Po Duhu Svetom Uskrsli je trajno prisutan i živ.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

 U Evanđelju ove Šeste vazmene nedjelje donosi se odlomak iz govora koji je Isus uputio apostolima na Posljednjoj večeri (usp. Iv 14, 23-29). On govori o djelu Duha Svetoga i obećava: „Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh" (r. 26). Dok se približava čas križa, Isus uvjerava apostole da neće ostati sami: s njima će uvijek biti Duh Sveti, Tješitelj, koji će ih podržavati u poslanju donošenja evanđelja čitavom svijetu. U izvornom grčkom jeziku izrazom „Paraklit" označava se onaj koji je blizu da podupire i tješi. Isus se vraća Ocu, ali nastavlja poučavati i prodahnjivati svoje učenike djelovanjem Duha Svetoga.

U čemu se sastoji poslanje Duha Svetoga koje Isus obećava dati kao dar? Kaže nam to on sam: „poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh". Tijekom svog zemaljskog života Isus je već prenio sve ono što je htio povjeriti apostolima: priveo je punini Božju objavu, to jest sve što je Otac htio reći čovječanstvu utjelovljenjem Sina.

Zadaća Duha Svetoga je dozivati u pamet, to jest pomagati ljudima u punini shvatiti i navesti ih na konkretno provođenje Isusovih učenja. To je također poslanje Crkve koja ga ostvaruje točno određenim načinom života, karakteriziranom određenim zahtjevima: vjera u Gospodina i obdržavanje njegove Riječi; poučljivost djelovanju Duha Svetoga, koji Uskrsloga čini trajno živim i prisutnim; prihvaćanje njegovog mira i svjedočenje toga mira stavom otvorenosti i susreta s drugim.

Da bi sve to ostvarila Crkva ne može ostati statična, nego je pozvana, aktivnim sudjelovanjem svakog krštenika, djelovati kao zajednica u hodu, oživljavana i podupirana svjetlom i snagom Duha Svetoga koji sve čini novim.

Riječ je o tome da se oslobodimo od svjetovnih veza koje predstavljaju naši pogledi, naše strategije, naši ciljevi, koji često predstavljaju uteg na putu vjere, te zauzmemo stav poučljivog slušanja Gospodinove riječi. Duh Božji je, dakle, taj koji vodi nas i Crkvu, tako da joj s lica blista istina, ljepota i sjaj, da joj lice bude onakvo kakvo je Krist želio.

Gospodin nas danas poziva da otvorimo srce daru Duha Svetoga, da nas vodi putevima povijesti. On nas dan za danom uči logici evanđelja, logici ljubavi, „poučavajući nas svemu" i „dozivajući nam u pamet sve što nam je Gospod rekao". Neka Marija, koju u ovome mjesecu svibnju s posebnom pobožnošću častimo i molimo joj se kao svojoj nebeskoj majci, trajno štiti Crkvu i čitavo čovječanstvo. Neka ona koja je, poniznom i hrabrom vjerom, potpuno surađivala s Duhom Svetim prilikom utjelovljenja Sina Božjega, pomogne također nama da pustimo Tješitelju da nas poučava i vodi, da možemo prihvaćati Božju riječi i svjedočiti je svojim životom.