Blagdan Svih svetih počeo se slaviti još u 4. stoljeću te su ga u početku sve crkve obilježavale istog dana, u nedjelju nakon Duhova. Papa Grgur III. odredio je sredinom 8. stoljeća da se spomen Svih svetih svečano slavi 1. studenoga, da bi sredinom 9. stoljeća, točnije 835. godine, papa Grgur IV. uz pristajanje svih biskupa proglasio blagdan Svi svetih zapovjedanim blagdanom u cijeloj Crkvi. Današnja svetkovina spomen je svih svetaca, proglašenih i neproglašenih, koji su svoj život proživjeli na čast Bogu, u duhu evanđelja i na korist bližnjima. Već je rečeno da u 4. stoljeću nalazimo prve zabilježene povijesne tragove blagdana Svih Svetih. Naime, Crkva je od svojih početaka jednom godišnje slavila sve svete mučenike. Međutim, kako je broj mučenika i drugih svetaca vremenom narastao, pa ih je bilo nemoguće sve nabrojati, Crkva je mnoge od njih razvrstala u kalendar, slaveći njihov spomendan u određeni datum. No i tu se našla samo manjina svetaca, pa zato uvodi zapovijedani blagdan Svih svetih. Pod izrazom "svi sveti”, ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima. Mnogo je veće mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar ni u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Upravo te želi Crkva počastiti blagdanom Svih svetih. Neupadljivi, zaboravljeni ljudi koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost: majke, očevi, vrsni radnici, liječnici, branitelji domovine i ljudi svih zanimanja... svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećena svetkovina Svih svetih kao zapovjedani blagdan u Katoličkoj crkvi u koji Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im se zahvale i mole njihov zagovor. Prema Drugom vatikanskom saboru, štovanje svetih proistječe iz trajne povezanosti zemaljske i nebeske Crkve. Pripadnici jedne i druge, iako na različit stupanj i način, sudjeluju u istoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu te pjevaju istu pjesmu slave svojem Bogu.