Papa Franjo kod Angelusa: "Svijet treba kršćane koji su u pokretu!"

Nemobilizam ne odgovara kršćanskom svjedočenju i misiji Crkve. Svijetu su potrebni kršćani koji su u pokretu, koji se nikada ne umaraju hodati ulicama života, kako bi svima donijeli utješnu Isusovu riječ. "To su riječi pape Franje prije molitve Angelusa u nedjelju

Riječi Svetoga Oca prije današnjeg Angelusa

Draga braćo i sestre, dobro jutro!

Danas slavimo blagdan Navještenja Gospodinova: kad su novorođenog Isusa u hramu prikazali Djevica Marija i sveti Josip. Na ovaj datum slavi se i Dan posvećenog života, koji podsjeća na veliko blago u Crkvi onih koji pozorno slijede Gospodina ispovijedajući evanđeoske savjete.

Evanđelje (usp. Lk 2, 22-40) govori kako su četrdeset dana nakon rođenja Isusovi roditelji donijeli Dijete Isusa u Jeruzalem kako bi ga posvetili Bogu, kako je propisano židovskim zakonom. I dok opisuje obred predviđen tradicijom, ova epizoda skreće nam pozornost na neke likove.

Uhvaćeni su kada susret s Gospodinom dožive na mjestu gdje se On predstavlja i blizak čovjeku. To su Marija i Josip, Šimun i Ana, koji predstavljaju modele dobrodošlice i darivanja svog života.

Evanđelist Luka sve ih opisuje dvostrukim stavom: pokretom i čuđenjem.
Prvi stav je pokret. Marija i Josip hodaju prema Jeruzalemu; sa svoje strane Šimun, potaknut Duhom, odlazi u hram, dok Ana služi Bogu danju i noću neprestano. Na ovaj način četvorica protagonista evanđeoskog odlomka pokazuju nam kako kršćanski život zahtijeva dinamičnost, zahtijeva spremnost na hodanje, prepuštanje vođenju Duhu Svetome. Nemobilizam ne odgovara kršćanskom svjedočenju i misiji Crkve. Svijetu su potrebni kršćani koji dopuštaju pokrenuti se, koji se nikada ne umaraju hodanjem putovima života, kako bi svima donijeli utješnu Isusovu riječ. Svaka krštena osoba primila je zvanje naviještanjem, misijskom evangelizacijom!

Župe i druge crkvene zajednice pozvane su poticati predanost mladih, obitelji i starih osoba kako bi svi imali kršćansko iskustvo, živeći život i poslanje Crkve kao navjestitelji.

Drugi stav s kojim sveti Luka predstavlja četiri osobe u događaju je iznenađenje. Marija i Josip "bili su zadivljeni onim što su govorili Šimun i Ana o Isusu" (r. 33). Iznenađenje je posebna reakcija strca Šimuna koji u Djetetu Isus svojim očima vidi spasenje koje je Bog pripravio na dobro svome narodu. A isto vrijedi i za Anu, koja je "također počela slaviti Boga" (redak 38). Ove vjerničke osobe okružene su iznenađenjem, zadivljene su susretima i događajima koji su se dogodili pred njihovim očima. Sposobnost divljenja stvarima oko nas pogoduje vjerničkom iskustvu i čini susret s Gospodinom plodonosnim. Naprotiv, nemogućnost divljenja čini nas ravnodušnima i potiče udaljenosti između putovanja vjere i svakodnevnog života.

Neka nam Djevica Marija pomogne kako bismo svaki dan u Isusu promišljali o Božjem daru za nas i dopustimo mu da ga uključimo u kretanje dara, s radosnim čuđenjem, kako bi cijeli naš život mogao postati hvala Bogu u službi naše braće.

Pozdrav pape Franje nakon Anđela ove nedjelje

Draga braćo i sestre!

Danas se u Italiji slavi Dan za život s temom „Otvori vrata životu". Pridružujem se Biskupskoj poruci i nadam se kako će ovaj Dan biti prilika za obnovu veza zaštite ljudskog života od začeća do njegovog prirodnog završetka. Također je potrebno boriti se protiv bilo kojeg oblika narušavanja dostojanstva, čak i kad su u pitanju tehnologija ili ekonomija, što otvara vrata novim oblicima solidarnosti bratstva.

Papa potiče sve nek zajedno mole za posvećene osobe, koje tiho i u miru rade i mnogima čine dobro. Recitirana je Ave Maria. Papa traži podršku.

Pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike. Konkretno, studente iz Badajoza (Španjolska); vjernici Cremona, Spoleto, Fano, Palau i Roseto degli Abruzzi.
Svima želim dobru nedjelju. I molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!

Papa slavio misu s osobama posvećenoga života

U povodu XXIV. dana posvećenoga života papa Franjo slavio je u subotu 1. veljače u bazilici Sv. Petra u Vatikanu misu s više tisuća redovnica i redovnika i pozvao ih da se ne daju obeshrabriti u svakodnevnom životu.

Da bi ostali vjerni svojoj viziji moraju se usmjeriti na Isusa a ne na vlastite pogreške i nedostatnosti, jer sumnje vode nesigurnosti. Sotona je taj koji iskušava, navodi vjerovati da su ruke prazne, da se ne napreduje, ne ostvaruje, da se osjeća nevjerno i nesposobno. Papa je upozorio da je to „svjetovni pogled” koji redovnicima i redovnicama oduzima polet, zavodi u isprazno govorkanje i zloću, razoružava svakom sitnicom. Na kraju sve postaje rutina i pragmatizam a zatim pesimizam i rezignacija.

No, onaj koji se dade nositi Božjom ljubavlju i vjeruje u Duh Sveti, otkriva iznova i redovničke zavjete. Otkriva da siromaštvo ne predstavlja golem teret već veliku slobodu; da čednost nije škrta neplodnost već način ljubavi bez posjedovanja; a poslušnost nije stega nego pobjeda nad našom anarhijom. Takvim pogledom u Boga kršćanin nalazi odbačenoga i slaboga i gleda ih pogledom koji ne osuđuje već potiče, oslobađa i tješi, poručio je Papa osobama posvećenoga života i pozvao ih da mole za pogled koji vidi milost, bližnjega i nadu.

Dan osoba posvećenoga života uveo je sv. papa Ivan Pavao II. godine 1997. Misu su s Papom isusovcem koncelebrirali predstojnik i tajnik Kongregacije za institute posvećenog života i društva apostolskog života kardinal Joao Braz de Aviz i nadbiskup Jose Rodriguez Carballo.

Papa: Bolesnik nije broj; neka prevlada blizina, a ne gospodarski interesi

Primivši u subotu 1. veljače u audijenciju Grupu Villa Maria Care and Research, koja djeluje na području zdravstva, papa Franjo je napomenuo da je blizina "metoda" koju je Bog upotrijebio da bi nas spasio. Istaknuo je da su bolesni i oni koji trpe živi znak Kristove prisutnosti, te poželio novu kulturu u službi ljudskoga života.

Potrebno je humanizirati medicinu te bolničku i zdravstvenu stvarnost; bolesnik nije broj, nego je osoba kojoj je potrebna čovječnost – istaknuo je papa Franjo primivši u subotu 1. veljače u Vatikanu liječnike, bolničare, administrativno osoblje i čelnike Grupe Villa Maria care and research koja već 40 godina djeluje na području zdravstva i u službi zdravlja ljudi. Riječ je o strukturama koje su, osim u Italiji, prisutne i u Poljskoj, Francuskoj, Albaniji, Rusiji i Ukrajini, gdje su – kako je rekao Papa – u službi ljudskoga života obilježenoga bolešću.

Poželjno je da mjesta skrbi budu sve više kuće prihvata i utjehe, gdje bolesnik može pronaći prijateljstvo, razumijevanje, ljubaznost i milosrđe – napomenuo je Papa. Osim toga, potrebno je poticati suradnju sviju, kako bi se izišlo u susret potrebama bolesnih u duhu služenja, velikodušno i osjećajno. To nije lako – primijetio je – jer bolesnik je bolestan pa gubi strpljenje, a često je i „izvan sebe". Nije lako, ali to se mora učiniti. Kako bismo postigli takve ciljeve, ne smijemo dopustiti da nas zaokupe sustavi koji ciljaju samo na gospodarsko-financijske komponente, nego s osobom trebamo postati bliski kako bismo joj mogli pomoći ljudskom toplinom, pred nemirom koji ju obuzima u najkritičnijim trenutcima bolesti.

Papa je stoga potaknuo na blizinu s bolesnicima, te se zadržao na toj riječi. Blizina; ne smijemo je zaboraviti – rekao je. I blizina je – dopustimo si to reći – metoda koju je Bog upotrijebio kako bi nas spasio. Već je židovskom narodu govorio: ‘Reci mi, kojem su to narodu bogovi tako blizu kao što ti imaš mene?’ (usp. Pnz 4,7). Bog blizine učinio se bliskim u Isusu, jednom od nas. Blizina je ključ čovječnosti i kršćanstva – napomenuo je Papa.

Ohrabrivši Grupu Villa Maria da posebnom predanošću ustraje u započetim djelima, papa Franjo je poželio da njezine strukture, koje su mjesta trpljenja, ali i nade te ljudskoga i duhovnoga iskustva, sve više budu utemeljene na solidarnosti i pozornosti prema bolesnoj osobi. Tehnološki razvoj, kao i same promjene društvene, gospodarske i političke naravi, promijenili su tkivo na koje se oslanja život bolnica i zdravstvenih ustanova. Zbog toga je – prema Papinim riječima – potrebna nova kultura, posebno u stručnoj i moralnoj izobrazbi zdravstvenih djelatnika na svim razinama.

S tog je stajališta važno sve što je do sada učinila Grupa Villa Maria kako bi izišla u susret potrebama pacijenata i njihovih obitelji, koji su katkada prisiljene preseliti se u blizinu specijaliziranih centara koji su daleko od njihova doma. Upravo zauzimanje u širenju raspona djelovanja s novim strukturama, poboljšavajući infrastrukture, pokazuje želju za osiguravanjem opreme i utjehe koji su potrebni za boravak bolesnika u bolnici te za njihovo ozdravljenje.

Kršćani su, osim toga, pozvani svoju službu obavljati u duhu Isusovih riječi: "Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (Mt 25, 45). U tomu je evanđeoski temelj služenja bližnjemu – istaknuo je Papa. Tako za onoga tko ima vjere, bolesni i oni koji trpe postaju živi znakovi prisutnosti Krista, Sina Božjega, koji je došao kako bi liječio i ozdravljao, uzimajući na sebe našu krhkost, našu slabost.

U tom će slučaju preuzimanje brige za brata koji trpi značiti da dajemo prostora Gospodinu – napomenuo je Papa te dodao: Iz mjesta njege i boli dolazi također poruka za život svih ljudi; velika lekcija koju ne može dati nijedna katedra. Čovjek koji trpi, naime, bolje razumije potrebu i vrijednost Božjega dara otkupljenja i vjere, te tako i onima koji su mu blizu pomaže cijeniti i tražiti taj dar.

Papa je potom izrazio vlastitu blizinu bolesnima i osobama koje se liječe u strukturama Grupe Villa Maria. Sjedinjujem se s njima u njihovu iščekivanju ozdravljenja, dijeleći s njima duhovno njihovu kušnju i želeći da se ona ubrzo završi, kako bi se svatko što prije vratio kući i svojoj obitelji. Za njih od Gospodina zazivam darove strpljenja i pouzdanja, zajedno s mnogo snage za podnošenje, kako bi uvijek bili popustljivi Božjoj volji, pouzdajući se u Njegovu očinsku i providnosnu dobrotu – rekao je papa Franjo te na kraju rad svih djelatnika povjerio majčinskom zagovoru Djevice Marije Salus infirmorum (Zdravlje bolesnih).

Papa: I starije su osobe sadašnjost i budućnost Crkve

Audijencija kod pape Franje bila je vrhunac i završni dio prvoga Međunarodnog kongresa o pastoralu starijih osoba, koji je u organizaciji Dikasterija za laike, obitelj i život, održan u Vatikanu od 29. do 31. siječnja, o temi „Bogatstvo godinâ"

Život je dar, a kada je dug onda je povlastica; bogatstvo je godina bogatstvo ljudi, dragocjeno blago koje poprima oblik na putu života – rekao je papa Franjo susrevši se sa sudionicima prvoga Međunarodnog kongresa pastorala starijih osoba održanog u Rimu na temu „Bogatstvo godinâ".

Starost je u XXI. stoljeću postala jedno od obilježja čovječanstva – primijetio je Papa te dodao da velika prisutnost baka i djedova u župama i u društvu zahtijeva nove odgovore i promjene u pastoralnim navikama. Osvrnuvši se na pojavu sve veće dugovječnosti stanovništva, Papa je to povezao sa Svetim pismom.

U Bibliji je dugovječnost blagoslov. Suočava nas s našom slabošću, s uzajamnom ovisnošću, s našom obiteljskom povezanošću kao i vezama u zajednici, i ponajviše s našim stanjem djece Božje. Dajući nam starost, Bog Otac nam daruje vrijeme da ga bolje upoznamo, da postanemo bliski s njim, da sve više uđemo u njegovo srce i da mu se prepustimo. To je vrijeme u kojemu se pripremamo da u njegove ruke predamo svoj duh, zauvijek, s pouzdanjem djece.

Međutim, to je – kako je rekao Papa – i vrijeme nove plodnosti. Božji naum spasenja, naime, ostvaruje se i u siromaštvu slaboga, neplodnoga i nemoćnoga tijela. Iz neplodnoga Sarinog krila, i stogodišnjega Abrahamova tijela rođen je izabrani narod. Od Elizabete i staroga Zaharije rođen je Ivan Krstitelj. Stara osoba, i kada je slaba, može biti sredstvo povijesti spasenja.

Kada mislimo na starije osobe, trebamo naučiti promijeniti vremena glagola – primijetio je Papa. Ne postoji samo prošlost, kao da za starije postoji samo život iza leđa i pljesnivi arhiv. Gospodin može i želi s njima napisati nove stranice, stranice svetosti, služenja, molitve. I starije su osobe sadašnjost i budućnost Crkve. Oni su i budućnost Crkve koja, zajedno s mladima, prorokuje i sanja. I vrlo je važno da starije osobe i mladi međusobno razgovaraju – istaknuo je Papa.

Zbog toga vas molim da se ne štedite u navještanju evanđelja bakama, djedovima i svim starijim osobama. Idite im u susret s osmijehom na licu i Evanđeljem u rukama. Iziđite na ulice svoje župe i potražite starije koji žive sami. Starost nije neka bolest, ona je povlastica! Samoća može biti bolest, ali uz ljubav, blizinu i duhovnu utjehu možemo je izliječiti, istaknuo je Papa.

U današnjim sekulariziranim društvima brojnih zemalja, sadašnji naraštaji roditelja uglavnom nemaju onu kršćansku formaciju i onu živu vjeru koju, naprotiv, bake i djedovi mogu prenijeti svojim unucima. Zbog toga su oni prijeko potrebna karika u odgoju za vjeru djece i mladih.

Trebamo se naviknuti uključivati ih u svoje pastoralne obzore i smatrati ih, i to ne samo povremeno, jednom od životnih sastavnica naših zajednica. Oni nisu samo osobe kojima smo pozvani pomoći i zaštititi ih kako bismo čuvali njihov život, nego mogu biti sudionici evangelizacijskoga pastorala, povlašteni svjedoci vjerne Božje ljubavi, istaknuo je papa Franjo.