Papa: Kršćani moraju paziti da ih ne obuzme duh svijeta

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas započinje došašće, liturgijsko vrijeme koje nas priprema za Božić, pozivajući nas da uzdignemo svoj pogled i otvorimo srca da bismo prihvatili Isusa. U došašću ne samo da iščekujemo Kristovo Rođenje, već smo također pozvani probuditi očekivanje Kristova ponovnog dolaska u slavi – kada će na kraju vremena ponovno doći –, pripremajući se za konačni susret s njim dosljednim i hrabrim odlukama. Spominjemo se Kristova rođenja, iščekujemo Kristov ponovni dolazak u slavi, a i naš osobni susret: dan na koji će nas Gospodin pozvati. U ova četiri tjedna pozvani smo izaći iz bezvoljnog i uobičajenog načina života i poći ususret drugima da u njima probudimo nadu i potaknemo snove za novu budućnost.

Evanđelje ove nedjelje (Lk 21, 25-28.34-36) ide upravo u tom smjeru i upozorava nas da ne dopustimo da nas tlači egocentrični način života ili grčeviti ritam naših dana.

Isusove riječi su osobito snažne: „Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan […] budni budite i u svako doba molite" (34, 36).

Biti budni i moliti: eto kako treba živjeti ovo vrijeme od danas do Božića. Biti budni i moliti. Unutarnji san rađa se tako što se uvijek vrtimo oko sebe samih i tako što ostajemo sputani svojim problemima, svojim radostima i svojim bolima ali uvijek vrteći se u zatvorenom krugu sebe samih. I ovo umara, ovo rađa dosadu, ovo zatvara čovjeka nadi. Tu se krije korijen tromosti i lijenosti o kojima govori Evanđelje

Došašće nas poziva na budnost i gledati izvan sebe samih, proširujući svoj um i srce da bismo se otvorili potrebama ljudi, braće, i želji za novim svijetom. To je želja tolikih naroda mučenih glađu, nepravdom, ratom; to je želja siromašnih, slabih, napuštenih. Ovo vrijeme je prikladno vrijeme da otvorimo svoje srce, da si postavimo konkretna pitanja o tome kako i za koga trošimo naše živote.

Drugi stav koji nam je potreban da bismo dobro živjeli vrijeme iščekivanja Gospodina jest molitva. „Uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje" (r. 28), upozorava se u Lukinom Evanđelju. Riječ je o tome da ustanemo i molimo, upravljajući naše misli i srca Isusu koji dolazi. Ustaje se kad se nekoga ili nešto čeka. Mi iščekujemo Isusa, želimo ga čekati u molitvi, koja je usko povezana s budnošću. Moliti, iščekivati Isusa, otvoriti se drugima, biti budni, a ne zatvoreni u sebe same.

Ali ako o Božiću razmišljam u ozračju konzumerizma, da gledam što ću kupiti da mogu napraviti s tim ovo ili ono, ako na Božić gledam kao na svjetovni praznik, Isus će proći i nećemo ga naći. Mi iščekujemo Isusa i želimo ga čekati u molitvi koja je usko povezana s budnošću.

Ali što je obzor našeg molitvenog iščekivanja? Pokazuju nam to prije svega u Bibliji glasovi prorokâ. Danas je to glas proroka Jeremija, koji govori narodu teško kušanom izgnanstvom i kojem prijeti opasnost da izgubi svoj identitet. I mi kršćani, koji smo također Božji narod, u opasnosti smo da nas obuzme duh svijeta i da izgubimo svoj identitet, štoviše, da kršćanski način života zaodjenemo poganskim ruhom. Zato imamo Riječ Božju koja preko Proroka navješćuje: „Evo, dolaze dani kad ću ispuniti dobro obećanje što ga dadoh domu Izraelovu i domu Judinu […]. Podići ću Davidu izdanak pravedni; on će zemljom vladati po pravu i pravici" (33, 14-15). A taj pravedni izdanak je Isus, to je Isus koji nam dolazi i kojeg mi čekamo. Neka Djevica Marija, koja nas vodi Isusu, žena iščekivanja i molitve, pomogne da ojačamo našu nadu u obećanja njezina Sina Isusa, kako bismo iskusili da u povijesnim previranjima Bog ostaje uvijek vjeran i služi se također ljudskim pogreškama kako bi očitovao svoje milosrđe.

Papa upalio svijeću i molio za „mir u ljubljenoj Siriji"

Nakon današnje molitve Anđeo Gospodnji Papa se pridružio inicijativi „Pomoć Crkvi u potrebi" te je upalio svijeću i molio za ostanak kršćana u Siriji i na Bliskom Istoku.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

došašće je vrijeme nade. U ovom trenutku želim biti pronositeljem nade mira za djecu iz Sirije, izmučene ratom koji traje već osam godina. Zato, uključujući se u inicijativu zaklade „Pomoć Crkvi koja pati" upalit ću sada jednu svijeću, zajedno s mnogobrojnom djecom koja će to isto učiniti, sirijskom djecom i mnogim vjernicima na svijetu koji danas pale svoje svijeće. [pali svijeću]
Neka ovaj plamen nade i mnogi plamičci nade rasprše tmine rata! Molimo i pomozimo kršćanima da ostanu u Siriji i na Bliskom Istoku kao svjedoci milosrđa, oproštenja i pomirenja. Neka plamen nade dopre također do svih onih koji u ovim danima trpe sukobe i napetosti u različitim dijelovima svijeta, onima blizu i onima daleko. Neka im molitva Crkve pomogne da osjete blizinu vjernog Boga i neka dotakne savjest svakog čovjeka da se iskreno i predano zauzima za mir. I neka Bog, Gospodin naš, oprosti onima koji ratuju, onima koji proizvode oružja da unište sebe i neka obrati njihova srca. Molimo za mir u ljubljenoj Siriji!
Zdravo Marijo…

U kampanju „Svijeće za mir u Siriji", koja je započela danas na prvu nedjelju Došašća, uključilo se više od 50 tisuća djece različitih religija. Dolaze iz mnogih sirijskih gradova snažno pogođenih ratom. To su Alepp, Damask, Homs, Marmarita, Hassaké, Tartus i Latakia. Djeca su molila i izrađivala crteže. Kroz križeve, golubove i poruke nade, mali Sirijci, koji predstavljaju prvu žrtvu sukoba koji još uvijek pustoši zemljom, uputili su svijetu svoju molbu za mir.

Promidžbeni video inicijative "Svijeće za mir u Siriji”, objavljen na mrežnoj stranici "Pomoć Crkvi u potrebi”.