Nalazite se u > Župni događaji

Za župljane i hodočasnike sv. Antunu na Kantridi uređen kutak za paljenje svijeća

 
Za župljane i hodočasnike sv. Antunu na Kantridi uređen je kutak za paljenje svijeća. Zahvaljujemo dobrome Bogu što smo na ulazu ispod kora u našoj župnoj crkvi sv. Antuna na Kantridi uredili i mali kutak za molitvu i paljenje svijeća. Prikladan metalni stalak sa svijećama ispod kojega je smještena posuda s blagoslovljenom vodom, a iznad molitva kada se pali svijeća i slika Milosrdnoga Isusa, od sada će biti na raspolaganju župljanima i svim hodočasnicima da kad god navrate sv. Antunu na Kantridu mogu na miru upaliti i lučicu po nakani, ufajući se u Božje milosrđe i nebeski zagovor našeg patrona

 

Jeste li se ikada zapitali zašto palimo svijeće u crkvi?

Svijeće koje palimo u crkvi se nazivaju i zavjetnim svijećama. Ljudi ih pale i na taj način simbolično prikazuju svoje molitve i pobožnost. Nakon što ju zapale u crkvi, svijeća gori nekoliko sati, a ukoliko je velika može gorjeti i nekoliko dana, i tako simbolizira molitvu i ljubav osobe koja ju je zapalila i to dugo nakon što je morala otići otići iz crkve i prekinuti svoju molitvu. Biblijski korijen ove prakse je pojam "paljenice” jer su se u Starom zavjetu vrijedne stvari, najčešće životinje namijenjene žrtvovanje, spaljivale i na taj način prinosile Bogu. Ujedno, dim je simbol žrtve hvale koja se uzdizala do Boga. Katolici koji pale svijeće prinose Bogu molitvu i hvalu. Vatra svijeće simbolizira žarku ljubav, a potrošnja svijeće simbolizira prinošenje nečega što je Bogu dragocjeno, poput našeg vremena, pohvale, resursa i slično. Trajna kvaliteta svijeće simbolizira činjenicu da se naše molitve, zahvalnost i brige nastavljaju u našem srcu čak i kad moramo napustiti crkvu. Svijeća koju smo zapalili i dalje ostaje gorjeti i tako smo i dalje povezani u molitvenom stavu.
Svijeća je sama po sebi oduvijek bila simbol Isusa Krista, koji je o svojemu evanđelju, pa čak i o sebi samom, dosljedno govorio kao o svjetlu. "’Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.’ (Iv 8,12). Prosvjetljenje (ponekad prevedeno i kao "prosvjećenje”) bilo je jedna od najuobičajenijih istoznačnica koje je rana Crkva koristila kad je govorila o krštenju (vidi Heb 10,32). Pa i danas, na najvećemu crkvenom slavlju krštenja, u liturgiji vazmenoga bdijenja, svećenik podiže uvis vazmenu svijeću i tri puta naviješta: "Svjetlo Kristovo.” Svjetiljka je simbol Krista, Božje prisutnosti među nama. Međutim, ona je i puno više. Krist je došao ne samo da bi nam osvijetlio put nego i da bi nam dao svoje svjetlo kako bi bilo naše vlastito. Bogočovjek, koji je otkrio sebe kao svjetlo svijeta, također je rekao svojim sljedbenicima: "Vi ste svjetlost svijeta” (Mt 5,14).
Rani su crkveni oci posvjedočili da su se u kršćanskome bogoslužju svjetla tako obilato koristila da su gotovo izgubila svoju izvornu svrhu. Sveti Jeronim, najveći proučavatelj Svetoga pisma u starom svijetu, uživao je u ovome crkvenom običaju: "kad god se treba pročitati evanđelje, pale se svijeće – iako je zora možda već zarumenjela nebo – ne, dakako, da bismo raspršili tamu, nego da bismo pokazali našu radost.”
 
Sveti Atanazije Veliki o svjetlu zavjetnih svijeća govorio je kao o "prinosu” vjernih. Kad je mnoštvo njih upaljeno – bilo pred Isusovom ili Marijinom slikom, ili slikama svetaca – velika se slava pridaje Bogu, koji je s nama podijelio svoju slavu.
 
Sveti Jeronim je rekao: "Pod oblikom materijalnog svjetla krije se ono svjetlo o kojem u psaltiru čitamo: ‘Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi’ (Ps 119,105).” To svjetlo je Krist. A njegovom milosti i njegovi sveci su to svjetlo. To svjetlo smo i vi i ja. Neka svijetli, neka svijetli, neka svijetli!
 
Prebirite u svome srcu
 
Svjetiljke koje palite sakrament su prosvjetljenja [krštenja] uz pomoć kojeg ćemo susresti Zaručnika poput mudrih djevica, s upaljenim svjetiljkama naše vjere, a ne pozaspali zbog nebrige, da ne bismo prespavali dolazak onoga kojeg čekamo, ako on dođe iznenada; niti smijemo biti prazni i bez ulja, i oskudijevati u dobrim djelima da ne bismo bili istjerani sa svadbe [vidi Mt 25,1–13]. Vidim, naime, kako je bijedan takav slučaj. Zaručnik će doći kad ga vapaj dozove, i oni koji su mudri susrest će ga s upaljenim svjetlom i obiljem ulja za njega.
 
sveti Grgur Nazijanski, 4. stoljeće
Za župljane i hodočasnike sv. Antunu na Kantridi uređen kutak za paljenje svijeća
Za župljane i hodočasnike sv. Antunu na Kantridi uređen kutak za paljenje svijeća
Za župljane i hodočasnike sv. Antunu na Kantridi uređen kutak za paljenje svijeća
Za župljane i hodočasnike sv. Antunu na Kantridi uređen kutak za paljenje svijeća
Za župljane i hodočasnike sv. Antunu na Kantridi uređen kutak za paljenje svijeća
Župni info kutak
  • Župne obavijesti
    Župne obavijesti

    Kontakt:
    Tel: 051 261 542
    Mob: 098 671 365
    Od 04.09. 2022. svete mise nedjeljom : u 08:00; 10:00 i 18:30h ...

  • Oglasna ploča
    Oglasna ploča

    Ipred ulaza u crkvu nalazi se oglasna ploča ...

  • Sveti Antun Padovanski
    Sveti Antun Padovanski

    Sveti Antun Padovanski rođen je u Portugalu, u gradu Lisabonu oko g. 1195. Nazvan je Padovanac jer je u Padovi ostala najživlja uspomena na njegov apostolski ra ...

Sveci i blaženici Crkve u Hrvata
  • BLAŽENA MARIJA OD PROPETOG ISUSA PETKOVIĆ
    BLAŽENA MARIJA OD PROPETOG ISUSA PETKOVIĆ

    U Blatu, na otoku Korčuli, 10. prosinca 1892. godine svjetlo je dana ugledala Marija Petković Kovač, kao osmo dijete oca Antuna i šesto dijete majke Marije ro ...

  • BLAŽENE DRINSKE MUČENICE
    BLAŽENE DRINSKE MUČENICE

    Za vrijeme rata, 1941., u samostanu Marijin dom na Palama živjele su poglavarica s. M. Jula Ivanišević (Hrvatica, 48 g.), s. M. Berchmana Leidenix (Austrijank ...

  • BLAŽENI ALOJZIJE STEPINAC - 10. veljače
    BLAŽENI ALOJZIJE STEPINAC - 10. veljače

    Alojzije Stepinac peto je od osmero djece u pobožnoj i radišnoj obitelji Josipa i Barbare r. Penić. Rodio se 8. svibnja 1898. u selu Brezariću u župi Krašić, če ...

Korisni linkovi