Na današnji je dan prije sedam godina papa Franjo posjetio talijanski otok Lampedusu. Tom je prigodom danas slavio misu na kojioj je istaknuo da imamo „destilirano", pročišćeno viđenje onoga što se događa u „pritvornim lagerima" u Libiji. Stoga je njegov poticaj da u licu migranata vidimo Gospodinovo lice

I za nas je, kao i za apostole, moguć osobni susret s Gospodinom koji kuca na naša vrata žedan, kao stranac, tražeći da se susretnemo i da mu pomognemo, tražeći da može sići na kopno. Možemo Ga prepoznati u licu siromašnih, bolesnih, napuštenih i stranaca koje Bog stavlja na naš put, rekao je papa Franjo pozivajući na obraćenje u propovijedi na misi slavljenoj danas u Domu svete Marte, povodom obljetnice njegova pohoda otoku Lampedusi. Taj susret ne ostavlja ravnodušnima, nego daje poslanje koje su imali apostoli, jer susret i poslanje ne mogu se razdvajati.

Ove je godine, zbog pandemije, na misi sudjelovalo samo osoblje Odjela za migrante i izbjeglice Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja, dok je prošle godine, na euharistijskom slavlju u bazilici svetoga Petra sudjelovalo 250 osoba, migranata i onih koji su se zauzeli kako bi spasili njihove živote.

„Tražite svagda lice Gospodnje! Tražite Gospodina i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice!". Psalam iz današnje liturgije poziva nas na stalno traženje Gospodinova lica, a to je traženje temeljno ponašanje u životu vjernika koji je shvatio da je krajnji cilj njegova života susret s Bogom – istaknuo je Papa. Traženje je Božjega lica jamstvo dobroga završetka našega putovanja na ovom svijetu, koje je put prema Obećanoj zemlji, nebeskoj domovini, a Božje nam lice pomaže da ne izgubimo pravi put.

Osvrćući se na prvo čitanje današnje liturgije, uzeto iz Knjige proroka Hošee, papa Franjo je istaknuo da su blagostanje i veliko bogatstvo udaljili srce Izraelaca od Gospodina, i ispunili ga prijetvornošću i nepravdom. Na taj grijeh nismo ni mi, današnji kršćani, imuni – istaknuo je Papa te se spomenuo svojega pohoda Lampedusi.

Prije sedam godina, 8. srpnja 2013., posjetio je otok Lampedusu, u okviru svojega prvog putovanja izvan Vatikana. Bio je to nezaboravan dan, a nezaboravne su i njegove riječi iz propovijedi u kojoj je upozorio da nas kultura blagostanja potiče da mislimo na sebe, da budemo neosjetljivi na vapaje drugih, da živimo u mjehuru od sapunice koji je lijep, ali je samo varka prolaznoga koja vodi do ravnodušja prema drugima, štoviše, do globalizacije ravnodušja.

Prisjetivši se iskustva toga dana Papa je ispričao da su tamo bili tumači koji su prevodili priče migranata koji su na svojem jeziku prepričavali strašne stvari. Činilo se da prevoditelj dobro prevodi iako je migrant mnogo govorio, a prijevod je bio kratak – primijetio je. Kada sam se poslijepodne vratio kući, na recepciji je bila jedna gospođa, kći etiopskih roditelja. Prateći susret na televiziji razumjela je jezik te mi kazala: Ono što etiopski prevoditelj rekao nije ni četvrtina svih mučenja i trpljenja koja su oni proživjeli – rekao je Papa te zaključio – Dali su mi „destiliranu" verziju. To se danas događa s Libijom; – dodao je – daju nam „destiliranu" verziju. Rat je ružan, to znamo, ali ne možete zamisliti pakao koji se živi u tim pritvornim lagerima. A ti ljudi dolaze ovamo samo u nadi da će prijeći preko mora.

Hošein poziv stoga danas dolazi do nas kao ponovni poziv na obraćenje, da upravimo svoje oči prema Gospodinu kako bismo vidjeli njegovo lice. Traženje Božjega lica potaknuto je željom za osobnim susretom s Gospodinom, za susretom s njegovom beskonačnom ljubavi, njegovom snagom koja spašava – rekao je Papa.

Dvanaestorica apostola, o kojima govori evanđelje iz današnje liturgije, imali su milost te su susreli Isusa Krista, Sina utjelovljenoga Boga. On ih je jednog po jednog nazvao imenom gledajući ih u oči. Osobni susret s Gospodinom, vrijeme milosti i spasenja, daje poslanje: Putem propovijedajte, potaknuo ih je Isus, propovijedajte da se približilo kraljevstvo nebesko. Susret i poslanje ne mogu se razdvajati. Osobni susret s Isusom Kristom moguć je i za nas koji smo učenici trećega tisućljeća. Prepoznajući Ga u licu siromašnih, bolesnih, napuštenih i stranaca, taj susret i za nas postaje vrijeme milosti i spasenja, dajući nam isto poslanje povjereno apostolima.

I ako još uvijek imamo neku dvojbu, evo njegove jasne riječi: ''''''''Uistinu vam kažem, ono što ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće, meni ste učinili!'''''''' Sve ono što ste učinili… u dobru i u zlu! To je upozorenje danas vrlo aktualno – primijetio je Papa – Trebali bismo ga rabiti kao temelj za svoj ispit savjesti, ono što radimo svakoga dana. Mislim na Libiju, na pritvorne kampove, na zlostavljanje i nasilje kojega su žrtve migranti. Mislim na putovanja nade, na spašavanje i odbijanje. Sve ono što ste učinili… meni ste učinili, ponovio je papa Franjo.

Neka nam Djevica Marija, Solacium migrantium (Utjeha migranata) pomogne otkriti lice njezina Sina u svoj braći primoranoj pobjeći iz svoje zemlje zbog nepravdā ovoga svijeta. Traženje je Gospodinova lica, naime, naš cilj, a i naša polarna zvijezda koja nam pomaže da se ne izgubimo, napomenuo je papa Franjo ponovno ističući na kraju, kako je rekao sudionicima susreta naslovljenoga „Slobodni od straha", u veljači ove godine, da je susret s drugim, susret s Kristom.

Papa slavio misu povodom obljetnice svoga pohoda Lampedusi

Na godišnjicu svoga pohoda talijanskom otoku Lampedusi, simbolu stradanja migranata, papa Franjo slavio je u srijedu 8. srpnja misu u Domu svete Marte. Uputio je poziv vjernicima da prepoznaju Isusovo lice u braći i sestrama koji su prisiljeni pobjeći iz svoje zemlje zbog brojnih nepravdi kojima je ranjen naš svijet.

Osobni susret s Isusom Kristom moguć je i za nas, učenike trećeg tisućljeća. Tražeći lice Gospodnje, možemo ga prepoznati u licu siromašnih, bolesnih, napuštenih i stranaca koje Bog dovodi na naš put. I to vrijeme postaje za nas vrijeme milosti i spasenja, ulažući u isto poslanje koje je dano apostolima, rekao je Papa u homiliji.

„Kultura blagostanja, koja nas navodi da mislimo samo na sebe, čini nas neosjetljivima na vapaj drugih zbog čega živimo u mjehurićima od sapunice, koji su lijepi, ali su prazni. Oni su varka ništavnosti, privremenog, što dovodi do ravnodušnosti prema drugima, dovodi do globalizacije ravnodušnosti", ponovio je Papa svoje riječi izgovorene prigodom svog pohoda Lampedusi 8. srpnja 2013.

Danas se obilježava sedma godišnjica mog pohoda Lampedusi. U svjetlu Božje Riječi, želio bih ponoviti ono što sam rekao sudionicima susreta „Slobodni od straha" održanog u veljači prošle godine: „Susret s drugim također je susret s Kristom. Sâm nam je to rekao. On je onaj koji kuca na naša vrata gladan, žedan, stranac, gol, bolestan, zatvoren, tražeći susret i pomoć. A ako još uvijek sumnjamo, evo njegove jasne riječi: Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!" (Mt 25, 40).

„Što god učiniste…", bilo dobro, bilo zlo, to je danas silno aktualno upozorenje. Svi bismo to trebali iskoristiti kao temeljnu točku svakodnevnog ispita savjesti. Mislim na Libiju, logore, zlostavljanje i nasilje kojima su izloženi migranti, putovanja nade, spašavanje i odbacivanja, rekao je Papa u homiliji na misi u Domu svete Marte pozvavši na kraju vjernike da prepoznaju Isusovo lice u braći i sestrama koji su prisiljeni pobjeći iz svoje zemlje zbog brojnih nepravdi kojima je ranjen naš svijet.

S obzirom na trenutne epidemiološke prilike na misi je sudjelovalo samo osoblje Odjela za migrante Dikasterija za cjeloviti ljudski razvoj.