Kad je prošlo dvadeset godina svakodnevnih molitava i uzaludnog čekanja, pojavi se anđeo Gospodnji Joakimu u pustinji i Ani, zaplakanoj u sobi, s veselom viješću kako je Bog uslišao njihove prošnje. „Ana, začet ćeš i roditi dijete koje će biti veličano po cijelom svijetu." U svojoj velikoj radosti pohrliše sveti supruzi u hram, sastadoše se na „Zlatnim vratima" kako bi se Gospodinu od srca zahvalili. I rodi se Marija, nova Eva, Božje remek djelo.

Tri godine sretni su se roditelji radovali svom djetetu. Zatim Mariju povedoše u hram kako bi izvršili svoj zavjet: djevojčica će se odgajati u sve­tištu za službu Bogu. Marija je, iako u djetinjoj dobi, veselo stupala hramskim stepenicama bez ičije pomoći i prikazala se nebeskom Ocu za žrtvu. Kako li je morao biti bolan rastanak roditelja od dragog djeteta - Marije! Od toga trenutka izvještaj iz navedene nekanonske knjige šuti. Šutnja ovija i daljnji život svetog Jokima i Ane pa ne znamo jesu li još dugo živjeli ili su svoj vremeniti život zamijenili s vječnim.

Štovanje svete Ane je od davnina. Njoj u čast podignuta je u Carigradu jedna crkva oko 550. godine. Na Zapadu se njezino štovanje počelo naglo širiti u 12. stoljeću. Ana je postala pojam majčinstva. Promatramo je na bezbrojnim slikama u zajedništvu sa svojom kćerkom Marijom i s djetetom Isusom, na slici (Ana u troje), premda ne znamo je li ona uopće vidjela svoje unuče, božansko Dijete. Sveta Ana je postala omiljelom pučkom sveticom i zaštitnicom majki.

Ime Ana često je u kršćanskim obiteljdma. U čast svete Ane podignute su brojne crkve, ustanovljene brojne bratovštine i družbe redovnica koje rade u bolnicama, prihvatilištima i drugim karitativnim ustanovama. Ana u hebrejskom jeziku znači milost, ljubav, naklonost. Tako je Crkva ovje­kovječila Anino ime simbolizirajući tim imenom požrtvovnu majčinsku ljubav.

Blagdan svetog. Joakima slavio se odvojeno od blagdana svete Ane i na Zapadu nije tako popularan kao sveta Ana. Blagdan svetog Joakima službeno je ušao u Rimski kalendar tek 1584. godine i slavio se 20. ožujka. God. 1738. prenesen je na nedjelju poslije oktave Marijina uznesenja, a 1913. godine na 16. kolovoza. Najnovijom reformom Rimskog kalendara sveti Joakim i Ana slave se skupa na današnji dan kao obavezan spomendan sjećajući se njihove uloge koju su imali u povijesti spasenja kao roditelji Majke Spasitelja našega Isusa Krista i moleći ih nek nam svojim zagovorom pomognu postići vječno spasenje.