Druga Vazmena nedjelja - c - 2016

Toma na koljenima

(Dj 5, 12-16; Otk  1,9-11a.12-13.17-19; Iv 20,19-31)

Dan što ga učini Gospodin, Vazmena Isusova pobjeda nad grijehom, zlom i nevjerom, rasvijetli se svaki put kad Gospodar života i smrti susretne svoje učenike. Jednom da u njima probudi vjeru tumačeći im pisma kao slučajni suputnik, drugi put otvarajući im oči da ga prepoznaju u lomljenju kruha, treći put kad iz pozdravi i pozove da ga dobro pogledaju, da ga legitimiraju, ispitaju, identificiraju, da ne misle da je utvara, prikaza ili duh, već njihov Učitelj, onaj koji je visio na križu, što dokazuju rane, onaj koji je blagovao s njima, što potvrđuje riba koju pred njima pojede. Učenici primjećuju da se uskrsli čudno ponaša: blaguje s njima, prepoznaju ga, a on istoga časa nestane. Okupljeni zaključaju vrata u strahu od Židova, a on se odjednom pojavi, pozdravlja ih i razgovara. Uskrsli Isus živi novim načinom postojanja, nama teško shvatljivim, ali ipak stvarnim, dostupnim čak i našim osjetilima. To su vjeri potrebna iskustva, zato ih je Uskrsli priuštio svakom svom učeniku, osim Tome. Toma, naime, nije bio u zajednici. Kad je i on došao, učenici su mu prenijeli svoja svjedočanstva i sva su na razne načine priopćavala istinu, ali njihova informacija nije bila dovoljna da i sam povjeruje. Toma se nelagodno osjećao usred tolikog oduševljenja i radosnih iskustava, pa se još više zatvarao: „Ako ne vidim, neću vjerovati!". Bio je sličan gluhom čovjeku na koncertu. Gledao je kako plesače nose taktovi neodoljive glazbe, čudio im se, možda ih osuđivao, jer nije čuo tajanstvene razloge njihova oduševljenja. Mogao im je iskreno priznati: "Ja vidim da ste sretni, ali ne razumijem razloge vaše sreće. Htio bih biti sretan poput vas i jako sam radoznao te se pitam postoji li način na to postanem. Vi ste sretni jer ste vidjeli Gospodina, upravo to i ja želim: želim susresti i vidjeti Isusa. Oni su mu mogli reći: "Mi te razumijemo i zato te ne sudimo, ne odbacujemo te, što više želimo da ostaneš s nama, jer nam pripadaš; možda jednoga dana i ti upoznaš ovo što smo mi spoznali, možda ti se otvore uši za glazbu koja nas nosi pa ćeš plesati s nama. Toma je o razlozima radosti je čuo, ali ih nije osjećao. Riječi mogu vjeru izazvati, mogu je pripremiti, ali samo osobno iskustvo može je unijeti u dušu i oživjeti. Danas to pokazuju tisuće mladih koji preslušaju stotine sati vjeronauka, pročitaju mnoštvo informacija o Bogu, pa ipak sve to ih ne dovede do Tomina priznanja: „Gospodin moj i Bog moj!" Naše učenje i propovijedanje je potrebno, svi moramo biti u zajednici koja ispovijeda i svjedoči vjeru, no odlučujuće je ipak osobno iskustvo susreta s Kristom.  Kad je Toma bio u zajednici, došao je Isus i darovao mu mogućnost da dođe do osobnog osvjedočenja te povjeruje kako je tražio uporno ponavljajući da želi susresti Uskrsloga, vidjeti ga i opipati njegove rane. Da, opipati Božju prisutnost, živoga Krista koji je bio razapet na križu i čije srce je bilo probodeno. Toma je ispunio najdublje težnje svoga srca, a takve želje pritajeno očekuju ispunjenje u svakom ljudskom srcu. Uz blagi ukor Tomi da ne bude nevjeran nego vjeran, Uskrsli se obraća i svima nama koje je prozvao blaženima. Moramo polako, kroz mnoga iskustva učiti vjerovati, slušajući što su drugi iskusili, kako su došli do vjere, što ih je dovelo Isusu.

Naša su euharistijska slavlja jednako stvarni susreti kao susret Isusa i Tome. Isus nas susreće u prilikama kruha i vina. U kruhu je njegovo proslavljeno tijelo, Kad tako mistični Krist nahrani vjeru svojih učenika i oni će poput Tome osjetiti sreću prepoznavanja i radost božanske prisutnosti. Žrtvovano tijelo i prolivane krv u kruhu i vinu, oživljavaju iste razloge za radost kojima su bili oduševljeni učenici. "Rana kao Toma ja ti ne vidim", ali imam vjeru koja te u euharistijskim svetim znakovima prepoznaje. A što ako te vjere nemam, ako sumnjam? Evanđelje poručuje da Bog ozbiljno uzima moje sumnje, da ih razumije i da će za njih naći neko rješenje kao što je našao rješenje za Tomine sumnje. Važno je da ostanem u zajednici, da molim, da slušam njegovu riječ, da pristupam sakramentima. Jednoga će me dana mnoga i različita iskustva dovesti pred Uskrsloga i on će mi reći: „Ne budi nevjeran nego vjeran!" Na njegovim će ranama zacijeliti moje rane i prepoznat ću ga kao Spasitelja.