Posljednji ovogodišnji 13. utorak pobožnosti sv. Antunu na Kantridi predvodio je  karmeličanin o. Antonio Mario Čirko, župnik i upravitelj Svetišta Majke Božje Remetske. U sklopu nadolazećeg blagdana o. Antonio je animirao Klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, koje je inače svakoga utorka cjelodnevno izloženo na Kantridi, i predvodio misno slavlje i nadahnutu propovijed nakon što je prethodno imao prigodu čuti i osobna svjedočanstva par hodočasnika. Radost i toplina riječi kojom je bilo življeno slavlje u obiteljskom ambijentu na Kantridi, potvrdilo je pozitivan i snažan dojam o svećeniku koji ljubi, slavi i mnogima približava Boga i evanđelje također i putem Laudato TV. Župnik Vjekoslav i vlč. Ivan Marković, župnik i upravitelj svetišta Majke Božje Karmelske na Svetoj Gori kraj Gerova, predložili su organizirati hodočašće u Remete, a o. Antonio Mario Čirko izrazio je želju hodočastiti na Svetu Goru Gerovsku.

Gospodinov je Duh na naizvrsniji način učinio da naše ljudske želje postanu i stvarnost, te je župljane Kantride i Primorja, zagrebačkih Remeta i goranskog Gerova povezalo zajedničko slavlje blagdana Rođenja BDM - Male Gospe u Svetištu Gospe Remetske, kao i hodočašće na Svetu Goru Karmelsku u Gerovo i Gorski kotar prigodom istog Gospinog blagdana. Hodočašću je prethodila trodnevnica u Remetama, koju su uoči blagdana Male Gospe predvodili vlč. Ivan Marković, vlč. Branko Koretić i vlč. Vjekoslav Kovač, koji je okupljene vjernike upoznao i s životnim svjedočanstvom svoga svećeničkog poziva, kao pripremu na Klanjanje pred Presvetim koje je uslijedilo odmah nakon euharistije u tzv. šatoru sastanka.
 

 

Ovogodišnje Svetogorsko proštenje započelo je 9. rujna i Majci Božjoj Svetogorskoj hodočastio je veliki broj vjernika, ne samo iz Gorskog Kotara, Hrvatskog Primorja, i Riječke nadbiskupije, nego i Slovenije te je ukupno 17 svećenika sudjelovalo tih proštenišnih dana predvodeći misna slavlja i ispovjedajući mnogobrojne hodoočasnike. Za nas župljanje Kantride i vjernike ostalih župa grada Rijeke i Primorja, bila je posebna radost hodočastiti u subotu, 10. rujna i sudjelovati u svečanoj euharistiji koju je predvodio o. Antonio Mario Čirko, a misno slavlje je sviranjem na orguljama i pjesmom animirao zbor i župljani iz Remeta. Svečano, raspjevano i radosno misno slavlje obogatile su i riječi propovijedi i svjedočanstvo kojim nam je o. Antonio pomogao otvoriti srce Gospi koja nam želi učvrstiti vjeru, ali ne samo nama, vjernicima, nego i onima koji stoje sa strane i nisu osjetili Božju blizinu. I njih želi pozvati i majčinskom riječju privući ih svome Sinu. Ona želi biti magnet koji privlači ljude Isusu, rekao je propovijednik. Predvoditelju slavlja o. Čirku čuvar Svetišta vlč. Marković darovao je hodočasnički štap kojega je izradio Miljenko Čop, lokalni umjetnik iz Gerova, kao i svakoj hodočasničkoj grupi koja je pješice došla u Svetište. Gospin škapular obuklo je 28 hodočasnika koji su ujedno postali i članovi Škapularske bratovštine na Svetoj Gori. Na kraju liturgijskog slavlja vlč. Marković uputio je riječi zahvale svima koji su pomogli u organizaciji proštenišnih dana, kao i mnogobrojnim dobročiniteljima, nakon čega je uslijedio i tradicionalni blagoslov smrekovih grančica i poklon Gospi oko glavnog oltara.

 

U protekloj godini dana uz veliki trud i mnoštvo dobrotvora unutrašnjost Svetišta je lijepo uređena kako bi svi hodočasnici mogli primiti duhovnu okrjepu i pomoć Majke Božje Svetogorske u ovom prekrasnom goranskom svetištu koje je poslije Trsata najpoznatije marijansko svetište u Riječkoj nadbiskupiji, a sa svojim 814. m nad. visine i najviše marijansko svetište u R. Hrvatskoj. Hodočastiti Mariji u njeno Svetište u zelenilu Svete Gore, često znači hodočasnicima otkriti biser pučke pobožnosti i duhovne povijesti u srcu Gorskog kotara koja svjedoči o stoljetnoj tradiciji i kršćanskim korijenima. Hodočasniku koji dolazi u svetište Majke Božje Svetogorske, teško se oteti dojmu da je na svojevrstan način uronjen u zajedništvo svih onih vjernika koji su tijekom stoljeća ovdje molili; s goranskom šumom i prirodom koja okružuje svetište, a čijoj se ljepoti divi i za koju osjeća da je mora poštovati; s domaćim goranskim čovjekom čije se trpljenje, trud i nada na raznolik način očituju u svetištu, i čiji su duh i umjetnost u njemu ostavili višestruke znakove kršćanske vjere, ljubavi i molitve. Jer upravo je kršćanska vjera, ukorijenjena u muškarce i žene koji su ovdje stoljećima živjeli, iznjedrila gradnju impozantnog Svetišta, i bila kadra izraziti ljepotu Boga koji preko Djevice Marije zahvaća u ljudsku povijest i vrijeme, i snagom svoje ljubavi ispunja trenutke svakidašnjeg života i rada, trpljenja, truda i muke. Sv. Bernard znao je reći za Mariju da je „Otimačica srca", pa kad se današnji hodočasnik nađe pred ljepotom prirode i ljepotom interijera i freski koje krase Svetište, lako će razumjeti zašto je Gospa goranima i tolikim brojnim hodočasnicima na Svetoj Gori otela srce. 

Što reći nego da smo zahvalni dragome Bogu koji nam je podario živjeti još jedno prekrasno hodočašće, a na koncu i ugodno sunčano vrijeme, po kojemu smo se uz molitvu i pjesmu u večernjim satima vratili u Rijeku, ispunjeni zajedništvom, bogatim sadržajem i divotama koje nam je Bog dao vidjeti i uživati.