Pročitajte 13 snažnih izjava pape Franje u kojima brani brak i obitelj

1. „Obitelj je temelj suživota i lijek protiv društvene fragmentacije. Djeca imaju pravo odrastati u obitelji s ocem i majkom koji su sposobni stvoriti povoljno okruženje za razvoj djeteta i njegovo emocionalno sazrijevanje." (Govor na konferenciji Humanum, Rim, 17. studenog 2014.)

2. Zajedništvo muškarca i žene u braku je jedinstveno, prirodno, temeljno i prekrasno dobro za osobe, zajednice i cijela društva. (Govor na konferenciji Humanum, Rim, 17. studenog 2014.)

3. „Obitelj je antropološka činjenica – društveno i kulturno srodna činjenica. Ne možemo je okarakterizirati na temelju ideoloških pojmova i koncepata koji su bili važni samo u određenom povijesnom vremenu. Obitelj je obitelj. Ne možemo je odrediti ideološkim pojmovima." (Govor na konferenciji Humanum, Rim, 17. studenog 2014.)

4. „Svaka prijetnja obitelji je prijetnja samom društvu. Budućnost čovječanstva, kao što je često govorio sveti Ivan Pavao II., dolazi kroz obitelj. Budućnost dolazi kroz obitelj. Zato zaštitite svoje obitelji! Zaštitite svoje obitelji! Vidite u njima najveće blago svoje zemlje te ih hranite uvijek molitvom i primanjem sakramenata." (Obraćanje obiteljima, Manila, Filipini, 16. siječnja 2015.)

5. „Komplementarnost muškarca i žene… je korijen braka i obitelji." (Govor na konferenciji Humanum, Rim, 17. studenog 2014.)

6. „Obiteljima također prijete rastući napori nekih za redefinicijom same institucije braka, relativizam, kultura prolaznosti, nedostatak otvorenosti za život." (Obraćanje obiteljima, Manila, Filipini, 16. siječnja 2015.)

7. „Razmišljam o papi Pavlu VI. U vrijeme kada se naglašavao problem rasta stanovništva, imao je hrabrosti braniti otvorenost životu u obiteljima. […] On je također imao širu viziju: gledao je na narode zemlje i vidio je ovu prijetnju u kojoj su obitelji uništene zbog nedostatka djece. Pavao VI. je bio hrabar; bio je dobar pastir – upozorio je svoje stado na vukove koji dolaze. Sa svoga mjesta u raju, neka blagoslovi ovu večer!" (Obraćanje obiteljima, Manila, Filipini, 16. siječnja 2015.)

8. „Trebamo se boriti protiv kolonizacije novih ideologija. Postoje oblici ideološke kolonizacije koje žele uništiti obitelj. […] Nemojmo izgubiti slobodu misije koju nam je Bog dao, poslanje obitelji. Baš kao što je naš narod, u određenom trenutku svoje povijesti, bio dovoljno zreo reći ‘ne’ svim oblicima političke kolonizacije, tako i mi u našim obiteljima moramo biti jako mudri, vrlo mudri, veoma jaki, kako bi mogli reći ‘ne’ na sve pokušaje ideološke kolonizacije naših obitelji." (Obraćanje obiteljima, Manila, Filipini, 16. siječnja 2015.)

9. „Rekao bih da je obitelj važna ne samo za evangelizaciju novog svijeta već da je obitelj važna, potrebna za opstanak čovječanstva. Bez obitelji, kulturni opstanak ljudske rase bio bi u opasnosti. Obitelj, htjeli mi to ili ne, je temelj." (Radijski intervju, Rio de Janeiro, Brazil, 27. srpnja 2013.)

10. „U današnjem svijetu postoje oni koji kažu da je brak ‘izvan mode’. Je li doista tako? U kulturi relativizma i prolaznosti, mnogi govore o važnosti ‘uživanja’ u trenutku. Kažu da nije vrijedno obvezati se na cijeli život, odlučiti konačno, ‘zauvijek’, jer ne znamo što sutra donosi. Molim vas da umjesto toga budete revolucionari, da plivate protiv struje. Da, tražim od vas da se pobunite protiv kulture koja sve vidi kao privremeno i koja u konačnici vjeruje da ste nesposobni za odgovornost, da ste nesposobni za pravu ljubav. Vjerujem u vas i molim za vas." (Obraćanje volonterima Svjetskog dana mladih, Rio de Janeiro, Brazil, 28. srpnja 2013.)

11. „Bog je povjerio zemlju savezu muškarca i žene. Ako oni ne uspiju svijet će postati suh, u njemu više neće više biti osjećaja, a nebo nade će se zamračiti. Znakovi su već tu, vidimo ih i zabrinjavaju nas. […] Zemlja je ispunjena skladom i povjerenjem kada se dobro živi savez između muškarca i žene. A ako muškarac i žena traže ovaj savez među sobom i s Bogom, bez sumnje će ga naći." (Opća audijencija, 15. travnja 2015.)

12. „Pitam se je li rodna ideologija izraz frustracije i odustajanja čiji je cilj izbrisati spolnu razliku jer više ne zna kako se nositi s njom. Da, riskiramo učiniti korak nazad. Uklanjanje razlike je zapravo problem, ne rješenje. […] S ovim ljudskim temeljima, potpomognuti milošću Božjom, možemo planirati bračnu i obiteljsku zajednicu za cijeli život. Bračna i obiteljska veza je ozbiljna za svakoga, ne samo vjernike." (Opća audijencija, 15. travnja 2015.)

Poruka predsjednika Vijeća HBK za život i obitelj biskupa Mate Uzinića za Dan života

U pripravi za Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji koji će se, pod geslom „Obitelj - izvor života i radosti", održati u Splitu i Solinu 15. i 16. rujna 2018., svoj pogled i pozornost ove godine usmjeravamo osobito prema ženama i majkama.

Čini se da je u postmodernome vremenu za odgovorno ispunjavanje majčinskoga poslanja u obitelji, Crkvi i društvu potrebno sve više snage i hrabrosti kako bi se moglo živjeti i svjedočiti uzvišenost i ljepotu majčinstva. Majčinstvo se ne doživljava kao neko junačko djelo, niti se na majke gleda kao na junakinje. Posvećivanje godina života djeci zahtijeva suosjećanje, osjetljivost i preobilnu ljubav. Zajedno sa suprugom, a ponekad, nažalost, i posve sama, žena-majka podiže novu osobu, pripremajući je da bude dio društva. Čineći to s ljubavlju i predanjem te pouzdanjem u Božju providnost majke na taj način svijet čine boljim mjestom.

Veliki papa sv. Ivan Pavao II. u svojoj enciklici Evanđelje života ističe junaštvo "svih hrabrih majki koje se bezrezervno posvećuju vlastitoj djeci, koje trpe donoseći ih na svijet, a zatim su spremne poduzeti svaki napor, suočiti se sa svakom žrtvom, da bi njima prenijele ono najbolje što u sebi čuvaju" (br. 86).

Uzvišenost i ljepota majčinstva nipošto nisu prevladane ili zaostale jer su duboko usađene u samu srž svake žene. Majka svojim svagdašnjim žrtvama nadilazi samu sebe, u služenju drugima otvara se spremnosti na junaštvo i dan za danom sve potpunije otkriva duboki smisao života sadržan u Isusovim riječima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom" (Lk 9,23). Danas, kada se ljudi na sve načine pokušavaju izmaknuti križu i učiniti da drugi umjesto njih podmeću svoja leđa, zajedno sa sv. Ivanom Pavlom II. valja glasno reći: "Zahvaljujemo vam, herojske majke, za vašu nepobjedivu ljubav! Zahvaljujemo vam za neustrašivo povjerenje u Boga i njegovu ljubav. Zahvaljujemo vam za žrtvu vašega života…". Zahvalu valja izreći i svim onim ženama koje, ne mogavši ostvariti biološko majčinstvo, svoje majčinsko poslanje ispunjavaju na druge načine, primjerice udomljavanjem ili posvojenjem djece, humanitarnim i volonterskim radom te duhovnim majčinstvom.
Majka ne može isključivo svojim snagama i sredstvima odgovoriti na rastuće izazove majčinstva. Uronjenost u Božju ljubav i otvorenost darovima Duha Svetoga čine da majke iz dana u dan rastu u svojoj majčinskoj ljubavi, brizi i odgoju, koji im je osobito na srcu. S druge strane, nedostatak muževe i očinske podrške majkama otežava ispunjavanje njihova poslanja odgoja djece i uklapanja djece u društvo (usp. papa Franjo, Amoris laetitia, br. 55). Među izazovima s kojima su roditelji u posljednje vrijeme suočeni sve je naglašenija ideološka i kulturna kolonizacija, o čemu je višekratno govorio i papa Franjo. On ukazuje na tri pokazatelja kulturološke i ideološke kolonizacije svojstvene svim povijesnim razdobljima: dokidanje slobode, brisanje sjećanja i indoktriniranje mladih. Pritom je naglasio jedinstvenu ulogu žena u čuvanju sjećanja, povijesnih korijena i vjere, te njihovu snagu i sposobnost oduprijeti se kulturološkoj kolonizaciji (usp. papa Franjo, Propovijed u Domu Svete Marte od 23. XI. 2017.).

Ta snaga žene i majke u odupiranju kulturološkoj kolonizaciji ponajprije se očituje u odgojnoj ulozi majke. Kulturološka kolonizacija koristi sve raspoložive medijske kanale i preko različitih ekrana "nepozvana" i prodorno ulazi u obiteljske domove, u umove i duše djece.

Zadaća i uloga roditelja, a osobito majki koje u prosjeku više vremena provode s djecom, je budno bdjeti nad tiskanim i multimedijalnim sadržajima koji su dostupni djeci, ali i nad školskim i drugim programima koji se nude ili nameću u odgojno-obrazovnom sustavu. Roditeljska dužnost je i birati odgojne programe u skladu sa svojim ćudorednim i vjerskim uvjerenjima, ali i ustavnim pravima, budući da su upravo roditelji "prvi i poglaviti odgojitelji svoje djece" (usp. Povelja o pravima obitelji Svete Stolice, čl. 5).

Roditeljska odgojna zadaća podrazumijeva i spremnost oca i majke da trajno rade na sebi i uče, odnosno da budu poučljivi kako bi kompetentno mogli poučavati svoju djecu. Nažalost, u suvremenim obiteljima, gdje bi se trebalo odvijati prvo učenje, sve se teže događa transgeneracijski prijenos i razvijanje kreposti, znanja i vještina svojstvenih roditeljstvu. U odgojno-obrazovnom sustavu to se također ne događa, pa mnoge roditeljstvo zatekne nespremne te dolazi do različitih nesnalaženja koja mogu imati, i često imaju, štetne posljedice. Žurno je potrebno unijeti odgovarajuće sadržaje u sustav odgoja i obrazovanja, a potom i razvijati programe koji će dodatno osposobljavati i osnaživati mlade ljude za preuzimanje roditeljskih uloga i obveza.

Od ključne je važnosti i da roditelji, usprkos teškoćama, sačuvaju radost u roditeljstvu i odgoju, a djeci svakodnevno izražavaju ljubav i nježnost. Sačuvati radost majčinstva neprocjenjivo je bogatstvo za buduće naraštaje, ali i izazov u kojemu majke trebaju pomoć da ne dopuste da im išta oduzme "duboku radost majčinstva" (papa Franjo, Amoris laetitia, br. 171). U konačnici, roditelji trebaju učiniti sve što je u njihovoj moći da se ne predaju malodušju i pod teretom borbe za preživljavanje postupno pokleknu, a njihova djeca da ne postanu takozvana "nevidljiva djeca" koja, iako imaju roditelje, doživljavaju da ih roditelji ne vide.

Crkva majkama današnjice nudi mnoge uzore žena/majki. U kontekstu današnjega spomendana valja spomenuti službenicu Božju Margaretu Bosco, majku sv. Ivana Bosca, koja je mlada ostala udovica. Ona je cijelu sebe najprije dala da u krepostima odgoji trojicu vlastitih sinova, usađujući im u srce nauk Katoličke Crkve, a zatim je to nastavila činiti pomažući sinu Ivanu u ostvarivanju salezijanskog apostolata među siromašnim dječacima koji su njenu ljubav prepoznali prozvavši je "Mama Margarita". Hvalevrijedan primjer za nasljedovanje ostavila je i sv. Marija-Zelija Guerin, majka sv. Male Terezije, kojoj je najvažnija briga bio upravo primjereni odgoj i spas duša sve njezine djece. Ona i njen suprug Ljudevit proglašeni su svetima 2015. godine ne zato što su bili roditelji jedne svetice, nego jer su u svojoj svagdašnjici nastojali živjeti svetim životom. Njima bismo zasigurno mogli pridružiti i mnoge druge majke i očeve, uključujući i one koje mi poznajemo.

Stoga, u prigodi Dana života 2018. godine, upućujemo svoje molitve Trojedinom Bogu da, po zagovoru Blažene Djevice Marije, Majke Gospodina našega Isusa Krista i majke Crkve, sv. Zelije i drugih svetih majki, i današnje majke uzmognu u svojoj svagdašnjici živjeti sveto i životom svjedočiti uzvišenost, ljepotu i snagu majčinstva.

U Zagrebu 31. siječnja 2018., na spomendan sv. Ivana Bosca, odgojitelja mladeži