Ivan Krstitelj u pustinji

(Iz 11,1-10; Rim 15, 4-9; Mt 3,1-12)

U vrijeme došašća liturgija u kršćanima animira rast vjere proročkim navještajima koji bude nadu u spasenje premda su izgledi nikakvi. Izaija uvjerava da će iz panja izniknuti spasonosna mladica. Sv. Pavao u Rimljanima podržava nadu i postojano iščekivanje Gospodina. Evanđelje u prvi plan stavlja Ivana Krstitelja, propovjednika u pustinji, Isusova preteču.

Pustinja je na prvi pogled prazna i nijema, ali nije tako. U njoj žive rijetki koji prihvaćaju život što visi o tankoj niti. Ipak, ništa kao pustinja ne omogućuje Božju blizinu zbog čega se Bog često objavljuje baš u pustinji. Pustinja ima svoj jezik: govori malo, mudro i korisno. Tajanstvena je u svom beskraju i tišini, a pokazuje uvijek ono bitno u čovjekovoj nutrini. Tko boravi u pustinji čuje sebe, Boga, život. Čovjeku govori: „Obrati se! Ostani! Bog, nebo i sreća su u tebi, jer ti si slika Božja. Bog se zrcali u tvojoj duši; stani preda se kao pred zrcalo. Pronađi vrata što vode u dubine bića. Ostani, trenutak je dragocjen koliko god on trajao. Čut ćeš Božju riječ kako u tebi naviješta svoje Kraljevstvo dok se duša puni povjerenjem u obećanje da će Spasitelj sa životom u punini ipak doći. Tu je Bog tako čovječan i ti čovjek, preobražavajući se, poprimaš crte Božanskoga. U pustinji se čuo glas Ivana Krstitelja.

Tko je zapravo Ivan? Ivan je pustinjski čovjek, ne po rođenju, već po pozivu i životu. Pustinja mu je dala odjeću i godinama ga hranila najboljim što je imala: skakavcima i divljim medom. Propovijedao je jezikom pustinje: kratko, sažeto, jasno, uvjerljivo, bez dlake na jeziku, bez straha. On je glas koji viče u pustinji! Glas, to mu je zanimanje, poziv, životna zadaća. Bog je pozvao Ivana da bude glas njegovoj Riječi, Isusu, koji nastupa, jer je došlo njegovo vrijeme. Ljudi su također u Ivanu prepoznali Božji glas, kojim su nekoć govorili proroci. Svoje slušatelje motrio je prodornim pogledom, znalca koji razlikuje privid od zbilje. Ne pristaje na uglađenost koja prešućuje razlike da bi sačuvala mir. Ivan je preteča, prvi nastupa, ali je zapravo drugi. Nakon njega dolazi veći i jači. Ivan se s njim ne mjeri, jer je Mesija iznad i izvan ljudskih mjera, on je Punina! Pred njim Ivan govori o svojoj malenosti i kaže da mu nije ni do gležnja, nije dostojan odriješiti njegove sandale. Taj pustinjski čovjek poziva ljude na obraćenje i oni se masovno odazivaju. Ispovijedaju svoje grijehe, a on ih uranja u rijeku, pere grijehe s napomenom da nije dovoljno odvojiti se od grijeha, činiti pokoru, već ih upućuje na djelotvornu ljubav i zagrijava njihova srca za Krista koji će ih uvesti u otajstva Božanskoga života. Sve ih je potresla Ivanova radikalnost i uvjerljivost dok je grmio kako je došlo vrijeme Božjega nastupa i definitivnog obračuna s nagomilanim bezakonjima. Bog dolazi kao pravedni sudac, kažnjava zle ljude, a nagrađuje dobre. Trijumfalno sjeda na slavno prijestolje i srdžbom koju više nije mogao suzdržati kažnjava grešnike, a uzvisuje pravedne, ohole ponižava, ponizne podiže. On će iskorijeniti zlo kao kad se stablo s korijenom iščupa iz zemlje, sjekirom mu siječe korijen da se osuši. Njegovo je sudište kao gumno gdje se pšenica odvaja od pljeve da ju se spremi žitnice, a pljevu će spaliti ognjem. Dogodilo se međutim da je Ivan javno kritizirao kralja Heroda i da je zbog toga dospio u zatvor. Mjesecima je čamio u tamnici, ali je pomno pratio sve što se događa. Isus je nastupio, ali ništa se osobita nije događalo. Pokrenuo je mase, ali propovijeda milosrdnog, dobrog Boga koji je ljubav. Druži se s grešnicima, prašta im, svima zapovijeda da se ljube, da praštaju jedni drugima, čak i neprijateljima. Uvjerava da će Bog nadvladati zlo i grijeh, ali ne nasiljem i uništenjem, nego dobrotom i blagošću. Isusov Bog je dobri liječnik, na bojnom polju koji ranjenicima vida rane, liječi ih i spašava. Bog je Otac koji voli sve ljude, svoju djecu i želi da se svi spase. Povrh svega Isus od slušatelja traži da se ne sablazne. Ivan je na sve to bio razočaran, počeo je ozbiljno sumnjati. Poslao je učenike da ga pitanju: jeli on Mesija ili trebaju drugoga čekati?