Draga braćo i sestre u Kristu, poštovani urednici Monografije kronike crkve i župe sv. Antuna, cijenjeni doktori, profesori, svećenici i svi ovdje prisutni na večerašnjem svečanom događaju za našu župu. Želio bih se na koncu susreta kao župnik obratiti svima vama riječima i srcem pastira. Prije svega, želio bih zahvaliti dragome Bogu da smo napokon bili u mogućnosti realizirati predstavljanje ove Monografije, jer se s današnjim danom meni osobno navršilo točno devet mjeseci od preuzimanja nove župničke službe i slavljenja prve euharistije na Kantridi, u ovoj predivnoj crkvi, koju sam na prvi pogled zavolio, kao i župljane koji su svome novome pastiru otvorena srca iskazali doista ljudsku i kršćansku dobrodošlicu, od svečanosti uvođenja u župničku službu, pa sve do danas! U pozdravnom govoru gosp. Maria Nemetza, koji se tada u ime župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća obratio mons. Emilu Svažiću, generalnom vikaru Riječke nadbiskupije, bilo je dirljivo čuti riječi hvale za dugogodišnju prisutnost Salezijanaca u ovoj župi koji su ostavili duboki i neizbrisivi trag kako u duhovnoj tako i u materijalnoj obnovi naše župe, a posebno zahvaljujemo bivšem župniku don Ivanu Kordiću i don Šimi Zuboviću na svim dobrim djelima, i neka im Gospodin za sve učinjeno bude najbolja nagrada.
Jednom je, sada već sveti papa Ivan Pavao II., rekao da samo promatrajući povijest možemo vidjeti silna djela Božja u svome životu. Zbog toga dijelim radost svih vas, novopovjerenih mi župljana, što se listajući stranice ove župne kronike i promatrajući fotografije bogato opremljenog izdanja, lako daje prepoznati Božje djelovanje u životu župe i slava Božja u zajedništvu življenih događaja. Psalam 127 počinje riječima: "Ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji". Pred nama, u novoobnovljenoj Božjoj kući, stoji još jedno Božje djelo. Jedan razlog više da se, listajući župnu kroniku crkve na Kantridi, radujemo i blagoslivljamo Boga riječima anđela Gabrijela što uistinu "Bogu ništa nije nemoguće" (Lk 1,37), pa ni ispisati i za povijest ovjekovječiti neke nove lijepe i značajne događaje koje će nam Božja milost i providnost darovati u našem budućem zajedničkom hodu.          
Svakako, psalam 115 poziva nas sve zahvaljivati u poniznosti:" Ne nama, Gospodine, ne nama već svome imenu slavu daj zbog ljubavi i vjernosti svoje", svatko ponaosob je svjestan riječi da "milošću Božjom jesam to što jesam" i da na kraju, gledajući Očevu i Isusovu otkupiteljsku ljubav prema nama u Duhu Svetom svi možemo reći: "Sluge smo beskorisne, učinismo ono što smo bili dužni učiniti", a tvoja nas je ljubav zadužila Gospodine, da ti svojom ljubavlju i životom uzvratimo. Zato na koncu sa sv. Augustinom ponavljamo: »Daj nam što zapovijedaš, pa zapovijedaj što hoćeš!«, da sva naša djela i ubuduće služe tebi na slavu! A ova će Monografija svim sadašnjim i budućim župljanima i pastirima, i svim ljudima dobre volje zainteresiranima za povijest Kantride zasigurno poslužiti kao nezaobilazno i vrijedno vrelo korisnih saznanja i informacija u gotovo jednom vijeku župne povijesti.             
Neka Bog, bogat milosrđem, pod zaštitom Blažene Djevice Marije, Gospe od zdravlja, i sv. Antuna patrona ove župe, i nadalje blagoslivlje i vodi sve naše zajedničke korake i inicijative u evangelizaciji i životu župe, kao i naše osobne živote, posebice one koji su ugrađeni u stvaranju bogate župne kronike. Na koncu konca, najvrijednije su one stranice koje će biti upisane u kroniku, tj. Knjigu života koju će, kada učinimo prijelaz s ovoga svijeta, anđeo u Nebu otvoriti i vidjeti ispravnost naših nakana i iskrenost odnosa prema Bogu i bližnjima. Vjerujem da će se Nebeski Otac, koji jedini do kraja poznaje ljudsku nutrinu i gleda našu savjest jasnije od najjasnije  fotografije,  unatoč našim slabostima i grijesima, do kraja strpljivo odnositi prema nama s iskrenom ljubavlju i milosrđem. To je onaj dar kojim želi obogatiti i našu ljudskost i kršćanstvo, kojim želi obogatiti naše živote i međusobne odnose, kojim želi učiniti srce naše po srcu svome da rađamo djela svetosti i donosimo plodove za vječni život.           
Još jedanput, sa svim župljanima i srcem pastira, zahvaljujem večerašnjim predavačima, doktorima, profesorima i svećenicima, posebice don Ivanu Kordiću, čiji su sati truda, rada i zalaganja najviše ugrađeni u Monografiju kronike župe; neka vam svima Gospodin bude najizvrsnija nagrada. I neka po ovoj večeri u svima nama ostanu dobri plodovi zajedništva i kršćanske ljubavi, koja ima snagu najviše svjedočiti i nama i drugima, kako je dobro i lijepo kao braća zajedno živjeti kada je Uskrsli Gospodin među nama! Svima želim dobro zdravlje i obilje Duha Svetoga i neka nas uvijek krijepi zagovor i molitva sv. Antuna, kako bismo ostali čvrsti u vjeri i ustrajni u ljubavi, baš kako je i napisano na koricama ove Monografije. A mi gorani na koncu znamo reći jedni drugima: "Bog oprašta - mi opraštamo!" želeći da Božje milosrđe ima zadnju riječ u životima i srcima ljudi, pa neka tako i večeras bude među svima nama. Amen.