Svetkovina Svih svetih je zacijelo bila povod što je u Crkvi nastala težnja da se svake godine uspostavi spomen Svih vjernih pokojnika. Ovaj je spomen godine 998. ustanovio sveti Odilon, opat u Cluny-u. Djelo­vanjem redovnika iz Cluny-a slavljenje ovog spomena širilo se u XI. stoljeću. U cijeloj Crkvi slavi se u XIV. stoljeću, i to u dan nakon svetkovine Svih svetih, 2. studenoga. Molitve za pokojne poznaje već najstarija kršćanska tradicija. Tako u Prvoj euharistijskoj molitvi Crkva ponaj­prije moli za sve one koji počivaju u Kristu, a zatim, proširujući mo­litvu za pokojne, moli za one kojih je vjera samo Gospodin poznata (Četvrta Euharistijska molitva) i za one koji u ljubavi Božjoj prijeđoše s ovoga svijeta (Treća Euharistijska molitva).

Spomen pokojnika u određenom smislu dopunja svetkovinu svih svetih i osvjetljuje istinu vjere o zajedništvu putujuće, trpeće i slavne Crkve. Zemlja, čistilište i nebo predstavljaju istu Crkvu Isusa Krista u tri različita stanja, a vjernici koji još žive na zemlji, zajedno s pokoj­nima kojima još treba čišćenje i s onima koji su ušli u blaženo gle­danje Boga, sačinjavaju isto Kristovo bratstvo i zajedništvo. Sve nas najupsješnije povezuje molitva. Ako vjerujemo kako će svi oživjeti u Kristu, to je stoga što vjerujemo u Isusovu riječ: „Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, živjet će ako i umre". (Pričesna).

Sveti Viktorin, biskup u Ptujm, crkveni pisac i mučenik za Dioklecijanova progonstva (303.).

Sveti Ambrozije, opat Sv. Moritza (Švicarska), umro 560.

Blaženi Just, mučenik u Trstu za Dioklecijanova progonstva.

Sveti Katerije, Stirijak i drugovi, mučenici u Sebasti za cara Ucinija.

Sveti Acindin, Pegazije i drugovi, mučenici u Perziji 330. g.

Sveti Publije, Viktor, Hermet i Papija, mučenici u Africi.

Sveta Eustohija, djevica i mučenica u Tarsu za Julijana Apostate.