sprječavaju nas da budemo u potpunosti znak Božje ljubavi. Raditi zajedno kako bismo iskusili ekumensko gostoprimstvo, osobito prema onima čiji su životi najranjiviji, učinit će sve nas kršćane – protestante, pravoslavce, katolike, sve kršćane – boljim ljudima, boljim učenicima i kršćanskim narodom koji je više ujedinjen. Približit će nas jedinstvu, što je Božja volja za nas.

Apel

Na Dalekom istoku i u raznim drugim dijelovima svijeta milijuni i milijuni će muškaraca i žena 25. siječnja proslaviti lunarnu novu godinu.

Upućujem im srdačan pozdrav, uz posebnu želju da obitelji budu mjesto odgoja za vrline gostoljubivosti, mudrosti, poštivanja svake osobe i sklada sa stvorenim svijetom.

Pozivam sve da mole također za mir, dijalog i solidarnost među narodima: darove koji su sve potrebniji današnjem svijetu.

22. siječna 2020. - Nuncij Pezzuto objavio imenovanje mons. Tome Vukšića za nadbiskupa koadjutora Vrhbosanske nadbiskupije

Apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini, točno u podne 22. siječnja obznanio je biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, okupljenim u dvorani Svećeničkog doma Vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu na imendanskom čestitanju vrhbosanskom nadbiskupu metropolitu kardinalu Vinku Puljiću, da je papa Franjo imenovao mons. Tomu Vukšića nadbiskupom koadjutorom Vrhbosanske nadbiskupije, premjestivši ga iz Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini. Napomenuo je da će mons. Vukšić u isto vrijeme biti i apostolski upravitelj spomenutog Ordinarijata.

Nuncij Pezzuto najprije je čestitao imendan kardinalu Puljiću uime Apostolske nuncijature u BiH. „Ove godine čestitke su dvostruke: jedna je za imendan, a druga je da Vam je Sveti Otac dodijelio pomoć za Vaše pastoralno djelovanje imenovavši nadbiskupa koadjutora, a izbor Svetog Oca pao je na preuzvišenog gospodina mons. Tomu Vukšića", kazao je nuncij Pezzuto nakon čega su svi okupljeni dugim pljeskom prihvatili ovo imenovanje. Pojasnio je da je mons. Vukšić kao vojni biskup premješten sa službe vojnog biskupa za nadbiskupa koadjutora Vrhbosanske nadbiskupije, a Sveti Otac ga je imenovao u isto vrijeme i apostolskim upraviteljem Vojnog ordinarijata u BiH. Izrazio je čestitku i dobre želje, napominjući da su imenovanja u isto vrijeme i čestitke i nešto što treba nositi na plećima odnosno odgovornost za narod Božji. Poželio je imenovanom nadbiskupu koadjutoru Vukšiću da može služiti mjesnoj i općoj Crkvi.

Obraćajući se nazočnima, imenovani nadbiskup koadjutor Vukšić najprije je uputio imendansku čestitku kardinalu Puljiću. „Po zagovoru svetoga Vinka mučenika, čiji blagdan danas slavimo, neka se širi i raste slava Božja. Neka sve bude za spasenje naše i svih ljudi. I neka naši skromni doprinosi pomognu da se glas Evanđelja širi, da Crkva Kristova raste i svakim danom sve više u nama jača blagoslov, oprost, mir, jedinstvo, napredak i prijateljstvo, a u Bosni i Hercegovini poštovanje, zajedništvo i suradnja među svim ljudima i narodima, te ekumenizam među kršćanima i dijalog među religijama", kazao je novi nadbiskup koadjutor Vukšić te nastavio: „Ova molitva, koju upućujem svemogućemu Bogu, je moj pozdrav i želja. U svemu tomu trudit ću se, u okviru svojih mogućnosti, dati doprinos i pomoći Vama, uzoriti gospodine kardinale, u služenju ovoj časnoj Vrhbosanskoj nadbiskupiji, zajedno s njezinim prezbiterijem, redovnicima i redovnicama i cijelim narodom Božjim. Čestitam Vam Imendan! I molim, neka Vas dragi Bog, po zagovoru Vašega nebeskoga zaštitnika, i dalje blagoslivlja u vjernom služenju Crkvi Božjoj i ljudima, koje Vam Providnost šalje na životni put".

„Hvala papi Franji za iskazano veliko povjerenje, kojim me šalje na ovu novu službu. On Vam je jučer poslao pisanu čestitku za imendan, a danas Vam šalje mene kao skroman dar. Kad je bilo vrijeme za to, zahvalio sam mu za iskazanu čast i očitovao svoju želju, da bi mi iskazao još veću milost, ako bi na ovu službu poslao pobožnijega i boljega no, kao što vidite, nije odustao od svoje nakane. Na osobit način želim pozdraviti braću svećenike svih služba, koji Narodu Božjemu vjerno posreduju milost i spasenje, i vjernike ove nadbiskupije i zahvaliti za molitve, brojne znakove prijateljstva, pozive i dolaske u vaše zajednice. Posebice srdačan pozdrav i zahvala profesorima Bogoslovnoga fakulteta, bivšim i sadašnjim, jer vi ste mi kroz ovih tridesetak godina, zajedno s bogoslovima i ostalim studentima, našim nasljednicima, pomagali rasti. Bog vas sve blagoslovio! Draga braćo redovnici i drage sestre redovnice, a među vama osobito draga braćo franjevci, duhovni pastiri brojnih župa, vaše karizme i vaše predano služenje su blagoslov za narod Božji i velika potreba Crkve. Stoga je zadaća svakoga biskupa biti otvoren za vaše karizme i izravno pomagati da, u skladu s nakanama vaših utemeljitelja i pod vodstvom Crkve i vaših poglavara, one rastu i osnažuju se. Jer snaga svetosti i javnoga djelovanja žive Crkve jednaka je zbroju svih naših duhovnih snaga", rekao je nadbiskup koadjutor Vukšić te nastavio:

„Dragi vjernici i svećenici Vojnog ordinarijata, s vama ću, odlukom pape Franje, nastaviti živjeti i raditi i dalje. Trudit ću se da to bude jednako predano kao i do sada i sve dok Providnost, po odluci Petrova nasljednika ili po pravilu prirode, ne odredi drukčije. Hvala vam za brojne znakove prijateljstva, za suradnju i iznad svega za svjedočenje svoje kršćanske vjere u javnom prostoru i službama. Uz to ovo je također prilika za zahvalu braći biskupima i četvorici franjevačkih provincijala, jer su mi jednodušno pomogli u Vojnom ordinarijatu kroz sve ove godine očitovati bratstvo i pastoralnu suradnju svećenika iz svih biskupija i provincija, što je vrlo važan znak za našu pokrajinsku Crkvu. Takvu slogu i suradnju njegovat ću dok me bude", rekao je nadbiskup koadjutor Vukšić koji je pozdravio „također sve kulturne, znanstvene, društvene, odgojne, obrazovne, medijske, političke, gospodarske, sudske, zdravstvene djelatnike, kao i ostale koji obnašaju odgovorne javne poslove" i uputio molitvu „da dragi Bog blagoslovi i podrži sve koji plemenito i odgovorno obnašaju te svoje službe".

Kardinal Puljić u svom je obraćanju izrazio dobrodošlicu koadjutoru nadbiskupu Vukšiću u mjesnu Crkvu vrhbosansku, napominjući da je biskup Vukšić u Vrhbosansku nadbiskupiju uključen već trideset godina kao profesor i odgojitelj te kasnije kao vojni ordinarij. „Drago mi je, kako moje godine idu kraju i moje snage polako slabe, imam osjećaj sigurnosti da će se nastaviti živjeti i raditi u ovoj mjesnoj Crkvi, upravo Tvojim dolaskom. Zato ti izričem dobrodošlicu!", kazao je kardinal Puljić, podsjetivši da je „sve je u Božjim rukama – i život i vrijeme i izazovi životni" te zaželio Božje svjetlo i snagu u njegovom radu. „Dok me snage drže bit ćemo braća zajednički za ovu Crkvu. Ova Crkva treba žrtve i ljubavi da se, kao što sam rekao, izgrađuje zajedništvo. Zato, ono što si stekao kroz trideset godina života i rada na području ove mjesne Crkve, sada će ti biti velika pomoć da možeš nastaviti kao nadbiskup koadjutor u ovoj Crkvi, a danas-sutra, kada ja prestanem, Ti ćeš nastaviti", riječi su kardinala Puljića koji je na kraju zazvao Božji blagoslov na mjesnu Crkvu vrhbosansku u povodu imenovanja biskupa Vukšića nadbiskupom koadjutorom. Zahvalio je i papi Franji koji je iznašao načina i darovao nadbiskupa koadjutora, a svim nazočnima poželio je dobru suradnju u mjesnoj Crkvi.

Mons. dr. Tomo Vukšić rođen je 9. siječnja 1954. u Studencima, u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. Nakon što je pohađao filozofsko-teološki studij u Sarajevu i odslužio vojsku (1977.-1978.) bio je zaređen za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije u Studencima 29. lipnja 1980. Bio je župni vikar u katedrali u Mostaru od 1980. do 1982. Zatim, kao stipendista Propaganda Fide, postigao je magisterij iz ekumenske teologije na Papinskom orijentalnom institutu (1984.) te onaj iz kanonskoga prava na Papinskom sveučilištu Urbaniana (1986.). Od 1986. do 1988. obnašao je službu tajnika Biskupije i biskupa Pavla Žanića. Poslije toga bio je pitomac Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu (1988.-1991.), i ponovno student na Papinskom orijentalnom institutu, gdje je postigao doktorat (1991) tezom „Odnosi među katolicima i pravoslavcima u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1903.".

Vrativši se u domovinu, bio je pročelnik Teološkog instituta u Mostaru (od 1991. do 1994.); predavač na Teološkom institutu u Dubrovniku (1992.-1997.); vicerektor Bogoslovije u Sarajevu (od 1993. do 1998.); sudski vikar u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji (1993.-2009.); ravnatelj Katoličke tiskovne agencije Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine (od 1998. do 2005.), član Mješovitoga povjerenstva za primjenu Temeljnog ugovora između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine.

Sveti Otac Benedikt XVI. osnovao je 1. veljače 2011. Vojni ordinarijat za Bosnu i Hercegovinu te imenovao generalnog vikara Mostarsko-duvanjske biskupije i profesora na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu dr. don Tomu Vukšića za prvog biskupa vojnog ordinarija. Za biskupa je zaređen 2. travnja 2011. u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve.

Mons. Vukšić odlično poznaje talijanski jezik; zna također njemački i francuski. Autor je brojnih i cijenjenih publikacija iz teologije, kanonskoga prava, povijesti Crkve, suvremenih pitanja.

Govor mons. Vukšića na svečanosti imenovanja za nadbiskupa koadjutora

Nakon što je točno u podne 22. siječnja apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Luigi Pezzuto biskupima, svećenicima redovnicima i redovnicama, okupljenim u Svećeničkom domu Vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu na imendanskom čestitanju nadbiskupu metropolitu vrhbosanskom kardinalu Vinku Puljiću, obznanio da je papa Franjo imenovao mons. Tomu Vukšića nadbiskupom koadjutorom Vrhbosanske nadbiskupije, nadbiskup koadjutor Vukšić uputio je pozdravni govor koji prenosimo u cijelosti.

Uzoriti gospodine kardinale!

Sua Eccellenza Nunzio apostolico!

Mnogopoštovani oče provincijale i sestre provincijalke!
Draga braćo svećenici i svi ostali dragi gosti!

Po zagovoru svetoga Vinka mučenika, čiji blagdan danas slavimo, neka se širi i raste slava Božja. Neka sve bude za spasenje naše i svih ljudi. I neka naši skromni doprinosi pomognu, da se glas Evanđelja širi, da Crkva Kristova raste i svakim danom sve više u nama jača blagoslov, oprost, mir, jedinstvo, napredak i prijateljstvo, a u Bosni i Hercegovini poštovanje, zajedništvo i suradnja među svim ljudima i narodima, te ekumenizam među kršćanima i dijalog među religijama.

Vođen ovom izrečenom molitvom, želio bih izreći dvije poruke.

I.

Ova molitva, koju upućujem svemogućemu Bogu, je moj pozdrav i želja. U svemu tomu trudit ću se, u okviru svojih mogućnosti, dati doprinos i pomoći Vama, uzoriti gospodine kardinale, u služenju ovoj časnoj Vrhbosanskoj nadbiskupiji, zajedno s njezinim prezbiterijem, redovnicima i redovnicama i cijelim narodom Božjim.

Čestitam Vam imendan! I molim, neka Vas dragi Bog, po zagovoru Vašega nebeskoga zaštitnika, i dalje blagoslivlja u vjernom služenju Crkvi Božjoj i ljudima, koje Vam Providnost šalje na životni put.

Hvala papi Franji za iskazano veliko povjerenje, kojim me šalje na ovu novu službu. On Vam je jučer poslao pisanu čestitku za imendan, a danas Vam šalje mene kao skroman dar. Kad je bilo vrijeme za to, zahvalio sam mu za iskazanu čast i očitovao svoju želju, da bi mi iskazao još veću milost, ako bi na ovu službu poslao pobožnijega i boljega no, kao što vidite, nije odustao od svoje nakane.

Na osobit način želim pozdraviti braću svećenike svih služba, koji Narodu Božjemu vjerno posreduju milost i spasenje, i vjernike ove Nadbiskupije i zahvaliti za molitve, brojne znakove prijateljstva, pozive i dolaske u vaše zajednice. Posebice srdačan pozdrav i zahvala profesorima Bogoslovnoga fakulteta, bivšim i sadašnjim, jer vi ste mi kroz ovih tridesetak godina, zajedno s bogoslovima i ostalim studentima, našim nasljednicima, pomagali rasti. Bog vas sve blagoslovio!

Draga braćo redovnici i drage sestre redovnice, a među vama osobito draga braćo franjevci, duhovni pastiri brojnih župa, vaše karizme i vaše predano služenje su blagoslov za narod Božji i velika potreba Crkve. Stoga je zadaća svakoga biskupa biti otvoren za vaše karizme i izravno pomagati da, u skladu s nakanama vaših utemeljitelja i pod vodstvom Crkve i vaših poglavara, one rastu i osnažuju se. Jer snaga svetosti i javnoga djelovanja žive Crkve jednaka je zbroju svih naših duhovnih snaga.

Dragi vjernici i svećenici Vojnog ordinarijata, s vama ću, odlukom pape Franje, nastaviti živjeti i raditi i dalje. Trudit ću se, da to bude jednako predano kao i do sada i sve dok Providnost, po odluci Petrova nasljednika ili po pravilu prirode, ne odredi drukčije. Hvala vam za brojne znakove prijateljstva, za suradnju i iznad svega za svjedočenje svoje kršćanske vjere u javnom prostoru i službama. Uz to, ovo je također prilika, za zahvalu braći biskupima i četvorici franjevačkih provincijala, jer su mi jednodušno pomogli u Vojnom ordinarijatu, kroz sve ove godine, očitovati bratstvo i pastoralnu suradnju svećenika iz svih biskupija i provincija, što je vrlo važan znak za našu pokrajinsku Crkvu. Takvu slogu i suradnju njegovat ću dok me bude.

II.

Želim odavde pozdraviti također sve kulturne, znanstvene, društvene, odgojne, obrazovne, medijske, političke, gospodarske, sudske, zdravstvene djelatnike, kao i ostale koji obnašaju odgovorne javne poslove. I molim, da dragi Bog blagoslovi i podrži sve, koji plemenito i odgovorno obnašaju te svoje službe. A bilo bi dobro i vrlo korisno, da javnost i ljudi, koji su odgovorni za javnu riječ i prostor, razumiju također, da čovjek Crkve mora biti otvoren i prema svim drukčijim vrstama likova i spreman susretati ih. Takva je legitimacija pastira Katoličke Crkve i nikako ne bi bilo dobro da je drukčija. Naime, čovjek Crkve je poslan svima, a ponajviše onima koji su, po svom životu, daleko od vrijednosti Evanđelja. Svećenik susreće, poziva i traži ne zato da bi se ideološki ili vrijednosno poistovjećivao, već da bi evangelizirao. Upravo zato u njegovu djelovanju ima mjesta, naravno, ponajprije za svete i svjedoke, za dobre i plemenite, ali i još više za suvremene farizeje i pismoznance i sve vrste grešnika. Tu je lekciju Crkvi za primjenu ostavio Isus, uzor i pastir svih pastira. A ako pak netko prigovara zbog takva ponašanja, katolički pastir će se pozvati na riječi, koje je Isus izrekao kao svoj odgovor na sličan prigovor: „Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike" (Mk 2,17).

Bog vas blagoslovio! Zdravi i veseli bili!