Nalazite se u >
Liturgija dana
22. travnja 2018. - 4. vazmena nedjelja
Primjer Isusa dobrog pastira
Dj 4,8-12; 1Iv 3,1-2; Iv 10,11-18)
Pastir je slika iz tradicije nomadskih naroda kojima su stada ovaca bila svakodnevna životna stvarnost i s kojima su pastiri u egzistencijalnom odnosu. Ovce bez pastira ne bi opstale; apsurdna je slika pastira bez ovaca, a njihov život bio bi lišen svakog smisla.
Starozavjetna vjera često koristi sliku stada i pastira. Jahve je vrhovni pastir, njegov izabrani narod je stado za koje Jahve skrbi bogate pašnjake duhovnog života. Jahve i njegov narod sudbinski su vezani. Jahve vodi, okuplja i brani narod. Narod se uzda u Jahvu, sluša njegove zapovijedi i uza sva lutanja i slabosti, doživljava svoje izbavljenje. Novi zavjet još konkretnije doživljava sliku pastira i stada. Isus je Dobri pastir koji propovijedanjem očituje ljudima Božju ljubav, pokazuje je čudesnim djelima ozdravljenja, a vrhunac objave te ljubavi je njegova muka smrt i uskrsnuće. Raspeti i uskrsli Isus najuvjerljivije propovijeda o Božjoj ljubavi koja je svoga Sina predala u smrt za sve ljude, da nijedan ne propadne, nego da ima život vječni. Isus i Crkva, novi narod Božji, žive egzistencijalno biti ili ne biti. Crkva bez Krista je obična ljudska organizacija, izgubljena u vremenu, Krist čuva i hrani Crkvu svojim božanskim životom. Krist pastir i Crkva, stado, životno se međusobno prožimaju, ne samo nedjeljom, nego svakodnevno. Isus se u svom služenju stadu, preobrazio u kruh da nahrani vjeru stada. Vjernici (stado) blaguju od Isusova života da bi po tom svetom i otajstvenom blagovanju živjeli novu kvalitetu, sada i ovdje, a još više u vječnosti. Isus je kao Dobri pastir, odgovoran Ocu za povjereno mu stado, a stado vježba svoju vjernost pastiru: mudrost ga poziva da sluša njegov glas, milost mu daje snagu da među brojnim ponudama slijedi baš njega, Spasitelja. Svaki član Crkve novog Isusova stada, od Dobroga pastira uči umijeće odgovornosti te i sam daje život za one koji su mu povjereni: roditelji daju život za svoju djecu, učitelji i profesori za svoje đake i studente, poslodavci za radnike, svećenici za vjernike političari za birače, vladari za narode koje vode. Svi su oni svojevrsni pastiri jer se brinu za druge, za kvalitetu njihova života. Ti pastiri uvijek pitaju one koji su im povjereni imaju li problema, propituju uzroke, pronalaze načine kako probleme riješiti. Roditelji se, primjerice, trude da dobro upoznaju svoju djecu, zatim da im priskrbe sve potrebno za zdravo odrastanje. Oni dobro poznaju opasnosti kojima su njihova djeca izložena, bdiju nad njima i čuvaju ih od zala kojima su okružena. Oko svoje djece načine ogradu da ih zaštite. To doduše nije popularna mjera, ali je učinkovita, jer njihovo dragocjeno stado može obranit od raznih „vukova": dilera, kradljivaca životne radosti, alkohola, pušenja i nemorala. Slika pastira je veoma aktualna u naše vrijeme koje vapi za pravim odgojiteljima. Kršćanski odgojitelji razgovaraju s djecom i pomažu im da što bezbolnije nadvladaju mladenačke krize. Tako je činio veliki pastir mladih sv. Ivan Bosco koji je odgajao preventivnom metodom, a to znači da nije kažnjavao mlade koji griješe, već je činio sve da ih obrani od grešnih prigoda. Radije je sprečavao da ne uđu u negativna iskustva, nego liječio posljedice takvih iskustava. Uvjeravao je i urazumljivao mlade govoreći im o ljepoti kreposna i poštena života, o potrebi znanja, kulture, rada i unutarnje slobode (razum). Ukazivao je na moćna nadnaravna sredstva: molitvu, sakramente, osobito ispovijed i pričest te duhovno vodstvo (vjera). S puno ljubavi i strpljivosti pripremao ih je za budućnost da postanu dobri kršćani i pošteni građani. Odgajao ih je u obiteljskom ozračju tako da su osjetili da ih voli kao što otac voli svoju djecu u životu (ljubaznost). Don Boscu je polje rada pokazao pastir Isus u proročkom snu u devetoj godini davši mu svoju Majku za učiteljicu. Duhovno vodstvo je aktualna posebnost salezijanske karizme u ponudi i potražnji, a i Nedjelja Dobrog pastira svjetski je dan molitve za duhovna zvanja: za svećenike, redovnike, redovnice i posvećene laike. Naše ih društvo treba, jer je žetva doista velika i radnika je sve manje; sve manje je djece u obiteljima, sve manje mladih spremnih da se žrtvuju za druge kao što se pastiri žrtvuju za svoja stada, kao što Vrhovni Pastir Isus žrtvovao za spasenje svijeta.
