Kultura koja zaboravlja smrt počinje umirati u sebi. Tko zaboravi smrt, već je počeo umirati – istaknuo je papa Franjo u videoporuci povodom IV. međunarodnog susreta mladih koji je u četvrtak završio u Mexico Cityju, a organizirale su ga obrazovne mreže „Scholas Ocurrentes" i „World Ort". Sveti je Otac, među ostalim, kazao da se sa životom događa slično kao i s riječima koje se rađaju u tišini i u njoj završavaju, dopuštajući nam tako da osluhnemo njihovo značenje.

Možda to zvuči pomalo paradoksalno, ali smrt je ta koja oživljuje život – rekao je Papa te objasnio – Kraj nam omogućuje da napišemo priču, da naslikamo sliku, da se dvoje ljudi zagrli. Možda bismo trebali obratiti pažnju na svaku malu završnicu u svakodnevnom životu. Ne samo na završetak jedne priče, za koji nikad ne znamo kada će doći, već i na završetak svake riječi, svake tišine i svake stranice koja se napiše.

Smrt nas podsjeća kako ne možemo sve biti i sve razumjeti. Ona je pljuska iluziji o našoj svemoći – istaknuo je Sveti Otac i napomenuo – Uči nas povezati se tijekom života s otajstvom. Uči nas kako oduvijek i zauvijek postoji netko tko nas podržava, prije i nakon završetka. Tri smrti ispunjaju naš život ispražnjavajući nas: smrt svakog trenutka, smrt ega i smrt svijeta koji uzmiče pred novim svijetom – rekao je papa Franjo i zaključio – Ako smrt nema zadnju riječ, to je zato što smo u životu naučili umirati za drugoga.

Napomenimo na kraju da je na IV. međunarodnom susretu mladih, održanom od 28. do 31. listopada, sudjelovalo više od 250 predstavnika iz 60 gradova diljem svijeta. Jedan od organizatora susreta je „Scholas Occurrentes", međunarodna organizacija papinskoga prava koju je 2015. godine utemeljio papa Franjo. Prisutna je u 190 zemalja, s ukupno 500.000 škola i obrazovnih mreža svih vjerskih denominacija, a njezin je cilj kroz obrazovanje promicati kulturu susreta.

„Kultura koja zaboravlja smrt počinje umirati u sebi. Tko zaboravi smrt, već je počeo umirati", istaknuo je papa Franjo u videoporuci u povodu IV. međunarodnog susreta mladih koji je održan u Mexico Cityju, a organizirale su ga obrazovne mreže „Scholas Ocurrentes" i „World Ort".

Sveti Otac je, među ostalim, kazao da se sa životom događa slično kao i s riječima koje se rađaju u tišini i u njoj završavaju, dopuštajući nam tako da osluhnemo njihovo značenje.

Možda to zvuči pomalo paradoksalno, ali smrt je ta koja oživljuje život, rekao je Papa te objasnio: „Kraj nam omogućuje da napišemo priču, da naslikamo sliku, da se dvoje ljudi zagrli. Možda bismo trebali obratiti pažnju na svaku malu završnicu u svakodnevnom životu. Ne samo na završetak jedne priče, za koji nikad ne znamo kada će doći, već i na završetak svake riječi, svake tišine i svake stranice koja se napiše".

Smrt nas podsjeća kako ne možemo sve biti i sve razumjeti. Ona je pljuska iluziji o našoj svemoći, istaknuo je Sveti Otac i pojasnio: „Uči nas povezati se tijekom života s otajstvom. Uči nas kako oduvijek i zauvijek postoji netko tko nas podržava, prije i nakon završetka". Tri smrti ispunjaju naš život ispražnjavajući nas: smrt svakog trenutka, smrt ega i smrt svijeta koji uzmiče pred novim svijetom, rekao je papa Franjo i zaključio: „Ako smrt nema posljednju riječ, to je zato što smo u životu naučili umirati za drugoga".

Na IV. međunarodnom susretu mladih, održanom od 28. do 31. listopada, sudjelovalo je više od 250 predstavnika iz 60 gradova diljem svijeta. Jedan od organizatora susreta je „Scholas Occurrentes", međunarodna organizacija papinskoga prava koju je 2015. godine utemeljio papa Franjo. Prisutna je u 190 zemalja, s ukupno 500.000 škola i obrazovnih mreža svih vjerskih denominacija, a njezin je cilj kroz obrazovanje promicati kulturu susreta.

Papa slavio euharistiju u Priscilinim katakombama

Ove godine papa Franjo izabrao je Prisciline katakombe za euharistijsko slavlje prigodom obilježavanje Dušnog dana kada se vjernici sjećaju svojih dragih pokojnika. Na povratku u Vatikan sišao je u podzemlje bazilike Sv. Petra, gdje se pred slikom Majke Božje iz 3. stoljeća zadržao u molitvi za svoje preminule prethodnike.

Mjesto, identitet i nada tri su riječi na koje se Papa osvrnuo u spontanoj propovijedi, primijetivši kako liturgija svetkovine Dušnog dana govori o nadi i o Bogu koji ne zaboravlja svoje učenike, dapače im obećava, kako proizlazi iz Isusovog govora na brdu o blaženstvima, život vječni. To je u biti program kršćanskog života.

Primijetio je kako je ovo njegov prvi posjet katakombama, mjesta koje nam govore o mnogim stvarima. Misleći na život ljudi koji su se ovdje skrivali, okupljali i slavili euharistiju ili su tu pokopani, Papa je rekao da nas to podsjeća na strašan povijesni trenutak progonstva, koji se ponavlja i danas u raznim krajevima. Na katakombe nailazimo u raznim krajevima svijeta, gdje se kršćani moraju pričinjavati da slave rođendan ili neki drugi civilni događaj da bi mogli slaviti misu, jer je to zabranjeno. Blaženstva su osobna iskaznica kršćanskog identiteta, dodao je Papa i istaknuo kako moramo živjeti prema njima, jer inače se samo pravimo da smo kršćani. Osvrćući se na mjesto, rekao je kako katakombe podsjećaju na ljude koji su se ovdje skrivali i pokapali mrtve. Ispričao je kako je jedna redovnica u svoje vrijeme u preodgojnom zatočeništvu krstila potajno djecu. Budući na nije imala čašu ni zdjelu, uzimala je vodu cipelom iz rijeke. Primijetio je kako kršćanin nalazi mjesto posvuda. Nema privilegiranog mjesta u životu. Neki bi ga htjeli imati, jer se smatraju kvalificiranim kršćanima. Oni riskiraju, prema Papinim riječima, da budu kvalificirani bez naziva kršćanina. Duše pravednika su u Božjim rukama. Mjesto kršćanina je u Božjim ranjenim rukama. To je sigurno mjesto i u progonstvima. Papa vidi nadu u svjedočanstvu muškaraca i žena koji se pridržavaju identiteta blaženstava, povjeravajući se Bogu, kako proizlazi iz Otkrivenja, obećavajući nam da ćemo ići u novu domovinu. Za to nisu potrebne nikakve izvanredne stvari, dosta je pokazati osobnu kršćansku iskaznicu. Naša nada je usidrena na uže, na koje se oslanjamo, gledajući drugu stranu obale rijeke preko koje moramo prijeći. To je naša budućnost, poručio je Sveti Otac.