26. srpnja 2020. - Papin nagovor Anđeo Gospodnji
Pozvani smo
postati nemirni tražitelji Božjega kraljevstva
Prije Angelusa
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Evanđelje ove nedjelje (usp. Mt 13,
44-52) donosi posljednje retke poglavlja iz Matejeva Evanđelja koji su
posvećeni Božjem kraljevstvu. Odlomak obuhvaća tri prispodobe koje su bile tek
skicirane i vrlo kratke: o skrivenom blagu, o dragocjenom biseru i mreži
bačenoj u more.
Zadržat ću se na prvim dvjema u
kojima se Božje kraljevstvo uspoređuje s dvije „dragocjene" stvarnosti kao što
je blago skriveno na njivi i dragocjeni biser velike vrijednosti. Reakcija
onoga koji pronalazi dragocjeni biser i skriveno blago praktički je ista: i
čovjek i trgovac prodaju sve kako bi kupili ono što im je već u srcu. Isus nas
s tim dvjema sličnim stvarnostima želi uključiti u izgradnju Božjega
kraljevstva, pokazujući bitnu karakteristiku kršćanskoga života, života Božjega
kraljevstva: uz Božje kraljevstvo prianjaju potpuno oni koji su spremni sve
staviti na kocku, koji su hrabri. Naime, i čovjek i trgovac iz tih dviju
prispodoba prodaju sve što imaju i tako napuštaju svoje materijalne sigurnosti.
To nam pomaže shvatiti da izgrađivanje Božjega kraljevstva zahtijeva ne samo
Božju milost, nego i čovjekovu djelotvornu raspoloživost. Sve čini milost, sve!
Mi trebamo samo imati u sebi raspoloživost primiti je, a ne se odupirati
milosti: milost čini sve ali je potrebna „moja" odgovornost, „moja"
raspoloživost.
Geste toga čovjeka i trgovca koji
se upuštaju u traženje, lišavajući se vlastitih dobara, kako bi kupili
najdragocjenije stvarnosti, odlučne su i radikalne, oni samo grabe naprijed,
kod njih nema uzmaka, nema malo naprijed pa malo natrag. Štoviše, to su učinili
s radošću, jer su obojica pronašli blago. Pozvani smo usvojiti stavove te
dvojice iz Evanđelja, postajući i sami u dobrom smislu nemirni tražitelji
Božjega kraljevstva. Radi se o tome da napustimo teško breme naših svjetovnih
sigurnosti koje nas sprečavaju u traženju i graditi Božje kraljevstvo, a to su:
želja za posjedovanjem, žeđ za zaradom i moći, te misliti samo na sebe.
U današnje vrijeme, svima nam je to
poznato, život nekih ljudi može biti osrednji i utonuti u mrtvilo, jer
vjerojatno nisu išli tražiti istinsko blago: zadovoljili su se privlačnim, ali
površnim stvarima, stvarima koje bliješte svjetlucavim, ali varavim sjajem, jer
ih kasnije ostavljaju u tami. Svjetlo Kraljevstva, naprotiv, nije vatromet,
nego je svjetlost: vatromet traje samo jedan tren, svjetlo Kraljevstva nas,
pak, prati kroz čitav život.
Božje je kraljevstvo suprotno
površnim stvarima koje nudi svijet, suprotno je banalnom životu. Ono je blago
koje svaki dan obnavlja život i otvara ga širim vidicima. Naime, tko je to
blago našao, ima srce koje stvara i traži, koje ne ponavlja, nego izmišlja nove
stvari, zacrtavajući i prolazeći novim putovima koji nas vode prema tome da
istinski ljubimo Boga, druge i sebe. Znak onih koji hode tim putem kraljevstva
je kreativnost, uvijek traže više. A kreativnost uzima život i daje život, i
daje sve više i više… Uvijek traži različite načine da dadne život.
Isus, koji je skriveno blago i
dragocjeni biser velike vrijednosti, ne može ne izazvati radost, svu radost
svijeta: radost da smo otkrili smisao vlastitoga života, radost zbog osjećaja
založenosti u avanturu svetosti.
Neka nam Presveta Djevica pomogne
svaki dan iznova tražiti blago Božjega kraljevstva kako bi se u našim riječima
i gestama očitovala Božja ljubav koju nam je Bog darovao po Isusu.
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre,
na liturgijski spomen svetog
Joakima i Ane, Isusovih „djeda i bake", pozivam mlade da učine gestu nježnosti
prema starijim osobama, poglavito onima koji su najusamljeniji, u svojim
domovima i mjestima u kojima borave, onima koji mjesecima nisu vidjeli svoje
voljene. Dragi mladi, svaka od tih starijih osoba je vaš djed i baka! Ne
ostavljajte ih same! Upotrijebite maštovitost ljubavi, nazovite ih telefonom,
uputite im video poziv, pošaljite poruke, slušajte ih i, tamo gdje je to moguće
s obzirom na zdravstvene mjere, pođite ih posjetiti. Pošaljite im zagrljaj. Oni
su vaši korijeni. Stablo otrgnuto od korijena ne raste, ne daje cvijeće i
plodove. Zato je važno biti spojen i povezan s vlastitim korijenima. „Cvijet
rascvali što ga stablo daje dolazi od onoga što se ispod zemlje krije", kaže
pjesnik iz moje domovine. Zato vas pozivam za veliki pljesak našim bakama i
djedovima!
Doznao sam da su članovi
Trilateralne kontakt-skupine nedavno u Minsku donijeli odluku o stupanju na
snagu novog prekida vatre koji se odnosi na područje Donbasa. Dok zahvaljujem
na ovom znaku dobre volje koji ima za cilj ponovno vratiti toliko željeni mir u
te napaćene krajeve, molim se da se ono što je dogovoreno konačno provede u
djelo, također učinkovitim procesom razoružanja i uklanjanja mina. To je jedini
način da se ponovno uspostavi povjerenja i udari temelje za prijeko potrebno i
od tamošnjeg pučanstva dugo očekivano pomirenje.