8. srpnja 2020. - Papa Franjo: Nezamisliv je pakao koji proživljavaju migranti u pritvornim centrima
Na
današnji je dan prije sedam godina papa Franjo posjetio talijanski otok
Lampedusu. Tom je prigodom danas slavio misu na kojioj je istaknuo da imamo
„destilirano", pročišćeno viđenje onoga što se događa u „pritvornim lagerima" u
Libiji. Stoga je njegov poticaj da u licu migranata vidimo Gospodinovo lice
I za nas je, kao i za apostole,
moguć osobni susret s Gospodinom koji kuca na naša vrata žedan, kao stranac,
tražeći da se susretnemo i da mu pomognemo, tražeći da može sići na kopno.
Možemo Ga prepoznati u licu siromašnih, bolesnih, napuštenih i stranaca koje
Bog stavlja na naš put, rekao je papa Franjo pozivajući na obraćenje u
propovijedi na misi slavljenoj danas u Domu svete Marte, povodom obljetnice
njegova pohoda otoku Lampedusi. Taj susret ne ostavlja ravnodušnima, nego daje
poslanje koje su imali apostoli, jer susret i poslanje ne mogu se razdvajati.
Ove je godine, zbog pandemije, na
misi sudjelovalo samo osoblje Odjela za migrante i izbjeglice Dikasterija za
promicanje cjelovitog ljudskog razvoja, dok je prošle godine, na euharistijskom
slavlju u bazilici svetoga Petra sudjelovalo 250 osoba, migranata i onih koji
su se zauzeli kako bi spasili njihove živote.
„Tražite svagda lice Gospodnje!
Tražite Gospodina i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice!". Psalam iz
današnje liturgije poziva nas na stalno traženje Gospodinova lica, a to je
traženje temeljno ponašanje u životu vjernika koji je shvatio da je krajnji
cilj njegova života susret s Bogom – istaknuo je Papa. Traženje je Božjega lica
jamstvo dobroga završetka našega putovanja na ovom svijetu, koje je put prema
Obećanoj zemlji, nebeskoj domovini, a Božje nam lice pomaže da ne izgubimo
pravi put.
Osvrćući se na prvo čitanje
današnje liturgije, uzeto iz Knjige proroka Hošee, papa Franjo je istaknuo da
su blagostanje i veliko bogatstvo udaljili srce Izraelaca od Gospodina, i
ispunili ga prijetvornošću i nepravdom. Na taj grijeh nismo ni mi, današnji
kršćani, imuni – istaknuo je Papa te se spomenuo svojega pohoda Lampedusi.
Prije sedam godina, 8. srpnja 2013.,
posjetio je otok Lampedusu, u okviru svojega prvog putovanja izvan Vatikana.
Bio je to nezaboravan dan, a nezaboravne su i njegove riječi iz propovijedi u
kojoj je upozorio da nas kultura blagostanja potiče da mislimo na sebe, da
budemo neosjetljivi na vapaje drugih, da živimo u mjehuru od sapunice koji je
lijep, ali je samo varka prolaznoga koja vodi do ravnodušja prema drugima,
štoviše, do globalizacije ravnodušja.
Prisjetivši se iskustva toga dana
Papa je ispričao da su tamo bili tumači koji su prevodili priče migranata koji
su na svojem jeziku prepričavali strašne stvari. Činilo se da prevoditelj dobro
prevodi iako je migrant mnogo govorio, a prijevod je bio kratak – primijetio
je. Kada sam se poslijepodne vratio kući, na recepciji je bila jedna gospođa,
kći etiopskih roditelja. Prateći susret na televiziji razumjela je jezik te mi
kazala: Ono što etiopski prevoditelj rekao nije ni četvrtina svih mučenja i
trpljenja koja su oni proživjeli – rekao je Papa te zaključio – Dali su mi
„destiliranu" verziju. To se danas događa s Libijom; – dodao je – daju nam
„destiliranu" verziju. Rat je ružan, to znamo, ali ne možete zamisliti pakao
koji se živi u tim pritvornim lagerima. A ti ljudi dolaze ovamo samo u nadi da
će prijeći preko mora.
Hošein poziv stoga danas dolazi do
nas kao ponovni poziv na obraćenje, da upravimo svoje oči prema Gospodinu kako
bismo vidjeli njegovo lice. Traženje Božjega lica potaknuto je željom za
osobnim susretom s Gospodinom, za susretom s njegovom beskonačnom ljubavi,
njegovom snagom koja spašava – rekao je Papa.
Dvanaestorica apostola, o kojima
govori evanđelje iz današnje liturgije, imali su milost te su susreli Isusa
Krista, Sina utjelovljenoga Boga. On ih je jednog po jednog nazvao imenom
gledajući ih u oči. Osobni susret s Gospodinom, vrijeme milosti i spasenja,
daje poslanje: Putem propovijedajte, potaknuo ih je Isus, propovijedajte da se
približilo kraljevstvo nebesko. Susret i poslanje ne mogu se razdvajati. Osobni
susret s Isusom Kristom moguć je i za nas koji smo učenici trećega tisućljeća.
Prepoznajući Ga u licu siromašnih, bolesnih, napuštenih i stranaca, taj susret
i za nas postaje vrijeme milosti i spasenja, dajući nam isto poslanje povjereno
apostolima.
I ako još uvijek imamo neku dvojbu,
evo njegove jasne riječi: ''''''''Uistinu vam kažem, ono što ste učinili jednomu od
ove moje najmanje braće, meni ste učinili!'''''''' Sve ono što ste učinili… u dobru i
u zlu! To je upozorenje danas vrlo aktualno – primijetio je Papa – Trebali
bismo ga rabiti kao temelj za svoj ispit savjesti, ono što radimo svakoga dana.
Mislim na Libiju, na pritvorne kampove, na zlostavljanje i nasilje kojega su
žrtve migranti. Mislim na putovanja nade, na spašavanje i odbijanje. Sve ono
što ste učinili… meni ste učinili, ponovio je papa Franjo.
Neka nam Djevica Marija, Solacium
migrantium (Utjeha migranata) pomogne otkriti lice njezina Sina u svoj braći
primoranoj pobjeći iz svoje zemlje zbog nepravdā ovoga svijeta. Traženje je
Gospodinova lica, naime, naš cilj, a i naša polarna zvijezda koja nam pomaže da
se ne izgubimo, napomenuo je papa Franjo ponovno ističući na kraju, kako je
rekao sudionicima susreta naslovljenoga „Slobodni od straha", u veljači ove
godine, da je susret s drugim, susret s Kristom.
Papa slavio misu povodom obljetnice svoga pohoda
Lampedusi
Na
godišnjicu svoga pohoda talijanskom otoku Lampedusi, simbolu stradanja
migranata, papa Franjo slavio je u srijedu 8. srpnja misu u Domu svete Marte.
Uputio je poziv vjernicima da prepoznaju Isusovo lice u braći i sestrama koji
su prisiljeni pobjeći iz svoje zemlje zbog brojnih nepravdi kojima je ranjen
naš svijet.
Osobni susret s Isusom Kristom
moguć je i za nas, učenike trećeg tisućljeća. Tražeći lice Gospodnje, možemo ga
prepoznati u licu siromašnih, bolesnih, napuštenih i stranaca koje Bog dovodi
na naš put. I to vrijeme postaje za nas vrijeme milosti i spasenja, ulažući u
isto poslanje koje je dano apostolima, rekao je Papa u homiliji.
„Kultura blagostanja, koja nas
navodi da mislimo samo na sebe, čini nas neosjetljivima na vapaj drugih zbog
čega živimo u mjehurićima od sapunice, koji su lijepi, ali su prazni. Oni su
varka ništavnosti, privremenog, što dovodi do ravnodušnosti prema drugima,
dovodi do globalizacije ravnodušnosti", ponovio je Papa svoje riječi izgovorene
prigodom svog pohoda Lampedusi 8. srpnja 2013.
Danas se obilježava sedma
godišnjica mog pohoda Lampedusi. U svjetlu Božje Riječi, želio bih ponoviti ono
što sam rekao sudionicima susreta „Slobodni od straha" održanog u veljači
prošle godine: „Susret s drugim također je susret s Kristom. Sâm nam je to
rekao. On je onaj koji kuca na naša vrata gladan, žedan, stranac, gol,
bolestan, zatvoren, tražeći susret i pomoć. A ako još uvijek sumnjamo, evo
njegove jasne riječi: Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje
najmanje braće, meni učiniste!" (Mt 25, 40).
„Što god učiniste…", bilo dobro,
bilo zlo, to je danas silno aktualno upozorenje. Svi bismo to trebali
iskoristiti kao temeljnu točku svakodnevnog ispita savjesti. Mislim na Libiju,
logore, zlostavljanje i nasilje kojima su izloženi migranti, putovanja nade,
spašavanje i odbacivanja, rekao je Papa u homiliji na misi u Domu svete Marte
pozvavši na kraju vjernike da prepoznaju Isusovo lice u braći i sestrama koji
su prisiljeni pobjeći iz svoje zemlje zbog brojnih nepravdi kojima je ranjen
naš svijet.
S obzirom na trenutne epidemiološke
prilike na misi je sudjelovalo samo osoblje Odjela za migrante Dikasterija za
cjeloviti ljudski razvoj.