Nadbiskup Mate Uzinić je u srijedu 14. ožujka u večernjim satima predsjedao svečano slavlje Riječi i obredom predaje sv. Pisma sudionicima korizmenih kateheza i trodnevne duhovne obnove na Kantridi uputio prigodne riječi podrške i ohrabrenja: „Fundamentalizam i laksizam su dvije krajnosti. Zato, da bi se to spriječilo, dolazi ono što će doći sada nakon ovoga – dolazi to da vam u ovom Slavlju Riječi Crkva predaje Božju Riječ. Ja sam tu kao predstavnik Crkve i ja vam predajem tu Riječ. Netko je tu netko već rekao da se tu Riječ treba čitati u duhu onoga što Crkva propovijeda i govori. Ne može se Duh Sveti staviti u naše šablone, a ne može se čak ni staviti u šablone Crkve. On je širi i nadilazi Crkvu. Ali nam je Crkva važna i kao ona koja nam prenosi tu Riječ, daje i nosi je iz generacije u generaciju, ali i kao ona koja nas usmjerava da mi možemo tu Riječ čitati u onom duhu kojem je ona i napisana. Važno je zato da budu obje strane u našem čitanju: da smo otvoreni Duhu Svetome i njegovim nadahnućima, ali i da slušamo Crkvu i njezine upute i riječi usmjerenja. Jer bez toga ćemo zalutati i otići u krivom smjeru. Umjesto da mi živimo od te Riječi i da nas ona usmjerava, počet ćemo mi koristiti tu Riječ za neke naše putove i ideje. To je važno. Svakako je važno da ta Riječ koju smo primili… Drugo čitanje je govorilo o izvorima vode žive. Vrelo je neiscrpno. (…) Mi kada darujemo ljubav jednoj drugoj osobi, nemamo dovoljno za taj potpuni dar za druge. Ali ovo je Riječ koja je neiscrpna – što više iz nje crpimo i kopamo dalje, to više nalazimo na nove smjerove, nove kanale i izvore.

 

Usporedimo je baš s izvorom. Kada dođeš na izvor, piješ i možeš ponovno doći drugi put te si sretan što taj izvor neće iscrpiti i možeš se uvijek ponovno vraćati. To je zapravo veličina izvora u odnosu na nekakve lokve ili bazene s vodom koje se može potrošiti. Ali Riječ Božju ne možemo potrošiti. Zato se uvijek potrebno vraćati ovoj živoj Riječi koju ona predstavlja, a to je Isus Krist koji nas uvijek ponovno nadahnjuje i koji je onaj živi izvor vode. Prošle nedjelje je bilo ono evanđelje o Samarijanki i Isusu. On od nje traži vodu da bi joj ponudio izvor žive vode koji nikada ne gasne. Evo, večeras Gospodin želi vama koji ćete pristupiti, ali i svima nama u ovom Slavlju Riječi, ponuditi taj živi izvor vode žive koja ne može presušiti. Da bi se to moglo dogoditi, s naše strane je ipak potrebno da mi dademo onu svoju vodu koju mi imamo. Nije živa, ali je Gospodinu potrebno dati ono naše da Gospodin tome daje i ono svoje i da to sve podigne na veću razinu. Kao i euharistija – mi dajemo kruh i vino i to je nešto naše, iako nam je i to darovano, ali onda kada mi to darujemo, u tome nam Gospodin daruje samoga sebe. To tako treba biti i u nama, i mi trebamo postati takav dar koji onda postaje dar za druge, a to je ono što Pavao čini: ono što je on primio i koga je upoznao želi ponuditi drugima jer je to u njemu postalo izvor radosti. (…) Kad smo u sebi primili Gospodina, zapravo imamo sve. I ono što imamo, pa kad i nije onako kako bismo mi htjeli, imamo na način da nam to pruža zadovoljstvo, i kada i izgubimo, mi ne očajavamo jer imamo Gospodina.

 

Po predaji sv. Pisma sudionicima kateheza uslijedile su i osobne molitve vjernika, a na koncu svega nadbiskup Mate je iskreno zahvalio Nebeskom Ocu, župniku Vjekoslavu i ekipi katehista (Sanjin Kučić, vlč. Izidir Sekitski, Josip i Tamara Hrvatin, Luka i Tamara Balić) koji su nesebično tijekom ove korizme darivali svoje vrijeme za evangelizaciju župe na Kantridi.