KRŠTENJE DJETETA: Krštenje je prvi, osnovni, temeljni sakrament Crkve. Krist ga je ponudio svima kako bi imali život vječni, zatim, zajedno s Evanđeljem, povjerio svojoj Crkvi, kad je apostolima zapovijedio: "Idite i učinite sve narode mojim učenicima. Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga". Krštenje je sakrament one vjere kojom ljudi, prosvijetljeni milošću Duha Svetoga, odgovaraju Kristovoj blagovijesti.

POTREBNI DOKUMENTI ZA KRŠTENJE DJETETA

• izvod iz Matične knjige rođenih za dijete,
• Posvjedočenje za kuma (podići u župi krštenja),
• Ako roditelji stanuju u drugoj župi trebaju donijeti u župu krštenja pismeno dopuštenje svoga župnika za krštenje izvan vlastite župe.
• na sakrament Krštenja donijeti KRSNU SVIJEĆU I BIJELU HALJINICU.

Napomena: ako se uz civilno ime djetetu želi dati i krsno ime - kod dogovora o krštenju treba to naglasiti. Tu mogućnost ne preporučamo zbog kasnijih problema oko imena jer i krsno ime se upisuje u maticu krštenih i uvijek se ispisuje kod izdavanja svakog dokumenta. Najbolje je nek se spominje samo ime koje dijete ima zapisano u Matičnoj knjizi jer je to jedino valjano za civilno-pravno područje. Krsno ime ako nije prijavljeno i upisano u Matičnu knjigu uvijet će stvarati poteškoće tijekom ispisivanja crkvenih dokumenata.

Dijete može imati više imena, kao i u drugim zapadnim zemljama, ali trebaju biti upisana u Matičnu knjigu, Matičnog ureda, onda su imena zapisana i u svim dokumentima i osoba se doista tako i zove…

Krštenja u našoj župi rodovito su nedjeljom u 10.30 sati ili radi valjanog razloga po dogovoru.

KUMOVI: Prema odredbi Crkve kumovi na sakramentima Krštenju i Potvrdi moraju imati primljene sve sakramente kršćanske Inicijacije (Krštenje, Potvrda i Pričest), ako žive u braku moraju biti crkveno vjenčani i trebaju istinski živjeti kršćanskim životom. Kumovi su praktični vjernici. Oni će s roditeljima odgajati dijete u vjeri…

Posvjedočenje o ispunjavanju ovih pretpostavki donose iz svoje župe krštenja. Nije moguće i nije dobro od osobe koja ne može biti kum tražiti kumstvo… Toliko je dobrih ljudi na svijetu, ali nisu svi vjernici. Kum je dobar čovjek i dobar vjernik. A od onoga koji nije praktični vijernik ne možet tražiti da bude ono što nije…

KRŠTENJE ODRASLIH: Odrasle osobe (od srednje škole nadalje) uključuju se u pripravu za krštenje odraslih koja započinje na nedjelju Duha Svetoga i nastavlja se u mjesecu listopadu, završava u Vazmenom bdijenju kad primaju sve sakramente inicijacije (Krštenje, Potvrda i Pričest). Crkva ne dopušta primanje sakramenata inicijacije bez dostatne priprave! Kandidati koji ne žive u župi Svetog Antuna Padovanskog na Kantridi, donose od svojega župnika suglasnost kako bi mogli pohađati pripravu i primiti sakramente inicijacije u župi Svetoga Antuna Padovanskog na Kantridi. Redovito, neka se svatko uključi u župnu zajednicu gdje stvarno stanuje i živi…

Tko može biti kum na sakramentu Krštenja i svete Potvrde (Krizme)?

Kumstvo je javna služba pa je Crkva u svom Zakoniku kanonskoga prava precizno odredila iste i jedinstvene kriterije koje kandidati za kumstvo na sakramentu Krštenja ili na sakramentu Potvrde trebaju ispunjavati:
Kanon 874. određuje: „Da bi se komu dopustilo preuzeti službu kuma potrebno je:

• da ga odredi sam krštenik ili njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili, ako tih nema, župnik ili krstitelj i da je prikladan te da ima nakanu vršiti tu službu; nemojte nikada neku osobu prisiljavati na kumstvo ako ona to doisti ne može biti...
  
• da je navršio šesnaestu godinu života, osim ako dijecezanski biskup odredi drugu dob ili ako župnik ili krstitelj smatraju kako zbog opravdanog razloga treba dopustiti iznimku;
  
• da je katolik, potvrđen i već pričešćen i da živi u skladu s vjerom i preuzetom službom;
• da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom;
• da nije otac ili majka krštenika."

Iz navedenih kriterija očito je kako kumovi ne bi mogli biti vjernici koji bi sklopili samo civilni brak niti oni za koje bi se utemeljeno moglo reći kako su javni grešnici te svojim životom sablažnjavaju. Osim očitih iznimaka, kad se zaista radi o javnoj sablazni, posebno je teško izvana, sa strane, procijeniti jesu li mladić i djevojka koji su u vezi - i javni grešnici. Pitanje je pritom i to koliko to netko sa strane, a tko želi biti pravi Isusov učenik, uopće i treba procjenjivati, jer je Isus izričito rekao: „Ne sudite, i nećete biti suđeni!"

Pravno gledano, svaki vjernik „ koji živi život u skladu s vjerom", osim ako je javni, notorni grešnik koji stvarno svojim životom sablažnjava druge, mogao bi kumovati.

Kumovi se trude biti što bolji vjernici koji će nastojati biti dobar primjer i uzor kršteniku ili krizmanik „živeći kršćanski život u skladu sa sakramentom Krštenja i vjerno vrše s njim povezane obveze" - kako kaže Zakonik kanonskoga prava.

Konačnu, mjerodavnu riječ o svakom spornom slučaju ima pravo izreći mjesni biskup. Stoga se nakon razgovora sa svojim župnikom, zajedno s njim, ako slučaj ne možete riješiti, ili Vi sami, pismeno obratite svome biskupu koji je kao učitelj i poglavar pozvan izreći konačni pravorijek.