Vjerujem kako je svatko od nas ponosan na svoju Domovinu. Ona je poput kuće u kojoj stanuje naša obitelj. To je naš krov nad glavom. Domovina je naša zajednička kuća, a mi u njoj obitelj.

Mi se danas, na dan  Domovinske zahvalnosti, na dan pobjede i hrvatskih branitelja, svojom molitvom želimo zahvaliti prvenstveno svemogućem Bogu za dar Domovine. Bog je bio naša snaga koji nas je bodrio 900 godina, i ponovno 45 godina, nakon drugog svjetskog rata, kad smo bili u totalitarnom komunizmu. Bogu hvala, što je u nama uvijek podržavao klicu za oživljavanje Domovine.

Domovinska zahvalnost pripada prvenstveno Bogu, a onda i onima koji su svoje sposobnosti i život stavili u službu Domovine. To su u prvom redu vođe našega naroda. Mnogi su, nažalost, pokojni, a mi im se svojom molitvom, za Domovinu, iskreno zahvaljujemo.

Posebna zahvala pripada našim poginulim sunarodnjacima, koji su svoj život ugradili u temelj naše Domovine. U tom se temelju nalaze svi oni iz pradavnih vremena kad je u našem Domu bila tuđinska vlast, sve do hrabrih vojnika naših dana, koji napokon, uz velike napore i žrtve vratiše sjaj našega Doma, Domovine. Svima njima smo neizmjerno zahvalni i ne slažemo se s onima koji ih kleveću ili bezrazložno progone. Oni su naš ponos, a ne sramota. Oni su nam donijeli slobodu pa im nikako sramotna imena ne pristaju.

Domovina je dar Božji. Stoga smo dragom Bogu neizmjerno zahvalni. I današnji blagdan Domovinske zahvalnost, dan pobjede i hrvatskih branitelja, pripada njegovoj namisli. Božja namisao je: u ovom vremenu baš mi i sada uživamo ono što su nam pradjedovi sanjali.

Svemogući Bože, zahvaljujemo ti na daru Domovine. Molimo te, sačuvaj je od svakoga zla, a onima koji su sebe ugradili u nju svojim životima ili pak svojim djelima, a otišli su s ovoga svijeta, neka im je vječni pokoj i nagrada u Tvome vječnom Kraljevstvu. A svima onima koji su živi, neka bude na ponos što su sudjelovali u stvaranju bolje budućnost svojoj djeci…