Sveti Blaž je jedan od svjedoka iz prvih stoljeća kršćanstva koji su pokazali i riječima i djelima kako se brani i čuva svoja vjera. Rođen je u Sebasti u Armeniji. Već se rano opredijelio za Krista i želio biti potpun kršćanin. Bio je školovan čovjek i vršio je službu liječnika. Također je bio veliki prijatelj siromaha i bolesnika. Obljub­ljen, popularan, razuman i dobar, nakon smrti mjesnog biskupa, narod ga izabra za biskupa. I tako od liječnika posta apostolski nasljednik, koji je dostojno i časno vršio svoju službu.

Njegov je blagdan povezan s grličanjem i blagoslovom kruha i vina. Prema drevnoj legendi znakom svetog križa ozdravio je dječaka ko­jemu je kost zastala u grlu. Zato svećenik na njegov blagdan stavlja vjernicima ispod vrata dvije blagoslovljene svijeće i govori: Po zago­voru svetoga Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog bolesti grla i svakoga drugog zla. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Tijekom vladanja cara Licinija na Istoku je počelo veliko progonstvo kršćana. Prvi na udaru bijahu duhovni pastiri. Blaž je svoje vjernike bodrio nek ustra­ju u vjeri. Na nagovor svojih svećenika on se skloni u neku špilju, ali ga nađoše i dovedoše pred namjesnika. Blaž se nije pokolebao u vjeri ni nakon teških udaraca i strašnog mučenja. Tražili su od njega neka žrtvuje bogovima, a on je odgovorio: Ne! Onaj kome služim, ako hoće, može me izbaviti iz vaših ruku. Namjesnik je pobjesnio i Blaža bacio u jezero. Legenda kaže Blaž je po jezeru hodao i propovijedao. Na kraju mu odsjekoše glavu. Bilo je to 317. godine.

Blaž je jedan od omiljenijih i štovanijih svetaca u našem narodu. U Zagrebu mu je podignuta velika crkva, remek-djelo arhitekture našega stoljeća. Dubrovnik ga ima za zaštitnika preko tisuću godina. On je bio zaštitnik i dubrovačke republike. Brojne crkve, kapele, oltari njemu su posvećeni, a brojni kršćani nose njegovo ime.

Mučeništvo je nezaslužni Božji dar. Bog ga ne daje svakome. Ipak on Crkvi daje taj dar tijekom stoljeća. Bog u Crkvi uvijek podiže nove mučenike. Svaki kršćanin, pa makar se od njega ne tražilo mučeništvo, mora pred ljudima ispovijedati Krista i uvijek ga nasljedovati i biti spreman dati svoj život kao svjedočanstvo za Krista.

Sveti Tripun (Trifon), mučenik, zaštitnik kotorske biskupije. Po­vijesni izvori o vremenu i mjestu njegova mučeništva ne­sigurni su, a život mu je iskićen legendama. Zna se sigurno kako je bio mu­čenik u Frigiji. U Rimskom martirologiju je upisan na dan 10. studenoga zajedno sa svetim Respicijem i svetim Ninfom, bez oznake mjesta njihova mučeništva, a čini se kako ni međusobom nisu imali nikakve veze.

Štovanje svetog Tripuna kao mučenika potječe od najstarijih kršćanskih vremena. Središte mu je bilo u Sampsadosu, seocu nedaleko od Ampameje u pokrajini Frigiji. Stoga je najvjerojatnije kako je tu podnio mučeništvo za cara Decija. Odatle mu se štovanje proširilo u Niceju u Bitiniji, pa u Carigrad, gdje mu je car Justinijan sagradio crkvu. Po­četkom IX. stoljeća. Kotor se domogao njegovih moći, proglasio ga svojim zaštitnikom i podigao mu katedralu. Njegovo se štovanje proširilo i u Južnu Italiju i na Siciliju, a u Rimu je sagrađena njemu u čast crkva na Campo Marzo.

Sveti Oskar (Ansgar,) biskup. Rođen je 801. godine u franačkoj po­krajini  Pikardiji. Smrt cara Karla Velikoga potakla ga je na ozbiljan život, postao je monah, a onda se dao na misionarsko propovijedanje po zemljama zapadne i sjeverne Europe (Francuska, Njemačka, Danska, Švedska). Papa Grgur IV. imenovao ga je apostolskim izaslanikom za područja sjeverne Europe. Postao je prvim biskupom novoosnovane biskupije u Hamburgu. Kad su Normani 845. godine razorili Hamburg, Oskar se sklonio u Bremen. Nakon smrti tamošnjeg biskupa Lendericha iste godine Oskar je preuzeo vodstvo bremenske biskupije i  sjedinio je s hamburškom biskupijom. Papa Nikola I. potvrdio je ujedinjenje biskupija i to područje uzdigao na nadbiskupiju. Oskar je umro u Bremenu 3. veljače 865. godine. Rimbert, Oskarov učenik i nasljednik, kao posebnu karakteristiku svetog Oskara ističe:  Foris apostolu,  intus monachus« (izvana apostol, iznutra monah). Oskara uvijek slikaju na nogama s metropolitskim križem u ruci.  Time označuju njegov apostolski žar.

Sveti Celerin, đakon, mučenik u Africi; sveti Lovre, Ignacije i Celerina (stric, ujak i baka svetog Celerina) također mučenici u Africi.

Sveti Felicije, Sinfronije, Hipolit i prijatelji, mučenici u Africi.

Sveti Tigid i Remedije, biskupi u Gapu (Francuska).