Nalazite se u >
Liturgija dana
Uskrs 2016.
Uskrs - novi svijet za nove ljude
(Dj 10,34a. 37-43; Kol 3, 1-4); Iv 20, 1-9)
Uskrsnu Isus doista!, Aleluja! I druge svečane pjesme odzvanjaju cijelom Crkvom. Bog, gospodar živih i mrtvih, na ovaj dan započinje novo stvaranje. Uskrsli Isus prvina je novog neba, nove zemlje, novih ljudi i novog svijeta koje su najavljivali proroci, koje je i sam Isus obećavao. Možda je i stoga dragovoljno prihvatio smrt znajući da je to jedini način da se ona pobjedi. Jedino neokaljani Jaganjac, Sin Božji, mogao je ukloniti misterij grijeha i zla iz našega svijeta. Njegovo uskrsnuće otvorena su vrata nade za sve koji žele spasenje iz starog svijeta u kojem vlada zakon umiranja. Uskrs je ostvarenje starozavjetne Pashe koja je, kako nam je poznato, bila spasonosni prijelaz kroz Crveno more. Jahve ga je čudesno otvorio svome narodu da može prijeći iz starog načina života, robovanja u Egiptu, u slobodu i Obećanu zemlju u kojoj im je bila pripravljena budućnost. Novozavjetna Pasha, Isusovo uskrsnuće, također je čudesni prijelaz iz starog načina života, robovanja grijehu i ulaz u slobodu djece Božje, u stanje iz kojega je samo jedan korak do obećanog kraljevstva Božjega. Starozavjetni narod Božji vodio je Mojsije, novozavjetni narod, Crkvu, vodi uskrsli Krist. Kršteni u Isusovu muku, smrt i uskrsnuće, kršćani kreću u novost života boreći se protiv grijeha, zla i svake pokvarenosti, kao što se Isus borio, usvajajući sve više božanski život, vršeći volju Božju, da bi na kraju, u znaku Kristove pobjede, postali poput njega pobjednici i baštinici života u punini. Kršćani su vazmeni ljudi, aleluja je njihova pjesma nad pjesmama, a uskrs odlučujući blagdan njihove vjere, jer rješava pitanje života i smrti. Tko ima zadnju riječ u našem životu, život ili smrt? Prisjetimo se kako je Isus je iz smrtne tjeskobe zvao Oca, nije odgovorio. S križa se čuo njegov krik krajnje napuštenosti, nebo je bilo nijemo. Umro i pokopali su ga te se činilo da ga je napustio i onaj u kojega je vjerovao, kojega je propovijedao, čiju moć je očitovao mnogima, za čiju slavu je živio svakog trenutka. Otišao je dakle tragičnom smrću kakvom svi ljudi napuštaju ovaj svijet, kao plijen strašne smrti. Bilo ih je koji su se pitali: zar Bog nije mogao nad njim, „ljubljenim Sinom", pokazati svoju svemoć? Zašto se nije umiješao? Zar ćemo svi morati pokopati ono malo nade što je provirivalo iz vjere? Zar nam nema pomoći? Moramo li otići s ovoga svijeta kao što vene bilje, kao što ugibaju životinje, nemoćni, tužni i zauvijek? Na našu beskrajnu sreću Bog je intervenirao. On je uzdigao Isusa iz smrti u svoju božansku slavu. Njega koji mu je bio vjeran do smrti, do smrti na križu, on je oživio pokazavši da je Bog živih i da je njegova želja da ljudi koji moraju doći pred smrt, u smrti ne ostanu, nego da žive. Koji otac ne bi želio da mu djeca žive? Ta misao je sada postala stvarnost i vratila nadu u naše živote. Isusovo je uskrsnuće najvažniji događaj u cijeloj povijesti spasenja. To je uvijek aktualni događaj, unosi radost u prolazni život i nadu u umiranje. Zato mu pripada pobjedonosni aleluja, pobjednička Kristova pjesma koja nikada više neće zamuknuti. Uskrsli poručuje svijetu da je Bog svoju moć očitovao u trenutku kada je sve ljudsko bilo bespomoćno. Božanskim je svjetlom posvijetlio u noć kada je naša tama bila najgušća i kad nas je najviše plašila. Tu smo upoznali da Bogu doista ništa nije nemoguće i, kako se Petar izrazio „da nema uistinu pod nebom drugog imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti." Pobjednik s Golgote uvjerljivo je pokazao da sile tame nisu nepobjedive; možemo vjerovati da je svijet pravednosti, ljubavi i mira ipak moguć. Spoznali smo da naš život, nakon Isusova uskrsnuća nije slijepa ulica, jer je Nazarećanin prokopao prolaz kroz zid smrti o koji su se razbijali svi naši planovi, sve naše želje da se održimo na životu. Taj prijelaz iz smrti u život razlog je za slavlje koje valja neprestano ponavljati i koje svaki Isusov učenik treba razglašavati kao istinu da Isus živi, da je uvijek korak ispred nas, da će nas vidjeti i da će nam se srce radovati onom radošću koju nam nitko neće moći oduzeti. Ta radost odzvanja već sada u vazmenim slavljima u kojima i nas, kao nekoć apostole, susreće Uskrsli, tjera iz nas sumnju, tugu, strah i snaži vjeru da bismo bili jači od životnih nevolja radosni što je uz nas pobjednik grijeha i smrti, uskrsli Gospodin.
